POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

Singapur - mit, istina i laži



Singapur - mit, istina i laži

04.10.2017.

PIŠE: Mario Nakić

Protivnici liberalizma, u želji da odgovore na pisanje Liberala i drugih predstavnika novog vala liberalizma koji zahvaća slobodoumne ljude u ovoj zemlji, često posežu za poluinformacijama i dezinformacijama. Tako je Marko Biočina, novinar Jutarnjeg lista jučer napisao tekst naslovljen "Želimo li doista prosvijećen apsolutizam u Lijepoj našoj?" u kojem je na primjeru Singapura pokušao opovrgnuti tezu da Hrvatskoj trebaju ekonomske slobode.

Singapur nije savršena država, ni približno. Kao što smo već naglašavali, ima nedostatke u zakonodavstvu koji nisu zanemarivi niti su preporučljivi. Razlika između našeg pisanja o Singapuru i onoga što je objavio Jutarnji list je u objektivnosti. Mi smo naveli zaista prednosti i nedostatke kako bi čitatelji mogli imati široku i kompletnu sliku dok Biočina neprofesionalno i očito s ideološki vođenom željom zasljepljivanja čitateljstva samo u naslovu najavljuje "prednosti i nedostatke", a u tekstu iznosi isključivo nedostatke - i to nepotpune.

Krenimo redom. Singapur je liberalna demokracija u kojoj se održavaju višestranački parlamentarni izbori svake četiri godine. Postoji višestranačje i pluralizam. Istina je da od osamostaljenja ista stranka ima većinu u parlamentu i obnaša vlast, a razlog koji ne smijemo isključiti može biti i taj da je narodu jednostavno dobro i da ih ne želi mijenjati. Naime, Singapur ima jednu od najnižih stopa nezaposlenosti u svijetu i jednu od najviših prosječnih plaća u svijetu. Koji bi normalan narod to mijenjao? Naravno, Biočina ove činjenice nije naveo, nego pretpostavlja da je to zbog državne cenzure medija. I to može biti razlog koji ne smijemo isključiti. Singapur, naime, ima ograničenu slobodu govora jer je zabranjeno javno iznositi stavove koji vrijeđaju neku nacionalnu, vjersku ili političku pripadnost. To je svakako nedostatak.

Pa ipak, Singapur je ove godine prema Indeksu demokracije napredovao i ušao u istu grupu s Hrvatskom (koja je pala za nekoliko mjesta). Ako se ovaj trend nastavi, Singapur bi mogao kroz par godina prestići Hrvatsku i postati pojam i po demokratičnosti za našu državu. I to je jedan od rezultata ekonomskih sloboda.

Singapur ima i užasan zakon koji zabranjuje seks između muškaraca, ali Biočina je zaboravio napomenuti da se taj zakon ne primjenjuje osim u slučajevima kad se prijavi silovanje. Pročitajte ovaj tekst Vice Newsa gdje je novinar razgovarao s nekim singapurskim gejevima u tamošnjem gay klubu. LGBT zajednica redovito održava skupove svake godine i traži da se ukine pravna diskriminacija. Istina je i da država diskriminira strance po nekim pitanjima pa im je zabranjeno sudjelovati u ovakvim skupovima.

Singapur ima i užasan zakon protiv droga, po kojem jednako tretiraju marihuanu i heroin. Ima i smrtnu kaznu koja se može odnositi i na posjedovanje droge.

Sve navedeno su činjenice i nitko to ne preporučuje Hrvatskoj. Kad mi pišemo da se u nekim stvarima Hrvatska treba ugledati na Singapur, onda mislimo na stvari koje su još bitnije običnim građanima, a to su prvenstveno:

1. Pravna država i fiskalna politika

Singapur vodi stabilnu politiku bez korupcije. Imaju u Ustavu članak o balansiranju budžetom koji ne dozvoljava nijednoj vladi da tijekom svoga mandata poveća potrošnju u odnosu na zatečeno stanje. Singapurska država troši samo 17% BDP-a i po tome je među najučinkovitijima u svijetu.

Nema korupcije. Na Indeksu percepcije korupcije, koji vodi Transparency International, Singapur je među najmanje korumpiranim zemljama u svijetu (na 7. mjestu), a najmanje je korumpirana zemlja u Aziji. Hrvatska je na istoj listi na 55. mjestu.

2. Ekonomski razvoj

Singapur je 1965. godine bio među najsiromašnijim zemljama svijeta. Oko polovica stanovništva bila je potpuno nepismena, a čak 70% živjelo je ispod granice siromaštva. Singapur je pametnom ekonomskom politikom, slobodnim tržištem i minimalnim porezima, uspio do danas prosperirati među najbogatije zemlje svijeta.





3. Životni standard građana

Singapur je 9. u svijetu po bogatstvu stanovnika ili drugi u Aziji (iza Hong Konga, koji je ujedno prvak na indeksu ekonomskih sloboda).

Nezaposlenost u Singapuru se već godinama kreće između 1,9 i 2,2 posto.

Singapur nema minimalnu plaću, ali uz tako nisku stopu nezaposlenosti ona je potpuno nepotrebna. Prosječna mjesečna plaća u Singapuru je oko 5.700 američkih dolara, ali realna (medijalna) plaća koju najviše ljudi zarađuje je preko 4.000 dolara i ona je porasla tijekom zadnjih 10 godina za 80%.

Navedene "sitnice" je Biočina u Jutarnjem izostavio, vjerojatno zaključivši kako one čitateljima nisu bitne.

4. Zdravstveni sustav

Prema istraživanju londonskog Legatum instituta Singapur ima drugi najbolji zdravstveni sistem u svijetu. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji Singapur je šesti, a prema Bloombergu singapurski zdravstveni sistem je ocijenjen kao najefikasniji.

Ni ove činjenice Biočini i Jutarnjem nisu bile dovoljno važne za spomenuti.

5. Školski sistem

Singapurski školski sistem je jedinstven u cijelom svijetu. Zove se "Edusave" i funkcionira poput vaučerizacije, samo bez kupona (vaučera). Svako dijete u dobi između 6 i 16 godina prima određenu sumu godišnje na posebni račun koja se mora iskoristiti isključivo za školovanje u školi po izboru. Jednako se tretiraju državne i privatne škole. Država novčano nagrađuje učenike koji ostvare posebno dobre rezultate na međunarodnim natjecanjima. Singapurski školski sistem je najefikasniji u svijetu budući da redovito pobjeđuje na PISA testovima. Čudi me da su Biočina i Jutarnji tu informaciju izostavili jer o PISA testovima upravo Jutarnji list redovito izvještava.

Čemu poluinformacije?

Stoga postavljam uredništvu Jutarnjeg lista jasno pitanje: čemu poluinformacije, drugovi? Što imate od toga što namjerno prikazujete pogrešnu sliku o jednoj zemlji, kako biste uplašili ljude i uvjerili ih da ekonomske slobode nisu dobre za Hrvatsku? Sve ono negativno u Singapuru (smrtna kazna, zakonska diskriminacija gejeva i stranaca, ograničena sloboda govora) nisu rezultati ekonomskih sloboda, dok se za gotovo sve (ili čak potpuno sve) pozitivno može komotno reći da je dobrim dijelom rezultat ekonomskih sloboda. Budimo realni i predstavimo sve onako kako je.

Što se tiče navodne diskriminacije stranih radnika koji, po novinaru Biočini u Singapuru rade za crkavicu bez radničkih prava, bilo bi dobro pitati Hrvate koji tamo rade. Na primjer, Marko Martinis iz Novog Marofa koji radi na jednom tehnološkom startupu u Singapuru pa kaže za Varaždinski:

"Singapur je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikad živio i bio. Zbog toga i sve najveće kompanije svijeta otvaraju urede ovdje i zato se najtalentiraniji mladi umovi sele ovdje. Okolina je optimizirana za ostvarivanje kvalitetnog života i karijere."

Čovjek je radio u Hrvatskoj, SAD-u i Belgiji prije nego što se odlučio za Singapur pa valjda zna što priča. Biočina, imamo problem - pokušavao sam naći priče naših ljudi koji se žale na loše uvjete rada u Singapuru i ne mogu ih naći. Nije valjda da tvoja priča o ugnjetavanju stranih radnika ne drži vodu?

Zaključak

Nijedna zemlja nije savršena i postoje stvari iz Singapura koje nikako ne bih preporučio Hrvatskoj. Međutim, neke stvari, poput ekonomske i fiskalne politike, zdravstva i školstva, bismo mogli uistinu učiti od njih.

Da je Biočina pogledao na Indeksu ekonomskih sloboda samo jedno mjesto ispod Singapura, našao bi Novi Zeland - zemlju kojoj se stvarno ne može gotovo ništa prigovoriti, pa čak ni gej prava s obzirom da je u NZ gej brak ozakonjen i gejevi bez problema posvajaju djecu.

Marko Biočina, koji je objavio tekst s poluinformacijama o ekonomskim slobodama i Singapuru u Jutarnjem listu, lani je pisao i kako bi se "Dan porezne slobode trebao zvati danom društvenog egoizma".

Pisao sam već dosta o tome kako u hrvatskim medijima većina novinara ima čvrste antiliberalne, uglavnom lijeve stavove koji pomažu političarima da koče razvoj zemlje. Pitate se zašto zaostajemo za zemljama koje su još prije 10 godina bile iza nas, zašto su kod nas izostale reforme? Dio odgovora leži i u činjenici da većina novinara u mainstream medijima prezire slobodno tržište. I oni će se ovakvim tekstovima, poput jučerašnjeg u Jutarnjem listu, truditi da zadrže narod u strahu od slobode.

VIŠE IZ RUBRIKE: LJUDSKA PRAVA, EKONOMIJA, SVIJET
Teme: SINGAPUR (8), MARKO BIOČINA (3), JUTARNJI LIST (10), EKONOMSKE SLOBODE (22)

Vezano

Zemlje koje ulažu u poslove budućnosti: Singapur najbolji u svijetu, Estonija u Europi
(06.12.2017.)

Hrvatska sad ima nešto zajedničko sa Singapurom
(03.12.2017.)

Učimo kolege iz mass medija: Što su te 'famozne' ekonomske slobode i zašto su bitne?
(06.10.2017.)

Protivnici liberalizma, u želji da odgovore na pisanje Liberala i drugih predstavnika novog vala liberalizma koji zahvaća slobodoumne ljude u ovoj zemlji, često posežu za poluinformacijama i dezinformacijama. Tako je Marko Biočina, novinar Jutarnjeg lista jučer napisao tekst naslovljen "Želimo li doista prosvijećen apsolutizam u Lijepoj našoj?" u kojem je na primjeru Singapura pokušao opovrgnuti tezu da Hrvatskoj trebaju ekonomske slobode.

Singapur nije savršena država, ni približno. Kao što smo već naglašavali, ima nedostatke u zakonodavstvu koji nisu zanemarivi niti su preporučljivi. Razlika između našeg pisanja o Singapuru i onoga što je objavio Jutarnji list je u objektivnosti. Mi smo naveli zaista prednosti i nedostatke kako bi čitatelji mogli imati široku i kompletnu sliku dok Biočina neprofesionalno i očito s ideološki vođenom željom zasljepljivanja čitateljstva samo u naslovu najavljuje "prednosti i nedostatke", a u tekstu iznosi isključivo nedostatke - i to nepotpune.

Krenimo redom. Singapur je liberalna demokracija u kojoj se održavaju višestranački parlamentarni izbori svake četiri godine. Postoji višestranačje i pluralizam. Istina je da od osamostaljenja ista stranka ima većinu u parlamentu i obnaša vlast, a razlog koji ne smijemo isključiti može biti i taj da je narodu jednostavno dobro i da ih ne želi mijenjati. Naime, Singapur ima jednu od najnižih stopa nezaposlenosti u svijetu i jednu od najviših prosječnih plaća u svijetu. Koji bi normalan narod to mijenjao? Naravno, Biočina ove činjenice nije naveo, nego pretpostavlja da je to zbog državne cenzure medija. I to može biti razlog koji ne smijemo isključiti. Singapur, naime, ima ograničenu slobodu govora jer je zabranjeno javno iznositi stavove koji vrijeđaju neku nacionalnu, vjersku ili političku pripadnost. To je svakako nedostatak.

Pa ipak, Singapur je ove godine prema Indeksu demokracije napredovao i ušao u istu grupu s Hrvatskom (koja je pala za nekoliko mjesta). Ako se ovaj trend nastavi, Singapur bi mogao kroz par godina prestići Hrvatsku i postati pojam i po demokratičnosti za našu državu. I to je jedan od rezultata ekonomskih sloboda.

Singapur ima i užasan zakon koji zabranjuje seks između muškaraca, ali Biočina je zaboravio napomenuti da se taj zakon ne primjenjuje osim u slučajevima kad se prijavi silovanje. Pročitajte ovaj tekst Vice Newsa gdje je novinar razgovarao s nekim singapurskim gejevima u tamošnjem gay klubu. LGBT zajednica redovito održava skupove svake godine i traži da se ukine pravna diskriminacija. Istina je i da država diskriminira strance po nekim pitanjima pa im je zabranjeno sudjelovati u ovakvim skupovima.

Singapur ima i užasan zakon protiv droga, po kojem jednako tretiraju marihuanu i heroin. Ima i smrtnu kaznu koja se može odnositi i na posjedovanje droge.

Sve navedeno su činjenice i nitko to ne preporučuje Hrvatskoj. Kad mi pišemo da se u nekim stvarima Hrvatska treba ugledati na Singapur, onda mislimo na stvari koje su još bitnije običnim građanima, a to su prvenstveno:

1. Pravna država i fiskalna politika

Singapur vodi stabilnu politiku bez korupcije. Imaju u Ustavu članak o balansiranju budžetom koji ne dozvoljava nijednoj vladi da tijekom svoga mandata poveća potrošnju u odnosu na zatečeno stanje. Singapurska država troši samo 17% BDP-a i po tome je među najučinkovitijima u svijetu.

Nema korupcije. Na Indeksu percepcije korupcije, koji vodi Transparency International, Singapur je među najmanje korumpiranim zemljama u svijetu (na 7. mjestu), a najmanje je korumpirana zemlja u Aziji. Hrvatska je na istoj listi na 55. mjestu.

2. Ekonomski razvoj

Singapur je 1965. godine bio među najsiromašnijim zemljama svijeta. Oko polovica stanovništva bila je potpuno nepismena, a čak 70% živjelo je ispod granice siromaštva. Singapur je pametnom ekonomskom politikom, slobodnim tržištem i minimalnim porezima, uspio do danas prosperirati među najbogatije zemlje svijeta.





3. Životni standard građana

Singapur je 9. u svijetu po bogatstvu stanovnika ili drugi u Aziji (iza Hong Konga, koji je ujedno prvak na indeksu ekonomskih sloboda).

Nezaposlenost u Singapuru se već godinama kreće između 1,9 i 2,2 posto.

Singapur nema minimalnu plaću, ali uz tako nisku stopu nezaposlenosti ona je potpuno nepotrebna. Prosječna mjesečna plaća u Singapuru je oko 5.700 američkih dolara, ali realna (medijalna) plaća koju najviše ljudi zarađuje je preko 4.000 dolara i ona je porasla tijekom zadnjih 10 godina za 80%.

Navedene "sitnice" je Biočina u Jutarnjem izostavio, vjerojatno zaključivši kako one čitateljima nisu bitne.

4. Zdravstveni sustav

Prema istraživanju londonskog Legatum instituta Singapur ima drugi najbolji zdravstveni sistem u svijetu. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji Singapur je šesti, a prema Bloombergu singapurski zdravstveni sistem je ocijenjen kao najefikasniji.

Ni ove činjenice Biočini i Jutarnjem nisu bile dovoljno važne za spomenuti.

5. Školski sistem

Singapurski školski sistem je jedinstven u cijelom svijetu. Zove se "Edusave" i funkcionira poput vaučerizacije, samo bez kupona (vaučera). Svako dijete u dobi između 6 i 16 godina prima određenu sumu godišnje na posebni račun koja se mora iskoristiti isključivo za školovanje u školi po izboru. Jednako se tretiraju državne i privatne škole. Država novčano nagrađuje učenike koji ostvare posebno dobre rezultate na međunarodnim natjecanjima. Singapurski školski sistem je najefikasniji u svijetu budući da redovito pobjeđuje na PISA testovima. Čudi me da su Biočina i Jutarnji tu informaciju izostavili jer o PISA testovima upravo Jutarnji list redovito izvještava.

Čemu poluinformacije?

Stoga postavljam uredništvu Jutarnjeg lista jasno pitanje: čemu poluinformacije, drugovi? Što imate od toga što namjerno prikazujete pogrešnu sliku o jednoj zemlji, kako biste uplašili ljude i uvjerili ih da ekonomske slobode nisu dobre za Hrvatsku? Sve ono negativno u Singapuru (smrtna kazna, zakonska diskriminacija gejeva i stranaca, ograničena sloboda govora) nisu rezultati ekonomskih sloboda, dok se za gotovo sve (ili čak potpuno sve) pozitivno može komotno reći da je dobrim dijelom rezultat ekonomskih sloboda. Budimo realni i predstavimo sve onako kako je.

Što se tiče navodne diskriminacije stranih radnika koji, po novinaru Biočini u Singapuru rade za crkavicu bez radničkih prava, bilo bi dobro pitati Hrvate koji tamo rade. Na primjer, Marko Martinis iz Novog Marofa koji radi na jednom tehnološkom startupu u Singapuru pa kaže za Varaždinski:

"Singapur je daleko najefikasnija država u kojoj sam ikad živio i bio. Zbog toga i sve najveće kompanije svijeta otvaraju urede ovdje i zato se najtalentiraniji mladi umovi sele ovdje. Okolina je optimizirana za ostvarivanje kvalitetnog života i karijere."

Čovjek je radio u Hrvatskoj, SAD-u i Belgiji prije nego što se odlučio za Singapur pa valjda zna što priča. Biočina, imamo problem - pokušavao sam naći priče naših ljudi koji se žale na loše uvjete rada u Singapuru i ne mogu ih naći. Nije valjda da tvoja priča o ugnjetavanju stranih radnika ne drži vodu?

Zaključak

Nijedna zemlja nije savršena i postoje stvari iz Singapura koje nikako ne bih preporučio Hrvatskoj. Međutim, neke stvari, poput ekonomske i fiskalne politike, zdravstva i školstva, bismo mogli uistinu učiti od njih.

Da je Biočina pogledao na Indeksu ekonomskih sloboda samo jedno mjesto ispod Singapura, našao bi Novi Zeland - zemlju kojoj se stvarno ne može gotovo ništa prigovoriti, pa čak ni gej prava s obzirom da je u NZ gej brak ozakonjen i gejevi bez problema posvajaju djecu.

Marko Biočina, koji je objavio tekst s poluinformacijama o ekonomskim slobodama i Singapuru u Jutarnjem listu, lani je pisao i kako bi se "Dan porezne slobode trebao zvati danom društvenog egoizma".

Pisao sam već dosta o tome kako u hrvatskim medijima većina novinara ima čvrste antiliberalne, uglavnom lijeve stavove koji pomažu političarima da koče razvoj zemlje. Pitate se zašto zaostajemo za zemljama koje su još prije 10 godina bile iza nas, zašto su kod nas izostale reforme? Dio odgovora leži i u činjenici da većina novinara u mainstream medijima prezire slobodno tržište. I oni će se ovakvim tekstovima, poput jučerašnjeg u Jutarnjem listu, truditi da zadrže narod u strahu od slobode.

VIŠE IZ RUBRIKE: LJUDSKA PRAVA, EKONOMIJA, SVIJET
Teme: SINGAPUR (8), MARKO BIOČINA (3), JUTARNJI LIST (10), EKONOMSKE SLOBODE (22)

Pregleda: 4125