POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

5 odgovora na pitanje: Zašto napadamo ljevicu više nego desnicu?



5 odgovora na pitanje: Zašto napadamo ljevicu više nego desnicu?

12.09.2017.

PIŠE: Mario Nakić

Pitaju me često puta zašto na Liberalu više pišemo o opasnostima komunističke ljevice nego o opasnostima naci(onali)stičke desnice. To pitanje, naravno, dolazi iz lijevih krugova kojima smeta što se našao jedan medij koji raskrinkava marksističke mitove koristeći se znanstvenim činjenicama i zdravim razumom. Tvrde da bismo mi, po nekoj njihovoj logici, trebali bar u jednakoj mjeri "napadati" i ljevicu i desnicu (zapravo kad to kažu, misle da bismo trebali komunizam pustiti na miru). Svima je iz nekog razloga strašno bitno što ćemo sljedeće objaviti i koga ćemo "napasti" pa da odgovorim na to omiljeno pitanje.

1. Liberal nikoga ne napada

Mi ne napadamo baš nikoga. Ono što radimo, to se inače zove novinarska kritika. Trudimo se u svojoj kritici biti što objektivniji i točniji. Naš je cilj prosperitet i sloboda pa kritiziramo ponajviše izjave javnih osoba ili političke odluke koje se tiču mira, prosperiteta i slobode. Često puta je riječ o samoobrani, odnosno dovedeni smo u poziciju da moramo braniti svoje stavove i zdrav razum od naleta lijevih NGO novinara. Tako da tvrdnja da mi nekoga "napadamo" ne drži vodu.

2. Ljevičari su puno lošiji likovi od desničara

Ovo nije samo osobni, subjektivni dojam, ovo kažem iz iskustva i vjerujem da će potvrditi svaki "centrist" ili liberal, odnosno svaka osoba koja ne naginje niti lijevo niti desno. S desničarima ne dijelim skoro nikakve stavove (čak ni u ekonomiji većina njih nije za slobodno tržište), ali su kao ljudi puno razumniji. Ljevičari će svakoj raspravi prići s namjerom da vam "uvale", podvale i nađu neki krivi zarez preko kojeg će vas nekako spojiti s homofobijom ili fašizmom. Zapravo, ne trebaju oni naći ni taj krivi zarez. Svakako će vas proglasiti fašistom i to je to. Njihov način rada je takav da defamiraju svakoga s kim se politički ili ideološki ne slažu. Metoda je standardna - proglase te fašistom, a to je narodni neprijatelj i onda izgubiš prava i bivaš izbačen iz zajednice. Problem je samo u tome što im to sve teže prolazi, a prolazit će još i teže s vremenom jer ljudi koji su vjerovali u takav sud odlaze prirodnim putem.

Da skratim priču, s ljevičarima bih se po društvenim pitanjima vjerojatno složio u većini stvari, ali oni su takvi ljudi da njima to nije dovoljno pa će me svejedno pokušati strpati u koš s nacionalistima. To je jedan od razloga zašto ljevicu više volim raskrinkavati nego desnicu.

3. Ljevicu inače nitko ne dira

U mainstream medijima se pridaju simpatije lijevom ekstremizmu. Dovoljno je nazvati to "antifašizam" i odmah izgleda lijepo. Nema veze što je u ime tog komunizma, koji se u našim medijima uporno naziva antifašizam, ubijeno oko 110 milijuna ljudi samo u prošlom stoljeću. Onaj tko zagovara komunizam dobit će pozitivan prostor u većini mainstream medija u Hrvatskoj i nitko ga zapravo neće ni pokušati raskrinkati, a desni mediji u Hrvatskoj su uglavnom previše zagriženi nacionalizmom i nemaju dovoljno ni razuma ni kapaciteta da mogu to ozbiljno raditi. Zato je tu Liberal.

Desni ekstremizam se ionako dovoljno pljuje u mainstream medijima. Dovoljno je da se 10 ljudi nađe i kaže ZDS, to će istog trenutka osvanuti na naslovnicama skoro svih portala, a sljedeći dan na naslovnicama novina i o tome će kolumnisti u tim medijima pisati sljedećih mjesec dana, zgražati se i prozivati Hrvate zbog ekstremizma, radikalizma, ustaštva itd.

Kad se tako nešto dogodi, reagiramo i mi, ali vjerujem da u moru sličnih reakcija zbilja naš komentar ostaje nezapažen i to totalno s razlogom. Ne vidim ni svrhu da ponavljamo nešto što rade svi ostali. Zato se više fokusiramo na one koji su dosad bili "nedodirljivi", a to je NGO sektor i ljubitelji komunizma u našem javnom prostoru.

Da nema Liberala, nedostajala bi argumentirana i razumna kritika hrvatske ljevice koja je, po mome mišljenju, puno gora i opasnija od desnice.

4. Ne možemo nikoga napasti bez razloga

Mi nismo ljevičari pa da na osnovi fotografije snimljene prije 22 godine nekoga doživotno etiketiramo kao ustašu i fašista. To može biti tema za Index, N1 i slične, ali ne za Liberal. Znate zašto? Jer se ljudi mijenjaju.

Tako me je jedan ljevičarski novinar koji se zove Petar Stošić nedavno optužio da propuštam osuditi desni ekstremizam Zlatka Hasanbegovića. OK, ja bih ga rado optužio za ekstremizam odmah sada, ali dajte mi dokaz! Ja ne mogu samo tako nekoga razvlačiti s etiketom ustaše jer su, eto, "antifašisti" tako rekli. Želim čuti tu izjavu kad je on rekao nešto čime podržava ustaštvo, ali neka to bude novijeg datuma, a ne prije 22 godine! Ja sam još prije 10 godina razmišljao kao tipični hrvatski socijalist. Jesam li zato doživotni komunist ili imam pravo promijeniti svoje stavove? Ljudi se mijenjaju, nauče s godinama i iskustvom. Stjepan Mesić je prije 25 godina bio najveći ustaša u Vladi RH. Bio vam je predsjednik dva mandata i to vam nije smetalo. Sad je najveći "antifašist" odnosno komunist. To pokazuje da nije puno promijenio stavove, ali vam je dokaz da se ljudi mijenjaju. Ne znam zašto kod njega nije vrijedio isti sud partije pa da doživotno bude proglašen ustašom. Meni je to glupo.

Zato, kad Hasanbegović kaže da je protiv zabrana i ustaškog pozdrava i petokrake i svih ostalih znakova i pozdrava - to je apsolutno liberalni stav, da liberalniji ne može biti! I to se mora priznati, bez obzira što ga vi mrzite. Ja ću priznati ono što je iako time riskiram da me "antifa police" opet proglasi fašistom. Slobodno, drugovi. To je jedino što znate.

Dakle, Liberal nije poput lijevih medija da radi harange protiv ljudi kad nema nikakvih osnova. Mi ne možemo napasti Bernardića zato što je Bujancu čestitao za vjenčanje - zato što mi nismo debili. Mi ne možemo napasti Hasanbegovića zato što je rekao da je protiv zabrane bilo kakvih obilježja. Mi tako ne funkcioniramo. Kad nam desničari daju razloga za kritiku, kad zbilja naprave ili kažu neku glupost, naravno da reagiramo (vidi primjere ovdje, ovdje i ovdje).

5. Postoji način da prebacimo fokus na desničare

Da, postoji način da počnemo više kritizirati hrvatske desničare, a manje vas, drugovi. Vrlo jednostavno - prestanite biti loši. Prihvatite da je bivša država stvar prošlosti, da je to bio jako loš režim koji je gušio ljudske slobode i okrenite se naprijed. Prekinite s jugonostalgijom. Druga stvar - odbacite marksizam. Treća stvar - promijenite način argumentacije. Nije svaki vaš neistomišljenik ustaša, homofob ili fašist. Kad to naučite, nećete biti na udaru kritike Liberala jer nećemo imati više ni razloga ni argumenata da vas kritiziramo.

VIŠE IZ RUBRIKE: POLITIKA, DRUŠTVO, HRVATSKA
Teme: ODGOVORI (1), LJEVICA (23), DESNICA (10), LIBERAL.HR (10)

Vezano

Treći dan ofenzive: Pala Lupiga, Novosti pod udarom, ljevičari se povlače
(04.12.2017.)

Možda niste primijetili: Na Facebooku se vodi rat između hrvatske ljevice i desnice
(03.12.2017.)

Rada Borić pokazala zašto su ljevičarske ideje u startu osuđene na propast
(14.11.2017.)

Pitaju me često puta zašto na Liberalu više pišemo o opasnostima komunističke ljevice nego o opasnostima naci(onali)stičke desnice. To pitanje, naravno, dolazi iz lijevih krugova kojima smeta što se našao jedan medij koji raskrinkava marksističke mitove koristeći se znanstvenim činjenicama i zdravim razumom. Tvrde da bismo mi, po nekoj njihovoj logici, trebali bar u jednakoj mjeri "napadati" i ljevicu i desnicu (zapravo kad to kažu, misle da bismo trebali komunizam pustiti na miru). Svima je iz nekog razloga strašno bitno što ćemo sljedeće objaviti i koga ćemo "napasti" pa da odgovorim na to omiljeno pitanje.

1. Liberal nikoga ne napada

Mi ne napadamo baš nikoga. Ono što radimo, to se inače zove novinarska kritika. Trudimo se u svojoj kritici biti što objektivniji i točniji. Naš je cilj prosperitet i sloboda pa kritiziramo ponajviše izjave javnih osoba ili političke odluke koje se tiču mira, prosperiteta i slobode. Često puta je riječ o samoobrani, odnosno dovedeni smo u poziciju da moramo braniti svoje stavove i zdrav razum od naleta lijevih NGO novinara. Tako da tvrdnja da mi nekoga "napadamo" ne drži vodu.

2. Ljevičari su puno lošiji likovi od desničara

Ovo nije samo osobni, subjektivni dojam, ovo kažem iz iskustva i vjerujem da će potvrditi svaki "centrist" ili liberal, odnosno svaka osoba koja ne naginje niti lijevo niti desno. S desničarima ne dijelim skoro nikakve stavove (čak ni u ekonomiji većina njih nije za slobodno tržište), ali su kao ljudi puno razumniji. Ljevičari će svakoj raspravi prići s namjerom da vam "uvale", podvale i nađu neki krivi zarez preko kojeg će vas nekako spojiti s homofobijom ili fašizmom. Zapravo, ne trebaju oni naći ni taj krivi zarez. Svakako će vas proglasiti fašistom i to je to. Njihov način rada je takav da defamiraju svakoga s kim se politički ili ideološki ne slažu. Metoda je standardna - proglase te fašistom, a to je narodni neprijatelj i onda izgubiš prava i bivaš izbačen iz zajednice. Problem je samo u tome što im to sve teže prolazi, a prolazit će još i teže s vremenom jer ljudi koji su vjerovali u takav sud odlaze prirodnim putem.

Da skratim priču, s ljevičarima bih se po društvenim pitanjima vjerojatno složio u većini stvari, ali oni su takvi ljudi da njima to nije dovoljno pa će me svejedno pokušati strpati u koš s nacionalistima. To je jedan od razloga zašto ljevicu više volim raskrinkavati nego desnicu.

3. Ljevicu inače nitko ne dira

U mainstream medijima se pridaju simpatije lijevom ekstremizmu. Dovoljno je nazvati to "antifašizam" i odmah izgleda lijepo. Nema veze što je u ime tog komunizma, koji se u našim medijima uporno naziva antifašizam, ubijeno oko 110 milijuna ljudi samo u prošlom stoljeću. Onaj tko zagovara komunizam dobit će pozitivan prostor u većini mainstream medija u Hrvatskoj i nitko ga zapravo neće ni pokušati raskrinkati, a desni mediji u Hrvatskoj su uglavnom previše zagriženi nacionalizmom i nemaju dovoljno ni razuma ni kapaciteta da mogu to ozbiljno raditi. Zato je tu Liberal.

Desni ekstremizam se ionako dovoljno pljuje u mainstream medijima. Dovoljno je da se 10 ljudi nađe i kaže ZDS, to će istog trenutka osvanuti na naslovnicama skoro svih portala, a sljedeći dan na naslovnicama novina i o tome će kolumnisti u tim medijima pisati sljedećih mjesec dana, zgražati se i prozivati Hrvate zbog ekstremizma, radikalizma, ustaštva itd.

Kad se tako nešto dogodi, reagiramo i mi, ali vjerujem da u moru sličnih reakcija zbilja naš komentar ostaje nezapažen i to totalno s razlogom. Ne vidim ni svrhu da ponavljamo nešto što rade svi ostali. Zato se više fokusiramo na one koji su dosad bili "nedodirljivi", a to je NGO sektor i ljubitelji komunizma u našem javnom prostoru.

Da nema Liberala, nedostajala bi argumentirana i razumna kritika hrvatske ljevice koja je, po mome mišljenju, puno gora i opasnija od desnice.

4. Ne možemo nikoga napasti bez razloga

Mi nismo ljevičari pa da na osnovi fotografije snimljene prije 22 godine nekoga doživotno etiketiramo kao ustašu i fašista. To može biti tema za Index, N1 i slične, ali ne za Liberal. Znate zašto? Jer se ljudi mijenjaju.

Tako me je jedan ljevičarski novinar koji se zove Petar Stošić nedavno optužio da propuštam osuditi desni ekstremizam Zlatka Hasanbegovića. OK, ja bih ga rado optužio za ekstremizam odmah sada, ali dajte mi dokaz! Ja ne mogu samo tako nekoga razvlačiti s etiketom ustaše jer su, eto, "antifašisti" tako rekli. Želim čuti tu izjavu kad je on rekao nešto čime podržava ustaštvo, ali neka to bude novijeg datuma, a ne prije 22 godine! Ja sam još prije 10 godina razmišljao kao tipični hrvatski socijalist. Jesam li zato doživotni komunist ili imam pravo promijeniti svoje stavove? Ljudi se mijenjaju, nauče s godinama i iskustvom. Stjepan Mesić je prije 25 godina bio najveći ustaša u Vladi RH. Bio vam je predsjednik dva mandata i to vam nije smetalo. Sad je najveći "antifašist" odnosno komunist. To pokazuje da nije puno promijenio stavove, ali vam je dokaz da se ljudi mijenjaju. Ne znam zašto kod njega nije vrijedio isti sud partije pa da doživotno bude proglašen ustašom. Meni je to glupo.

Zato, kad Hasanbegović kaže da je protiv zabrana i ustaškog pozdrava i petokrake i svih ostalih znakova i pozdrava - to je apsolutno liberalni stav, da liberalniji ne može biti! I to se mora priznati, bez obzira što ga vi mrzite. Ja ću priznati ono što je iako time riskiram da me "antifa police" opet proglasi fašistom. Slobodno, drugovi. To je jedino što znate.

Dakle, Liberal nije poput lijevih medija da radi harange protiv ljudi kad nema nikakvih osnova. Mi ne možemo napasti Bernardića zato što je Bujancu čestitao za vjenčanje - zato što mi nismo debili. Mi ne možemo napasti Hasanbegovića zato što je rekao da je protiv zabrane bilo kakvih obilježja. Mi tako ne funkcioniramo. Kad nam desničari daju razloga za kritiku, kad zbilja naprave ili kažu neku glupost, naravno da reagiramo (vidi primjere ovdje, ovdje i ovdje).

5. Postoji način da prebacimo fokus na desničare

Da, postoji način da počnemo više kritizirati hrvatske desničare, a manje vas, drugovi. Vrlo jednostavno - prestanite biti loši. Prihvatite da je bivša država stvar prošlosti, da je to bio jako loš režim koji je gušio ljudske slobode i okrenite se naprijed. Prekinite s jugonostalgijom. Druga stvar - odbacite marksizam. Treća stvar - promijenite način argumentacije. Nije svaki vaš neistomišljenik ustaša, homofob ili fašist. Kad to naučite, nećete biti na udaru kritike Liberala jer nećemo imati više ni razloga ni argumenata da vas kritiziramo.

VIŠE IZ RUBRIKE: POLITIKA, DRUŠTVO, HRVATSKA
Teme: ODGOVORI (1), LJEVICA (23), DESNICA (10), LIBERAL.HR (10)

Pregleda: 5969