POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

Ako ne možeš zaraditi 6.000 kuna, nemoj raditi!



Ako ne možeš zaraditi 6.000 kuna, nemoj raditi!

25.10.2017.

PIŠE: Mario Nakić

Kad netko kaže "Tko ne može platiti plaće radnicima od 5.000 kuna, neka zatvori biznis", dobar dio javnosti to će podržati kao "plemenitu ideju". U početku sam mislio da iza toga stoji neznanje, nerazumijevanje ekonomije i tržišta rada, ali sve sam uvjereniji da to nije glavni motiv za takvu agendu.

Naime, nije teško shvatiti što to zapravo znači. Jasno je da poslodavcima novac ne pada s neba i da tvrtka isplaćuje plaće i druge troškove isključivo iz sredstava kojima ona raspolaže, a to su sredstva koja je zaradila na tržištu. Postoji i druga mogućnost, a to je zaduživanje, no ta mogućnost nije dugoročno održiva. Dakle, plaće se mogu isplatiti maksimalno u onom iznosu koji je tvrtka na tržištu uprihodovala, drukčije jednostavno nije moguće. Za bruto plaću u iznosu 5.000 kuna, taj radnik mora zaraditi barem 6.000 kuna jer na bruto plaću ide još porez i prirez plus tvrtka ima obično i druge troškove poput opreme, komunalija, prostora, prijevoza itd. Svi ti troškovi se plaćaju iz ukupnih prihoda koje djelatnici tvrtke svojim radom trebaju priskrbiti. Nema drugog načina!

Dakle, kad kažu "Tko ne može platiti plaće radnicima od 5.000 kuna, neka zatvori biznis", to ustvari znači doslovno ovo: "Tko ne može zaraditi 6.000 kuna, neka ne radi". Kako vam se sad ta izjava čini? Je li i dalje humana i plemenita?

Naravno da nije. Zato što uopće ta ideja "neka zatvori svoj biznis" nije plemenita u svojoj srži. To je ideja koju mogu imati samo zlobni ljudi koji bi zabranili drugima pravo na rad, a riječ je o pravu zajamčenom Ustavom RH. Stoga je sama ideja minimalne plaće u suprotnosti s Ustavom, a svako povišenje minimalca znači de facto onemogućavanje određenom broju ljudi da ostvare to pravo.

Kad kažu "to nije plaća dostojna čovjeka, od takve plaće se ne može živjeti", zapravo pljuju na ljude koji se pošteno na tržištu bore i rade da bi svojoj obitelji priskrbili makar osnovne potrepštine za život. To je snobovska izjava koju mogu dati oni koji žive na račun države, imaju osigurana primanja koja sigurno nisu ispod 10.000 kuna neto i koji nemaju pojma, ili se više ne sjećaju, kako je to kad se dostojanstveno boriš za bolje sutra.

Takvi snobovi bi radije vidjeli čovjeka na Zavodu za zapošljavanje kako prima državnu milostinju nego da pošteno, svojim radom, zarađuje 4.000 kuna. Nije istina da se od takve plaće ne može preživjeti. Nisu svi navikli na nepotrebni luksuz, nije svatko podigao astronomske kredite i nema svatko potrebu života na visokoj nozi. Osim toga, mnogi od onih koji danas zarađuju 3 ili 4 tisuće kuna možda će za koju godinu zarađivati dvostruko više. Ali do toga vjerojatno nikada ne bi došli da nisu prvo dobili priliku raditi za ovakvu, nižu plaću. Snobovi bi im tu priliku uskratili i zabranili.

Snobovi ne bi ljudima samo uskratili pravo na rad, nego bi im zabranili i da se pokušaju dokazati u poduzetništvu. Da biste pokrenuli posao, danas vam ne treba neki posebni kapital. Dovoljno je dobra ideja, možda mobitel i računalo, i puno dobre volje. Međutim, tu je država koja će vam odmah u startu postaviti ljestvicu troškova visoko - s hrpom propisanih normi koje u prostoru morate ispuniti, neke besmislene formulare, upise u Trgovački sud i objavu u Narodnim novinama, pečat - sve to košta. I onda dolaze tekući gradski računi, državni nameti i naknade. A onda i minimalna plaća. Već smo došli do 5 do 10 tisuća kuna koje morate imati u startu, prvi mjesec, čak i za najjednostavniji biznis.

Na taj način država je ograničila mogućnost ulaska na tržište novim poduzetnicima na samo one s boljim materijalnim mogućnostima. Povećavanje minimalca na 5.000 kuna bruto, a on se mora isplaćivati svaki mjesec dok znamo da u većini poslova ne možete očekivati veliku zaradu u startu, znači da će vam trebati desetci, ako ne i stotine tisuća kuna za start. Po snobovima, očito, poduzetništvo bi trebalo postati ekskluzivno pravo onih koji su naslijedili ili kojima je netko poklonio neke velike sume. Nemam ništa ni protiv takvih, da se razumijemo, po meni je normalno da će roditelji pomoći svojoj djeci da lakše uspiju. Ali zar ne bi trebali imati mogućnosti i oni koji nemaju tu sreću da su iz bogatijih obitelji?

Zato razmislite malo i drugi put kad vam netko kaže "Tko ne može platiti radnicima plaće od 5.000 kuna, neka zatvori biznis", ne radi se o plemenitoj neznalici koja želi dobro ljudima. Radi se o snobu koji bi učinio ljude ovisnicima o sustavu i oduzeo im ljudsko dostojanstvo.

VIŠE IZ RUBRIKE: EKONOMIJA, HRVATSKA
Teme: MINIMALAC (21), RAD (40), PLAĆA (10)

Kad netko kaže "Tko ne može platiti plaće radnicima od 5.000 kuna, neka zatvori biznis", dobar dio javnosti to će podržati kao "plemenitu ideju". U početku sam mislio da iza toga stoji neznanje, nerazumijevanje ekonomije i tržišta rada, ali sve sam uvjereniji da to nije glavni motiv za takvu agendu.

Naime, nije teško shvatiti što to zapravo znači. Jasno je da poslodavcima novac ne pada s neba i da tvrtka isplaćuje plaće i druge troškove isključivo iz sredstava kojima ona raspolaže, a to su sredstva koja je zaradila na tržištu. Postoji i druga mogućnost, a to je zaduživanje, no ta mogućnost nije dugoročno održiva. Dakle, plaće se mogu isplatiti maksimalno u onom iznosu koji je tvrtka na tržištu uprihodovala, drukčije jednostavno nije moguće. Za bruto plaću u iznosu 5.000 kuna, taj radnik mora zaraditi barem 6.000 kuna jer na bruto plaću ide još porez i prirez plus tvrtka ima obično i druge troškove poput opreme, komunalija, prostora, prijevoza itd. Svi ti troškovi se plaćaju iz ukupnih prihoda koje djelatnici tvrtke svojim radom trebaju priskrbiti. Nema drugog načina!

Dakle, kad kažu "Tko ne može platiti plaće radnicima od 5.000 kuna, neka zatvori biznis", to ustvari znači doslovno ovo: "Tko ne može zaraditi 6.000 kuna, neka ne radi". Kako vam se sad ta izjava čini? Je li i dalje humana i plemenita?

Naravno da nije. Zato što uopće ta ideja "neka zatvori svoj biznis" nije plemenita u svojoj srži. To je ideja koju mogu imati samo zlobni ljudi koji bi zabranili drugima pravo na rad, a riječ je o pravu zajamčenom Ustavom RH. Stoga je sama ideja minimalne plaće u suprotnosti s Ustavom, a svako povišenje minimalca znači de facto onemogućavanje određenom broju ljudi da ostvare to pravo.

Kad kažu "to nije plaća dostojna čovjeka, od takve plaće se ne može živjeti", zapravo pljuju na ljude koji se pošteno na tržištu bore i rade da bi svojoj obitelji priskrbili makar osnovne potrepštine za život. To je snobovska izjava koju mogu dati oni koji žive na račun države, imaju osigurana primanja koja sigurno nisu ispod 10.000 kuna neto i koji nemaju pojma, ili se više ne sjećaju, kako je to kad se dostojanstveno boriš za bolje sutra.

Takvi snobovi bi radije vidjeli čovjeka na Zavodu za zapošljavanje kako prima državnu milostinju nego da pošteno, svojim radom, zarađuje 4.000 kuna. Nije istina da se od takve plaće ne može preživjeti. Nisu svi navikli na nepotrebni luksuz, nije svatko podigao astronomske kredite i nema svatko potrebu života na visokoj nozi. Osim toga, mnogi od onih koji danas zarađuju 3 ili 4 tisuće kuna možda će za koju godinu zarađivati dvostruko više. Ali do toga vjerojatno nikada ne bi došli da nisu prvo dobili priliku raditi za ovakvu, nižu plaću. Snobovi bi im tu priliku uskratili i zabranili.

Snobovi ne bi ljudima samo uskratili pravo na rad, nego bi im zabranili i da se pokušaju dokazati u poduzetništvu. Da biste pokrenuli posao, danas vam ne treba neki posebni kapital. Dovoljno je dobra ideja, možda mobitel i računalo, i puno dobre volje. Međutim, tu je država koja će vam odmah u startu postaviti ljestvicu troškova visoko - s hrpom propisanih normi koje u prostoru morate ispuniti, neke besmislene formulare, upise u Trgovački sud i objavu u Narodnim novinama, pečat - sve to košta. I onda dolaze tekući gradski računi, državni nameti i naknade. A onda i minimalna plaća. Već smo došli do 5 do 10 tisuća kuna koje morate imati u startu, prvi mjesec, čak i za najjednostavniji biznis.

Na taj način država je ograničila mogućnost ulaska na tržište novim poduzetnicima na samo one s boljim materijalnim mogućnostima. Povećavanje minimalca na 5.000 kuna bruto, a on se mora isplaćivati svaki mjesec dok znamo da u većini poslova ne možete očekivati veliku zaradu u startu, znači da će vam trebati desetci, ako ne i stotine tisuća kuna za start. Po snobovima, očito, poduzetništvo bi trebalo postati ekskluzivno pravo onih koji su naslijedili ili kojima je netko poklonio neke velike sume. Nemam ništa ni protiv takvih, da se razumijemo, po meni je normalno da će roditelji pomoći svojoj djeci da lakše uspiju. Ali zar ne bi trebali imati mogućnosti i oni koji nemaju tu sreću da su iz bogatijih obitelji?

Zato razmislite malo i drugi put kad vam netko kaže "Tko ne može platiti radnicima plaće od 5.000 kuna, neka zatvori biznis", ne radi se o plemenitoj neznalici koja želi dobro ljudima. Radi se o snobu koji bi učinio ljude ovisnicima o sustavu i oduzeo im ljudsko dostojanstvo.

VIŠE IZ RUBRIKE: EKONOMIJA, HRVATSKA
Teme: MINIMALAC (21), RAD (40), PLAĆA (10)

Pregleda: 4142