POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

Dvije ekstremističke stranke ušle su u Bundestag, a mediji pišu samo o jednoj



Dvije ekstremističke stranke ušle su u Bundestag, a mediji pišu samo o jednoj

26.09.2017.

PIŠE: Mario Nakić

Nakon ulaska radikalno desne stranke AfD u njemački parlament prosvjedovalo se diljem zemlje. Novinari pišu o "demokratskom rezu", svi su u šoku, kako je jedna gotovo neonazi stranka uspjela postići toliku popularnost u tolerantnoj i liberalnoj Njemačkoj?

Alternativa za Njemačku ili AfD je stranka nastala 2013. godine okupivši intelektualce s raznih područja koji su se protivili njemačkom sudjelovanju u spašavanju Grčke iz krize te su se zalagali za napuštanje Eurozone. Stranka je pritom imala izrazito slobodarski karakter u svojoj organizaciji. Dolaskom imigrantskog vala 2015. godine, u samoj stranci postali su sve glasniji članovi koji su se protivili izbjeglicama, ali i islamu. Došlo je do razdora unutar stranke te je ekonomist Bernd Lucke, jedan od osnivača, podnio ostavku iskazavši strah da bi stranka mogla postati "nova Pegida". Vodstvo stranke preuzima Frauke Petry te se njihova politika okreće više desno, postaje nacionalistička konzervativna stranka s izraženom islamofobijom, euroskepticizmom i sve se više veže za Putina i Ruse.

AfD-u se dogodilo ono što se mora dogoditi jer nisu imali nikakvih unutarnjih kriterija. Apsolutna sloboda udruživanja može biti opasna za bilo koju organizaciju jer će s vremenom radikali, koji jesu najbučniji i najuporniji, preuzeti glavnu riječ te će imati tendenciju privlačenja takve sorte ljudi. U isto vrijeme, oni umjereni će radije napustiti grupu nego se prepirati s radikalnim članovima. S vremenom se mora dogoditi da takva organizacija postane većinski radikalna.

Tako je nastala današnja radikalna desna opcija u Njemačkoj. Ali što je utjecalo na toliku popularnost? Nijemci su poznati kao iznimno tolerantan i liberalni narod. Nakon Drugog svjetskog rata nisu imali problem sa strancima. Premijerka Angela Merkel je definitivno pogriješila objeručke prihvativši toliki broj izbjeglica s Bliskog istoka u tako kratkom vremenu, što je s pravom izazvalo nacionalni šok. No, zapitajte se što bi se dogodilo da ih je odbila? Vrlo vjerojatno bi time izazvala gnjev prvo milijuna izbjeglica, a potom oporbe, ljevice i nadasve medija. Novinari bi je satrali! Nije teško to zamisliti. Pisali bi da je bezdušna, da je prekonzervativna, da ne želi pomoći ljudima. Sami Nijemci bi je osudili. Stoga je pustila milijun izbjeglica u vrlo kratkom vremenu i opet izazvala bijes, ali bar su je mediji pustili na miru.

To nas dovodi do drugog problema. Političari se danas više boje medija nego samih građana. Novinari i urednici u mainstream medijima sve su više odmaknuti od prosječnih građana i ne iskazuju stavove većine. To se vidi po rezultatima mnogih izbora u svijetu u zadnjih par godina. Ispada da građani glasaju suprotno od onoga što velika većina mass medija od njih očekuje.

Mediji su sad masovno "u šoku" što je AfD osvojio 13,5 posto glasova iako se mjesecima prije izbora znalo da će se to dogoditi. Mediji se ponašaju cijelo vrijeme kao da je to jedina ekstremistička stranka u njemačkom parlamentu. Nije. Stranka "Die Linke", ekstremna ljevica koja se zalaže za ukidanje kapitalizma, također je u porastu i ušla je u parlament s 9 posto osvojenih glasova birača. Njihovi glasači kad prosvjeduju, onda su to nerijetko nasilni prosvjedi koje će mediji pokušavati opravdati jer, eto, nisu desničari. S druge strane, ne sjećam se kad se u EU zadnji put dogodio neki nasilni prosvjed desničara. Pa opet, samo desnica može biti radikalna i ekstremna, ljevica nikako.

Takav odnos medija, koji očito nema suviše veze sa stvarnošću, vodi do rasta popularnosti ekstremne desnice. To nije slučaj samo u Njemačkoj, tako je u cijelom svijetu. Neobjektivno izvještavanje mass medija, za koje nisam siguran da je nenamjerno i iz čistog neznanja, dovodi do osjećaja bunta i bijesa među dobrim dijelom stanovništva koje to manifestira na izborima. Dobro je dok se taj bijes manifestira na izborima, dok nema nasilja.

Ljevičari su prosvjedovali zato što je AfD ušao u parlament. Još uvijek ne razumijem njihove razloge, naime kao i u Americi, oni koji se najviše pozivaju na demokraciju prosvjeduju zbog demokratskog procesa. Prosvjeduju zato što nisu svi glasali kao oni i zato što njihova ekstremna stranka - Die Linke - nije jedina u porastu?

Mediji se čude što je AfD najpopularniji u istočnoj Njemačkoj gdje je najmanje imigranata. Međutim, ne čude se što je u istoj toj istočnoj Njemačkoj, koja se još uvijek oporavlja od 45 godina komunizma, ekstremna ljevica osvojila čak 16,5 posto glasova. Čini se da se u istočnoj Njemačkoj, bivšem DDR-u, događa vrlo slično onome što se događa u većem dijelu nekadašnjeg Istočnog bloka. Ljudi su razočarani što još uvijek nemaju standard kakav je na Zapadu, mislili su kad prihvate kapitalizam da će promjena doći "odjednom" i da će odjednom svi primati plaće kao u Luksemburgu. Razočarani su u EU, demokraciju, kapitalizam, slobodu općenito. Okreću se ekstremnim strankama - bilo lijevim ili desnim - koje im predstavljaju "alternativu" ili bunt protiv nepravedne sadašnjosti. To je pravi problem Europe danas i taj problem treba adresirati, ali to nije moguće dok se u javnosti predstavlja samo jedna strana priče.

VIŠE IZ RUBRIKE: POLITIKA, SVIJET
Teme: NJEMAČKA (16), AFD (1), DIE LINKE (1), EKSTREMIZAM (9), DESNI EKSTREMIZAM (2), LIJEVI EKSTREMIZAM (4)

Vezano

Liberali se vraćaju u Bundestag, a vjerojatno i u Vladu
(24.09.2017.)

Pitanje koje će začepiti usta protivnicima multikulturalizma
(16.09.2017.)

Hrvatska reakcija na krizu bila je Varoufakisov mokri san
(15.09.2017.)

Nakon ulaska radikalno desne stranke AfD u njemački parlament prosvjedovalo se diljem zemlje. Novinari pišu o "demokratskom rezu", svi su u šoku, kako je jedna gotovo neonazi stranka uspjela postići toliku popularnost u tolerantnoj i liberalnoj Njemačkoj?

Alternativa za Njemačku ili AfD je stranka nastala 2013. godine okupivši intelektualce s raznih područja koji su se protivili njemačkom sudjelovanju u spašavanju Grčke iz krize te su se zalagali za napuštanje Eurozone. Stranka je pritom imala izrazito slobodarski karakter u svojoj organizaciji. Dolaskom imigrantskog vala 2015. godine, u samoj stranci postali su sve glasniji članovi koji su se protivili izbjeglicama, ali i islamu. Došlo je do razdora unutar stranke te je ekonomist Bernd Lucke, jedan od osnivača, podnio ostavku iskazavši strah da bi stranka mogla postati "nova Pegida". Vodstvo stranke preuzima Frauke Petry te se njihova politika okreće više desno, postaje nacionalistička konzervativna stranka s izraženom islamofobijom, euroskepticizmom i sve se više veže za Putina i Ruse.

AfD-u se dogodilo ono što se mora dogoditi jer nisu imali nikakvih unutarnjih kriterija. Apsolutna sloboda udruživanja može biti opasna za bilo koju organizaciju jer će s vremenom radikali, koji jesu najbučniji i najuporniji, preuzeti glavnu riječ te će imati tendenciju privlačenja takve sorte ljudi. U isto vrijeme, oni umjereni će radije napustiti grupu nego se prepirati s radikalnim članovima. S vremenom se mora dogoditi da takva organizacija postane većinski radikalna.

Tako je nastala današnja radikalna desna opcija u Njemačkoj. Ali što je utjecalo na toliku popularnost? Nijemci su poznati kao iznimno tolerantan i liberalni narod. Nakon Drugog svjetskog rata nisu imali problem sa strancima. Premijerka Angela Merkel je definitivno pogriješila objeručke prihvativši toliki broj izbjeglica s Bliskog istoka u tako kratkom vremenu, što je s pravom izazvalo nacionalni šok. No, zapitajte se što bi se dogodilo da ih je odbila? Vrlo vjerojatno bi time izazvala gnjev prvo milijuna izbjeglica, a potom oporbe, ljevice i nadasve medija. Novinari bi je satrali! Nije teško to zamisliti. Pisali bi da je bezdušna, da je prekonzervativna, da ne želi pomoći ljudima. Sami Nijemci bi je osudili. Stoga je pustila milijun izbjeglica u vrlo kratkom vremenu i opet izazvala bijes, ali bar su je mediji pustili na miru.

To nas dovodi do drugog problema. Političari se danas više boje medija nego samih građana. Novinari i urednici u mainstream medijima sve su više odmaknuti od prosječnih građana i ne iskazuju stavove većine. To se vidi po rezultatima mnogih izbora u svijetu u zadnjih par godina. Ispada da građani glasaju suprotno od onoga što velika većina mass medija od njih očekuje.

Mediji su sad masovno "u šoku" što je AfD osvojio 13,5 posto glasova iako se mjesecima prije izbora znalo da će se to dogoditi. Mediji se ponašaju cijelo vrijeme kao da je to jedina ekstremistička stranka u njemačkom parlamentu. Nije. Stranka "Die Linke", ekstremna ljevica koja se zalaže za ukidanje kapitalizma, također je u porastu i ušla je u parlament s 9 posto osvojenih glasova birača. Njihovi glasači kad prosvjeduju, onda su to nerijetko nasilni prosvjedi koje će mediji pokušavati opravdati jer, eto, nisu desničari. S druge strane, ne sjećam se kad se u EU zadnji put dogodio neki nasilni prosvjed desničara. Pa opet, samo desnica može biti radikalna i ekstremna, ljevica nikako.

Takav odnos medija, koji očito nema suviše veze sa stvarnošću, vodi do rasta popularnosti ekstremne desnice. To nije slučaj samo u Njemačkoj, tako je u cijelom svijetu. Neobjektivno izvještavanje mass medija, za koje nisam siguran da je nenamjerno i iz čistog neznanja, dovodi do osjećaja bunta i bijesa među dobrim dijelom stanovništva koje to manifestira na izborima. Dobro je dok se taj bijes manifestira na izborima, dok nema nasilja.

Ljevičari su prosvjedovali zato što je AfD ušao u parlament. Još uvijek ne razumijem njihove razloge, naime kao i u Americi, oni koji se najviše pozivaju na demokraciju prosvjeduju zbog demokratskog procesa. Prosvjeduju zato što nisu svi glasali kao oni i zato što njihova ekstremna stranka - Die Linke - nije jedina u porastu?

Mediji se čude što je AfD najpopularniji u istočnoj Njemačkoj gdje je najmanje imigranata. Međutim, ne čude se što je u istoj toj istočnoj Njemačkoj, koja se još uvijek oporavlja od 45 godina komunizma, ekstremna ljevica osvojila čak 16,5 posto glasova. Čini se da se u istočnoj Njemačkoj, bivšem DDR-u, događa vrlo slično onome što se događa u većem dijelu nekadašnjeg Istočnog bloka. Ljudi su razočarani što još uvijek nemaju standard kakav je na Zapadu, mislili su kad prihvate kapitalizam da će promjena doći "odjednom" i da će odjednom svi primati plaće kao u Luksemburgu. Razočarani su u EU, demokraciju, kapitalizam, slobodu općenito. Okreću se ekstremnim strankama - bilo lijevim ili desnim - koje im predstavljaju "alternativu" ili bunt protiv nepravedne sadašnjosti. To je pravi problem Europe danas i taj problem treba adresirati, ali to nije moguće dok se u javnosti predstavlja samo jedna strana priče.

VIŠE IZ RUBRIKE: POLITIKA, SVIJET
Teme: NJEMAČKA (16), AFD (1), DIE LINKE (1), EKSTREMIZAM (9), DESNI EKSTREMIZAM (2), LIJEVI EKSTREMIZAM (4)

Pregleda: 3168