POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

Definitivni krah hrvatske nacionalističke utopije



Definitivni krah hrvatske nacionalističke utopije

18.10.2017.

PIŠE: Thomas Bauer

Ovih dana na društvenim mrežama i u zbilji promatram desničare i domoljube koji zdvajaju nad time u što se pretvorila Hrvatska. Pad dinastije Todorić, razotkrivanje Mamićevih i svi drugi procesi zadnjih godina, fino demaskiraju našu noviju povijest, pa i oni sporiji počinju shvaćati tmurnu realnost. Posebno glasno zdvajaju nad činjenicom da je većina naše političke i gospodarske elite svoj uspon započela u vrijeme komunizma te ima jasne veze s nomenklaturom i aparatom nekadašnje jugoslavenske diktature.

Sam nacionalizam bez nekog konkretnog sadržaja je kao i svaki kolektivizam prilično isprazna ideologija iz jednostavnog razloga što ne počiva na filozofskim temeljima i jasnim moralnim okvirima. Vrlo se jednostavno proglasiti domoljubom i desničarem, pa se tako posljednjih dvadesetak godina, otkad bez rata uživamo u vlastitoj domovini, time u prsa busaju i bivši komunisti, notorne Jugoslavenčine, razni kriminalci, kokošari i propalice, bezveznjaci i glupani.

To naravno ne znači da je domoljublje loše. Homo Sapiens žudi za pripadnošću nekoj zajednici i samo su marksistički lunatici pomislili da će taj realni osjećaj pripadanja određenoj kulturi, jeziku, mentalitetu i prostoru, zamijeniti ispraznom fantazijom o besklasnom totalitarnom društvu u kojoj će dominirati lojalnost partiji i vođi.

Poznajem mnogo ljudi koji su iskreni hrvatski domoljubi. Mnogi od njih su bez razmišljanja s puškom u ruci branili ovu državi i sudjelovali u njenom stvaranju. Većina njih bili su hrvatski domoljubi i kada to nije bilo oportuno, u doba jugoslavenske komunističke diktature. Dobar dio od svega toga nije imao koristi, išli su srcem, ne kalkulirajući i upravo njima je namijenjen ovaj tekst.

Kao u Thompsonovom tugaljivom pop pjesmuljku, ti su ljudi stvarno prevareni i izigrani. Hrvatska nikako nije država koju su sanjali i kakvoj su se nadali. Oni ekstremniji zazivaju lustraciju koja je politički nerealna, a manje ekstremni nadaju se pojavi političke snage koja će unutar HDZ-a ili stvaranjem nove stranke, deboljševizirati kadrove.

Međutim, to se neće dogoditi.

Ne mogu se načuditi da ne shvaćaju nešto tako očito. Nakon 27 godina Hrvatska se u odnosu na Jugoslaviju promijenila samo na razini heraldike, a sve ostalo je isto ili vrlo slično. Država je i dalje supermoćni gospodar koji diktira i nadgleda naše živote, birokratska kasta je nedodirljiva, a političari su mesije koja će kao riješiti sve naše probleme.

Pa cure i dečki, zar ne shvaćate da je upravo takva Hrvatska koja je nastavak Jugoslavije s drugim simbolima, idealno stanište za drugove i drugarice koji su okrenuli kapute i nastavili vladati i ponašati se kao da se nište nije dogodilo? Reforma nije moguća i neće se dogoditi. Njihova simbioza s majkom državom je neraskidiva. Praktički sve stranke ustrojene su na način da funkcioniraju kao zavodi za zapošljavanje inače teško zaposlivih kadrova. Neki od njih možda nominalno nisu komunisti, ali duhom i mentalitetom svakako jesu.

Najbolji, a vjerojatno i jedini način da Hrvatska postane demokratskija, nekorumpirana i sretna zemlja slobodnih pojedinaca koji će nesmetano ostvarivati svoje snove, je da se brutalno i nesmiljeno srežu državne funkcije, decimira beskorisna kasta uhljeba i smrska znatiželjna nosurda etatističkog aparata. Crvenoj buržoaziji i komunističkoj birokratsko-špijunskoj kasti treba se naprosto oduzeti omiljena igračka.

Zajebite tu depru i sanjarije o inferiornim ekstremnim i desnim ideologijama i nekakvom novom nacionalnom voždu i - okrenite se liberalizmu! Shvatite da je to pravi antipod vama omraženom komunizmu i jedini način da Hrvatska postane poštenija, bogatija, suvremenija i ono što ste posebno željeli - jača. Istina, morat ćete postati malo tolerantniji prema pojavama koje su vam dosad išle na živac, ali možete vi to.

VIŠE IZ RUBRIKE: DRUŠTVO, HRVATSKA
Teme: NACIONALIZAM (10), DOMOLJUBLJE (3), DESNIČARI (1)

Ovih dana na društvenim mrežama i u zbilji promatram desničare i domoljube koji zdvajaju nad time u što se pretvorila Hrvatska. Pad dinastije Todorić, razotkrivanje Mamićevih i svi drugi procesi zadnjih godina, fino demaskiraju našu noviju povijest, pa i oni sporiji počinju shvaćati tmurnu realnost. Posebno glasno zdvajaju nad činjenicom da je većina naše političke i gospodarske elite svoj uspon započela u vrijeme komunizma te ima jasne veze s nomenklaturom i aparatom nekadašnje jugoslavenske diktature.

Sam nacionalizam bez nekog konkretnog sadržaja je kao i svaki kolektivizam prilično isprazna ideologija iz jednostavnog razloga što ne počiva na filozofskim temeljima i jasnim moralnim okvirima. Vrlo se jednostavno proglasiti domoljubom i desničarem, pa se tako posljednjih dvadesetak godina, otkad bez rata uživamo u vlastitoj domovini, time u prsa busaju i bivši komunisti, notorne Jugoslavenčine, razni kriminalci, kokošari i propalice, bezveznjaci i glupani.

To naravno ne znači da je domoljublje loše. Homo Sapiens žudi za pripadnošću nekoj zajednici i samo su marksistički lunatici pomislili da će taj realni osjećaj pripadanja određenoj kulturi, jeziku, mentalitetu i prostoru, zamijeniti ispraznom fantazijom o besklasnom totalitarnom društvu u kojoj će dominirati lojalnost partiji i vođi.

Poznajem mnogo ljudi koji su iskreni hrvatski domoljubi. Mnogi od njih su bez razmišljanja s puškom u ruci branili ovu državi i sudjelovali u njenom stvaranju. Većina njih bili su hrvatski domoljubi i kada to nije bilo oportuno, u doba jugoslavenske komunističke diktature. Dobar dio od svega toga nije imao koristi, išli su srcem, ne kalkulirajući i upravo njima je namijenjen ovaj tekst.

Kao u Thompsonovom tugaljivom pop pjesmuljku, ti su ljudi stvarno prevareni i izigrani. Hrvatska nikako nije država koju su sanjali i kakvoj su se nadali. Oni ekstremniji zazivaju lustraciju koja je politički nerealna, a manje ekstremni nadaju se pojavi političke snage koja će unutar HDZ-a ili stvaranjem nove stranke, deboljševizirati kadrove.

Međutim, to se neće dogoditi.

Ne mogu se načuditi da ne shvaćaju nešto tako očito. Nakon 27 godina Hrvatska se u odnosu na Jugoslaviju promijenila samo na razini heraldike, a sve ostalo je isto ili vrlo slično. Država je i dalje supermoćni gospodar koji diktira i nadgleda naše živote, birokratska kasta je nedodirljiva, a političari su mesije koja će kao riješiti sve naše probleme.

Pa cure i dečki, zar ne shvaćate da je upravo takva Hrvatska koja je nastavak Jugoslavije s drugim simbolima, idealno stanište za drugove i drugarice koji su okrenuli kapute i nastavili vladati i ponašati se kao da se nište nije dogodilo? Reforma nije moguća i neće se dogoditi. Njihova simbioza s majkom državom je neraskidiva. Praktički sve stranke ustrojene su na način da funkcioniraju kao zavodi za zapošljavanje inače teško zaposlivih kadrova. Neki od njih možda nominalno nisu komunisti, ali duhom i mentalitetom svakako jesu.

Najbolji, a vjerojatno i jedini način da Hrvatska postane demokratskija, nekorumpirana i sretna zemlja slobodnih pojedinaca koji će nesmetano ostvarivati svoje snove, je da se brutalno i nesmiljeno srežu državne funkcije, decimira beskorisna kasta uhljeba i smrska znatiželjna nosurda etatističkog aparata. Crvenoj buržoaziji i komunističkoj birokratsko-špijunskoj kasti treba se naprosto oduzeti omiljena igračka.

Zajebite tu depru i sanjarije o inferiornim ekstremnim i desnim ideologijama i nekakvom novom nacionalnom voždu i - okrenite se liberalizmu! Shvatite da je to pravi antipod vama omraženom komunizmu i jedini način da Hrvatska postane poštenija, bogatija, suvremenija i ono što ste posebno željeli - jača. Istina, morat ćete postati malo tolerantniji prema pojavama koje su vam dosad išle na živac, ali možete vi to.

VIŠE IZ RUBRIKE: DRUŠTVO, HRVATSKA
Teme: NACIONALIZAM (10), DOMOLJUBLJE (3), DESNIČARI (1)

Pregleda: 5686