POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

Australski model pokazao: Regulacija oružja ne služi ničemu



Australski model pokazao: Regulacija oružja ne služi ničemu

07.10.2017.

PIŠE: Mario Nakić

Protivnici 2. amandmana američkog Ustava i zagovornici državne regulacije ili potpune zabrane oružja za civile kao jedan od glavnih argumenata ističu australski model.

Australija je 1996. godine, nakon masovnog ubojstva, donijela zakon o regulaciji oružja nakon kojeg su građani morali predati poluautomatsko i automatsko oružje policiji ili bi mogli biti kažnjeni s obzirom da je njegovo držanje postalo ilegalno. Australija je na taj način smanjila koncentraciju oružja među civilima, prema državnim procjenama, za 20 posto.

Od poduzimanja tih mjera do danas stopa ubojstava vatrenim oružjem je opala, a Australija još nije imala nijedno masovno ubojstvo. Ove činjenice daju ljevičarima razlog za likovanje nad državnom kontrolom. No, imaju li razloga za to?

Pogledajmo kako se kretala stopa ubojstava vatrenim oružjem u Australiji od 1979. godine. Na donjoj slici je okomitom linijom po sredini označena točka kad je uvedena državna kontrola oružja.



Kao što se vidi na slici, trend opadanja stope ubojstava vatrenim oružjem je postojao i puno prije uvođenja državne kontrole i konfiskacije pušaka. Taj isti trend se nastavio i poslije. Novi zakon nije promijenio baš ništa.

To su podaci Američke zdravstvene organizacije (AMA) koja je istraživala utjecaj zakona o kontroli oružja u Australiji. Autori nisu mogli naći nikakvu poveznicu između uvođenja tog zakona i smanjenja stope ubojstava vatrenim oružjem: "Nije moguće utvrditi ima li smanjenje broja ubojstava veze s implementacijom kontrole oružja".

Isto je istraživanje otkrilo kako su ubojstva počinjena ne-vatrenim oružjem također u opadanju pa je još teže za pad stope ubojstava reći da je odgovorna regulacija vatrenog oružja.

U drugom istraživanju, objavljenom u Justice Policy Journalu, autori su usporedili učestalost masovnih ubojstava u Australiji prije i poslije uvođenja kontrole oružja s učestalošću masovnih ubojstava u obližnjem Novom Zelandu, koji ima vrlo slične socioekonomske uvjete kao Australija, ali nije konfiscirao oružje građana 1996. godine.

Iako u Novom Zelandu nije smanjen broj vlasnika vatrenog oružja, stopa ubojstava na 100.000 stanovnika se smanjila kao i u Australiji. Također, ni u Novom Zelandu nije bilo masovnog ubojstva punih 20 godina.

To su, dakle, dva različita znanstvena istraživanja koja su došla do praktički istog zaključka - australski model uvođenja zabrane vatrenog oružja je potpuno beskoristan.

VIŠE IZ RUBRIKE: LJUDSKA PRAVA, SVIJET
Teme: ORUŽJE (14), REGULACIJA ORUŽJA (2), AUSTRALIJA (2)

Vezano

Hrvatski izvoz raste zahvaljujući 2. amandmanu američkog ustava
(21.11.2017.)

Lekcija teksaškog masakra: Da nije bilo naoružanog civila, tko zna koliko bi još ljudi stradalo
(07.11.2017.)

Ne ubija oružje nego ljudi
(06.10.2017.)

Protivnici 2. amandmana američkog Ustava i zagovornici državne regulacije ili potpune zabrane oružja za civile kao jedan od glavnih argumenata ističu australski model.

Australija je 1996. godine, nakon masovnog ubojstva, donijela zakon o regulaciji oružja nakon kojeg su građani morali predati poluautomatsko i automatsko oružje policiji ili bi mogli biti kažnjeni s obzirom da je njegovo držanje postalo ilegalno. Australija je na taj način smanjila koncentraciju oružja među civilima, prema državnim procjenama, za 20 posto.

Od poduzimanja tih mjera do danas stopa ubojstava vatrenim oružjem je opala, a Australija još nije imala nijedno masovno ubojstvo. Ove činjenice daju ljevičarima razlog za likovanje nad državnom kontrolom. No, imaju li razloga za to?

Pogledajmo kako se kretala stopa ubojstava vatrenim oružjem u Australiji od 1979. godine. Na donjoj slici je okomitom linijom po sredini označena točka kad je uvedena državna kontrola oružja.



Kao što se vidi na slici, trend opadanja stope ubojstava vatrenim oružjem je postojao i puno prije uvođenja državne kontrole i konfiskacije pušaka. Taj isti trend se nastavio i poslije. Novi zakon nije promijenio baš ništa.

To su podaci Američke zdravstvene organizacije (AMA) koja je istraživala utjecaj zakona o kontroli oružja u Australiji. Autori nisu mogli naći nikakvu poveznicu između uvođenja tog zakona i smanjenja stope ubojstava vatrenim oružjem: "Nije moguće utvrditi ima li smanjenje broja ubojstava veze s implementacijom kontrole oružja".

Isto je istraživanje otkrilo kako su ubojstva počinjena ne-vatrenim oružjem također u opadanju pa je još teže za pad stope ubojstava reći da je odgovorna regulacija vatrenog oružja.

U drugom istraživanju, objavljenom u Justice Policy Journalu, autori su usporedili učestalost masovnih ubojstava u Australiji prije i poslije uvođenja kontrole oružja s učestalošću masovnih ubojstava u obližnjem Novom Zelandu, koji ima vrlo slične socioekonomske uvjete kao Australija, ali nije konfiscirao oružje građana 1996. godine.

Iako u Novom Zelandu nije smanjen broj vlasnika vatrenog oružja, stopa ubojstava na 100.000 stanovnika se smanjila kao i u Australiji. Također, ni u Novom Zelandu nije bilo masovnog ubojstva punih 20 godina.

To su, dakle, dva različita znanstvena istraživanja koja su došla do praktički istog zaključka - australski model uvođenja zabrane vatrenog oružja je potpuno beskoristan.

VIŠE IZ RUBRIKE: LJUDSKA PRAVA, SVIJET
Teme: ORUŽJE (14), REGULACIJA ORUŽJA (2), AUSTRALIJA (2)

Pregleda: 2410