POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

Neoliberalni sindikalist promijenio ploču, ali se opet zapleo



Neoliberalni sindikalist promijenio ploču, ali se opet zapleo

19.09.2017.

PIŠE: Mario Nakić FOTO: 24sata/ilustracija

24sata objavio je danas odličan tekst o stanju hrvatskog gospodarstva i razlozima zašto zaostajemo za svim zemljama "Nove Europe" (nekadašnjim socijalističkim državama, danas članicama EU). Novinari 24sata usredotočili su se na analize poduzetnika Nenada Bakića te su situaciju zorno ilustrirali grafikonima koji jasno pokazuju da su u Hrvatskoj izostale nužne reforme i da zbog toga kaskamo. S obzirom na našu situaciju porezno smo preopterećeni te nam nedostaju ekonomske slobode da bismo se mogli normalno razvijati.

"Hrvatski javni sektor je velik, neefikasan i rastrošan. On ništa ne proizvodi pa se, po logici stvari, financira zaduživanjem zemlje i oporezivanjem sve manjeg broja proizvodnih tvrtki. Od nabave luksuznih automobila po siromašnim općinama do političkog kadroviranja, sav taj cirkus puno košta a ništa ne zarađuje. Visoki porezi, korupcija, često traženje mita od investitora - bez “podmazivanja” nema ni investicije - općenito niska razina poduzetničkih sloboda, onemogućuju procvat poduzetništva u zemlji koja bi, prema logici stvari, morala imati kontinuirane duge stope rasta", piše 24sata.

- Neosporno je da smo visokooporezovana i ekonomski neslobodna zemlja - kaže Bakić i dodaje: - Najneslobodnija smo od svih tranzicijskih zemalja u EU. To je uzrok zašto i kapital i rad bježe iz Hrvatske. Kod nas se često kaže da ‘kapital iskorištava radnika’, ali onda je pitanje zašto ne dolazi više kapitala koji bi tako zaradio?

Ovakvi tekstovi u mainstream medijima postaju sve češći i odlično je to što se događa, znači da i novinari sve više shvaćaju uzroke loše situacije u Hrvatskoj. Javno mnijenje se mijenja i dolazi vrijeme kad će narod tražiti više slobode, a ne državnih regulacija i kontrole.

I tu dolazi predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić koji je još prije par dana u Jutarnjem listu izjavio da je za iseljavanje kriva "neoliberalna politika" SDP-ove vlasti. Sad se pokušava izvući da je to zapravo "dogovorni kapitalizam".

Što je to neoliberalna politika i koji su joj predstavnici? Ribić bi, kao ekonomist, trebao znati da ne postoji takav pravac u ekonomiji, da nema ekonomista ni u povijesti ni danas koji je za sebe rekao da zastupa neoliberalizam. Tu riječ koriste ljudi koji ne vole slobodno tržište onda kad opisuju ideje koje se njima ne sviđaju. Drugim riječima, neoliberalizam može biti bilo što! Tako je i Ribić neoliberal, kao sindikalist s odličnom i sigurnom plaćom koji glumi borca za prava radnika.

Neoliberalni sindikalist kaže da hrvatske vlasti provode "neoliberalne recepte":

"Zašto nisu krenuli odozgo, a ne po radnicima? Nema jakog tržišta bez jake države koja ga regulira kako bi se spriječili monopoli i koncentracija moći. Svakako nam treba više ekonomske slobode koja će potaći poduzetništvo i zapošljavanje, ali država mora biti ta koja će omogućiti jednaki i učinkoviti okvir za sve. Neka se ugledaju u Njemačku" kaže Ribić koji smatra da je tržište rada već relativno fleksibizirano.

Ribić je ovaj put u pravu kad kaže da je u Hrvatskoj na djelu crony ili "ortački" kapitalizam, ali zaboravlja napomenuti da bi se i njega lako moglo uvrstiti u to kolo. Sad spominje Ivicu Todorića i Agrokor, ali sve ove godine, a on je cijelo vrijeme bio na čelu sindikata, nije spomenuo Todorića i Agrokor. Nije spomenuo državne veze s Agrokorom. Kaže da je vlast išla "po radnicima". Istina, vlast je išla po radnicima kad je podigla poreze, kad je povećala minimalac i udarila inspektorskim i poreznim terorom poduzetnike. Sve su to osjetili radnici u realnom sektoru jer je više stotina tisuća ostalo bez posla. U isto se vrijeme javni sektor povećao.

Za koga se Ribić zalagao tijekom krize bilo je vidljivo kad je 2012. većina građana bila za rezove u javnom sektoru, a Ribić se tome protivio skupa s tadašnjim ministrom uprave Arsenom Baukom. Na kraju nije bilo rezova, javni sektor se proširio, izostale su reforme, a gospodarski rast je zakasnio 5 godina. To je bilo ključno razdoblje koje je odredilo sadašnje stanje i zaostajanje Hrvatske za drugim zemljama.

Vilim Ribić kaže da je on za ekonomske slobode, ali dodaje da je tržište rada već sada "relativno fleksibilizirano", što naprosto nije istina, a osim toga, grafikoni objavljeni u 24 sata ga demantiraju. Da Hrvatska ima fleksibilizirano tržište rada, ne bi bila 95. u svijetu po ekonomskim slobodama ili pretposljednja među zemljama "Nove Europe".

Ribić pokušava promijeniti priču, ali zapliće se u vlastitoj demagogiji. U isto vrijeme tvrdi da je za tržišne slobode, velike regulacije (to ne ide skupa), a za krizu krivi "neoliberalnu politiku" što god mu to značilo. Možda je za njega neoliberalna politika čuvanje velikog i skupog državnog aparata i uništavanje realnog sektora? Ako je to neoliberalizam, onda je u pravu - on zaista uništava Hrvatsku. Ali onda je i Ribić dio te neoliberalne politike.

VIŠE IZ RUBRIKE: EKONOMIJA, HRVATSKA
Teme: VILIM RIBIĆ (7), SINDIKAT (14), NEOLIBERALIZAM (4), GOSPODARSKI RAST (3)

Vezano

Glavni ekonomski guru hrvatskih vlasti i medija, uporno nas vodi u propast
(02.11.2017.)

Odakle vam pravo, drugovi?
(04.10.2017.)

Vilim Ribić - najveća prevara u Hrvata
(17.09.2017.)

24sata objavio je danas odličan tekst o stanju hrvatskog gospodarstva i razlozima zašto zaostajemo za svim zemljama "Nove Europe" (nekadašnjim socijalističkim državama, danas članicama EU). Novinari 24sata usredotočili su se na analize poduzetnika Nenada Bakića te su situaciju zorno ilustrirali grafikonima koji jasno pokazuju da su u Hrvatskoj izostale nužne reforme i da zbog toga kaskamo. S obzirom na našu situaciju porezno smo preopterećeni te nam nedostaju ekonomske slobode da bismo se mogli normalno razvijati.

"Hrvatski javni sektor je velik, neefikasan i rastrošan. On ništa ne proizvodi pa se, po logici stvari, financira zaduživanjem zemlje i oporezivanjem sve manjeg broja proizvodnih tvrtki. Od nabave luksuznih automobila po siromašnim općinama do političkog kadroviranja, sav taj cirkus puno košta a ništa ne zarađuje. Visoki porezi, korupcija, često traženje mita od investitora - bez “podmazivanja” nema ni investicije - općenito niska razina poduzetničkih sloboda, onemogućuju procvat poduzetništva u zemlji koja bi, prema logici stvari, morala imati kontinuirane duge stope rasta", piše 24sata.

- Neosporno je da smo visokooporezovana i ekonomski neslobodna zemlja - kaže Bakić i dodaje: - Najneslobodnija smo od svih tranzicijskih zemalja u EU. To je uzrok zašto i kapital i rad bježe iz Hrvatske. Kod nas se često kaže da ‘kapital iskorištava radnika’, ali onda je pitanje zašto ne dolazi više kapitala koji bi tako zaradio?

Ovakvi tekstovi u mainstream medijima postaju sve češći i odlično je to što se događa, znači da i novinari sve više shvaćaju uzroke loše situacije u Hrvatskoj. Javno mnijenje se mijenja i dolazi vrijeme kad će narod tražiti više slobode, a ne državnih regulacija i kontrole.

I tu dolazi predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić koji je još prije par dana u Jutarnjem listu izjavio da je za iseljavanje kriva "neoliberalna politika" SDP-ove vlasti. Sad se pokušava izvući da je to zapravo "dogovorni kapitalizam".

Što je to neoliberalna politika i koji su joj predstavnici? Ribić bi, kao ekonomist, trebao znati da ne postoji takav pravac u ekonomiji, da nema ekonomista ni u povijesti ni danas koji je za sebe rekao da zastupa neoliberalizam. Tu riječ koriste ljudi koji ne vole slobodno tržište onda kad opisuju ideje koje se njima ne sviđaju. Drugim riječima, neoliberalizam može biti bilo što! Tako je i Ribić neoliberal, kao sindikalist s odličnom i sigurnom plaćom koji glumi borca za prava radnika.

Neoliberalni sindikalist kaže da hrvatske vlasti provode "neoliberalne recepte":

"Zašto nisu krenuli odozgo, a ne po radnicima? Nema jakog tržišta bez jake države koja ga regulira kako bi se spriječili monopoli i koncentracija moći. Svakako nam treba više ekonomske slobode koja će potaći poduzetništvo i zapošljavanje, ali država mora biti ta koja će omogućiti jednaki i učinkoviti okvir za sve. Neka se ugledaju u Njemačku" kaže Ribić koji smatra da je tržište rada već relativno fleksibizirano.

Ribić je ovaj put u pravu kad kaže da je u Hrvatskoj na djelu crony ili "ortački" kapitalizam, ali zaboravlja napomenuti da bi se i njega lako moglo uvrstiti u to kolo. Sad spominje Ivicu Todorića i Agrokor, ali sve ove godine, a on je cijelo vrijeme bio na čelu sindikata, nije spomenuo Todorića i Agrokor. Nije spomenuo državne veze s Agrokorom. Kaže da je vlast išla "po radnicima". Istina, vlast je išla po radnicima kad je podigla poreze, kad je povećala minimalac i udarila inspektorskim i poreznim terorom poduzetnike. Sve su to osjetili radnici u realnom sektoru jer je više stotina tisuća ostalo bez posla. U isto se vrijeme javni sektor povećao.

Za koga se Ribić zalagao tijekom krize bilo je vidljivo kad je 2012. većina građana bila za rezove u javnom sektoru, a Ribić se tome protivio skupa s tadašnjim ministrom uprave Arsenom Baukom. Na kraju nije bilo rezova, javni sektor se proširio, izostale su reforme, a gospodarski rast je zakasnio 5 godina. To je bilo ključno razdoblje koje je odredilo sadašnje stanje i zaostajanje Hrvatske za drugim zemljama.

Vilim Ribić kaže da je on za ekonomske slobode, ali dodaje da je tržište rada već sada "relativno fleksibilizirano", što naprosto nije istina, a osim toga, grafikoni objavljeni u 24 sata ga demantiraju. Da Hrvatska ima fleksibilizirano tržište rada, ne bi bila 95. u svijetu po ekonomskim slobodama ili pretposljednja među zemljama "Nove Europe".

Ribić pokušava promijeniti priču, ali zapliće se u vlastitoj demagogiji. U isto vrijeme tvrdi da je za tržišne slobode, velike regulacije (to ne ide skupa), a za krizu krivi "neoliberalnu politiku" što god mu to značilo. Možda je za njega neoliberalna politika čuvanje velikog i skupog državnog aparata i uništavanje realnog sektora? Ako je to neoliberalizam, onda je u pravu - on zaista uništava Hrvatsku. Ali onda je i Ribić dio te neoliberalne politike.

VIŠE IZ RUBRIKE: EKONOMIJA, HRVATSKA
Teme: VILIM RIBIĆ (7), SINDIKAT (14), NEOLIBERALIZAM (4), GOSPODARSKI RAST (3)

Pregleda: 2766