POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

Hrvatska će se prije ili kasnije morati suočiti sa zahtjevima za odcjepljenjem Istre



Hrvatska će se prije ili kasnije morati suočiti sa zahtjevima za odcjepljenjem Istre

11.10.2017.

PIŠE: Mario Nakić

Referendum o odcjepljenju Katalonije od Španjolske otvorio je pitanja mnogih regija u Europi čije stanovništvo bi u dobroj mjeri voljelo vidjeti svoju regiju kao zasebnu zemlju. Tako se u Hrvatskoj poteglo pitanje o neovisnosti Istre. Iako u Istri zasad ne postoji službeni pokret za neovisnost, a niti Ustav RH to ne bi dopuštao, mislim da će se s vremenom to pitanje postavljati sve češće i samo je pitanje trenutka kad će Istriani tražiti neovisnost od Hrvatske.

Razlozi za "separatizam" nisu nacionalne, etničke, jezične niti bilo koje druge slične prirode, barem ne većem broju ljudi koji taj stav danas zastupaju - ni u Kataloniji niti će biti sutra u Istri. Razlozi su isključivo ekonomske, interesne prirode, a izvorište im je jedno - socijalna država. Država koja je davno prerasla svoju temeljnu svrhu, koja ne postoji zato da bi čuvala mir, sigurnost i slobodu njenih građana, već zato da bi preraspoređivala njihov novac.

Naša država je u preraspodjeli novca šampion. Ona ne preraspoređuje samo novac za upravu, socijalu, škole i bolnice, mi imamo cijeli niz privilegiranih skupina. Od braniteljskih mirovina, preko poticaja privatnom sektoru, raznih programa za zapošljavanje, fondova za regionalni razvoj, pluralizam, ovo-ono...Sve to služi samo kao transfer novca od sposobnih i uspješnih uglavnom prema onima kojima se ne da. I usput, naravno, imamo posrednike - državnu upravu, službe, javne i privatne agencije - koji ubiru proviziju.

Dakle, u zemlji gdje država preraspoređuje novac građana jasno je da će ona kočiti razvoj onih uspješnijih kako bi pomagala onima manje uspješnima. Istra u toj priči puši. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (zadnji su nažalost za 2014. godinu) Istra je, ako izuzmemo Grad Zagreb, županija s najvećim BDP-om per capita u Hrvatskoj i jedna od 3 hrvatske županije koje imaju veći BDP per capita od Hrvatske.


Klikni na sliku za uvećani pregled

Ukratko, Republika Hrvatska, ovakva kakva je, koči razvoj Istre. Istra bi bila puno bogatija i ljudi bi u njoj u prosjeku još bolje živjeli kad ne bi bila dio Hrvatske. Može se to sad nekome svidjeti ili ne, ali to je naprosto činjenica.

Ta će se razlika između hrvatskih regija s vremenom samo povećavati. Siguran sam da je do danas još veća nego 2014. jer Slavoniju, Liku i Dalmaciju ljudi napuštaju u daleko većem broju nego Istru. U isto vrijeme, državni službenici koštaju jednako u Istri i Slavoniji, dakle Istriani zarađuju dobrim dijelom za Slavonce. Slavonija ima čak i više državnih i lokalnih ureda koji ovise o državnom proračunu, a taj se proračun ipak puni u Istri dvostruko više nego u Slavoniji.

To su činjenice koje će s vremenom sve više izlaziti na vidjelo, a to će, potpuno s razlogom, buditi osjećaj nepravde među vrijednim stanovnicima Istre te će se sigurno izroditi neki pokret koji će tražiti odcjepljenje. Jednom kad taj osjećaj prevlada u Istri, to će postati nacionalni problem.

Postavlja se pitanje, kako izbjeći taj problem? Postoji li neki način?

Naravno da postoji. Država se treba decentralizirati, i to na način da se neki zakoni donose na županijskoj razini, da se porezna i ekonomska politika vodi na županijskoj razini i da novac od PDV-a ide direktno u županijski proračun, a onda samo manji dio tog novca županije transferiraju državi. To bi poboljšalo ne samo konkurentnost različitih regija (jer bi se različitim politikama, poreznim stopama itd. županije borile da tvrtke i stanovnici prijeđu baš kod njih), već i otklonilo uopće potrebu i interes za secesijom bilo kojeg dijela zemlje. Također, jedan od rezultata takve reforme sigurno bi bio i brži razvoj nekih dijelova zemlje, a to bi utjecalo i na nacionalni BDP.

Naravno, centralna država bi se u tom slučaju morala odreći velike preraspodjele novca putem poticaja, programa za zapošljavanje, socijalnih programa i regionalnih fondova. Sve bi to radile županije na svojoj razini koje bi puno više pazile na potrošnju zbog konkurencije. Ako se jedna županija počne razbacivati uludo novcem poreznih obveznika, lako će porezni obveznici prijeći u susjednu.

Ovo rješenje je vrlo jednostavno, ali se u našoj javnosti izbjegava iz jednog jedinog razloga: ne odgovara političarima niti jedne jake opcije.

VIŠE IZ RUBRIKE: POLITIKA, HRVATSKA
Teme: ISTRA (1), ODCJEPLJENJE (2), SECESIJA (1), TERITORIJALNI USTROJ (4), DECENTRALIZACIJA (1)

Referendum o odcjepljenju Katalonije od Španjolske otvorio je pitanja mnogih regija u Europi čije stanovništvo bi u dobroj mjeri voljelo vidjeti svoju regiju kao zasebnu zemlju. Tako se u Hrvatskoj poteglo pitanje o neovisnosti Istre. Iako u Istri zasad ne postoji službeni pokret za neovisnost, a niti Ustav RH to ne bi dopuštao, mislim da će se s vremenom to pitanje postavljati sve češće i samo je pitanje trenutka kad će Istriani tražiti neovisnost od Hrvatske.

Razlozi za "separatizam" nisu nacionalne, etničke, jezične niti bilo koje druge slične prirode, barem ne većem broju ljudi koji taj stav danas zastupaju - ni u Kataloniji niti će biti sutra u Istri. Razlozi su isključivo ekonomske, interesne prirode, a izvorište im je jedno - socijalna država. Država koja je davno prerasla svoju temeljnu svrhu, koja ne postoji zato da bi čuvala mir, sigurnost i slobodu njenih građana, već zato da bi preraspoređivala njihov novac.

Naša država je u preraspodjeli novca šampion. Ona ne preraspoređuje samo novac za upravu, socijalu, škole i bolnice, mi imamo cijeli niz privilegiranih skupina. Od braniteljskih mirovina, preko poticaja privatnom sektoru, raznih programa za zapošljavanje, fondova za regionalni razvoj, pluralizam, ovo-ono...Sve to služi samo kao transfer novca od sposobnih i uspješnih uglavnom prema onima kojima se ne da. I usput, naravno, imamo posrednike - državnu upravu, službe, javne i privatne agencije - koji ubiru proviziju.

Dakle, u zemlji gdje država preraspoređuje novac građana jasno je da će ona kočiti razvoj onih uspješnijih kako bi pomagala onima manje uspješnima. Istra u toj priči puši. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (zadnji su nažalost za 2014. godinu) Istra je, ako izuzmemo Grad Zagreb, županija s najvećim BDP-om per capita u Hrvatskoj i jedna od 3 hrvatske županije koje imaju veći BDP per capita od Hrvatske.


Klikni na sliku za uvećani pregled

Ukratko, Republika Hrvatska, ovakva kakva je, koči razvoj Istre. Istra bi bila puno bogatija i ljudi bi u njoj u prosjeku još bolje živjeli kad ne bi bila dio Hrvatske. Može se to sad nekome svidjeti ili ne, ali to je naprosto činjenica.

Ta će se razlika između hrvatskih regija s vremenom samo povećavati. Siguran sam da je do danas još veća nego 2014. jer Slavoniju, Liku i Dalmaciju ljudi napuštaju u daleko većem broju nego Istru. U isto vrijeme, državni službenici koštaju jednako u Istri i Slavoniji, dakle Istriani zarađuju dobrim dijelom za Slavonce. Slavonija ima čak i više državnih i lokalnih ureda koji ovise o državnom proračunu, a taj se proračun ipak puni u Istri dvostruko više nego u Slavoniji.

To su činjenice koje će s vremenom sve više izlaziti na vidjelo, a to će, potpuno s razlogom, buditi osjećaj nepravde među vrijednim stanovnicima Istre te će se sigurno izroditi neki pokret koji će tražiti odcjepljenje. Jednom kad taj osjećaj prevlada u Istri, to će postati nacionalni problem.

Postavlja se pitanje, kako izbjeći taj problem? Postoji li neki način?

Naravno da postoji. Država se treba decentralizirati, i to na način da se neki zakoni donose na županijskoj razini, da se porezna i ekonomska politika vodi na županijskoj razini i da novac od PDV-a ide direktno u županijski proračun, a onda samo manji dio tog novca županije transferiraju državi. To bi poboljšalo ne samo konkurentnost različitih regija (jer bi se različitim politikama, poreznim stopama itd. županije borile da tvrtke i stanovnici prijeđu baš kod njih), već i otklonilo uopće potrebu i interes za secesijom bilo kojeg dijela zemlje. Također, jedan od rezultata takve reforme sigurno bi bio i brži razvoj nekih dijelova zemlje, a to bi utjecalo i na nacionalni BDP.

Naravno, centralna država bi se u tom slučaju morala odreći velike preraspodjele novca putem poticaja, programa za zapošljavanje, socijalnih programa i regionalnih fondova. Sve bi to radile županije na svojoj razini koje bi puno više pazile na potrošnju zbog konkurencije. Ako se jedna županija počne razbacivati uludo novcem poreznih obveznika, lako će porezni obveznici prijeći u susjednu.

Ovo rješenje je vrlo jednostavno, ali se u našoj javnosti izbjegava iz jednog jedinog razloga: ne odgovara političarima niti jedne jake opcije.

VIŠE IZ RUBRIKE: POLITIKA, HRVATSKA
Teme: ISTRA (1), ODCJEPLJENJE (2), SECESIJA (1), TERITORIJALNI USTROJ (4), DECENTRALIZACIJA (1)

Pregleda: 5380