POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

Austrijska škola (2): Eugen Böhm von Bawerk - prvi ozbiljni kritičar marksizma



Austrijska škola (2): Eugen Böhm von Bawerk - prvi ozbiljni kritičar marksizma

31.10.2017.

PIŠE: Filip Šinko Morandini

Beč je u drugoj polovici 19. te početkom 20. stoljeća bio jedno od središta razvoja ekonomske misli u svijetu. Pod vodstvom Carla Mengera, profesora na Sveučilištu u Beču te jednog od vodećih intelektualaca toga doba, niknula je jedna od najistaknutijih škola ekonomske misli u povijesti. Uistinu, već i tada je Austrijska škola ekonomije bila na iznimnom glasu.

Carl Menger unio je svojevrsnu revoluciju u ekonomsku misao 19. stoljeća. Doveo je u pitanje klasičnu teoriju cijena i njoj suprotstavio teoriju graničnosti - teoriju, koja će kroz sljedećih nekoliko desetljeća, ali i gotovo cijelog stoljeća, predstavljati okosnicu i jezgru Austrijske škole ekonomske misli.

Svojim je kapitalnim, no, nažalost, nedovršenim dijelom - “Načela” (Grundsätze der Volkswirtschaftslehre) - uskočio na beskompromisan vlak marginalističke revolucije koja je kroz naredno razdoblje do nogu potukla, kako u teoriji, tako i u praksi, tada popularnu marksističku ekonomsku misao. Nažalost, mnogi toga niti dan danas nisu svjesni.

Kakav je utjecaj Menger imao u to doba možda najbolje govori popis njegovih studenata i kolega, kasnije pripadnika iste škole, koji su nadopunili njegovu teoriju cijena, uveli nove koncepte te postavili čvrste temelje na kojima će niknuti buduća generacija Austrijanaca. To su prije svega bili Friedrich von Wieser i Eugen Böhm von Bawerk.

Upoznavši se tijekom studija prava na Sveučilištu u Beču, Wieser i Böhm von Bawerk su oboje pali pod snažan utjecaj Mengerove ekonomske misli. Nerazdvojni prijatelji tijekom studija, svoj su odnos prelili i na ostatak života - Böhm von Bawerk je, naime, 1880. godine oženio Wieserovu sestru Paulu, te tako postao njegovim šogorom. Taj je odnos, osim na njihov skladan privatan život, utjecao i na njihovu cjelokupnu ekonomsku raščlambu.

Privatni život Eugena Böhm von Bawerka

Eugen Böhm von Bawerk (1851. - 1914.) rođen je u Brünnu, današnjem Brnu u Moravskoj (ili, prema nekima, u Beču), u bogatoj obitelji visokog vladinog dužnosnika Johanna Karla Böhma koji je 1854., kao zaslugu za svoj rad, zaslužio vitešku titulu te svojem prezimenu dodao nastavak "von Bawerk". Nakon završetka čuvene Schottengymnasium u Beču, Böhm von Bawerk je započeo studij prava i političkih znanosti na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beču.

Interesantno, u to je doba na fakultetu predavao i profesor Carl Menger, no Böhm von Bawerk nikada nije pohađao njegova predavanja. Unatoč tome, Böhm von Bawerka je ubrzo nakon doktorata iz prava privukao studij ekonomije gdje je pao pod izniman utjecaj Mengerova rada. Imao je, naime, 20 godina kada su Mengerova Načela izdana po prvi put. Jednom je Joseph Schumpeter njegovo oduševljenje Mengerom opisao “toliko entuzijastičnim da nikada nije niti pokušao pronaći drugi utjecaj”.

Tijekom i nakon završetka studija ekonomije u Beču, Böhm von Bawerk provodi 2 godine na Sveučilištima u Heidelbergu, Leipzigu i Jeni pod profesorima i ekonomistima kao što su Karl Knies, Wilhelm Roscher i Bruno Hildebrand.

(Isprekidana) akademska karijera i državnički doprinos

Svoju je (isprekidanu) akademsku karijeru započeo na Sveučilištu u Innsbrucku gdje je dobio profesuru 1881. godine. Na tom je sveučilištu proveo sljedećih 8 godina promaknuvši se u jednog od najznačajnijih teoretičara kapitala u povijesti ekonomske misli. Neki ga povjesničari čak kite i laskavom titulom prvog pravog teoretičara kapitala. Za to je, bez ikakve sumnje, zaslužan njegov magnum opus "Kapital i kamata" (Kapital und Kapitalzins), zajednički naziv za djelo sastavljeno od tri sveska - "Povijest i kritika teorije kamate" (1889.), "Pozitivna teorija kapitala" (1889.) i "Daljnji esej o kapitalu i kamati" (1909. - 1912.).

Prvi svezak Kapitala i kamate, Povijest i kritika teorije kamate, iscrpan je skup alternativnih pogleda na fenomen kamate. Već u tom dijelu, Böhm von Bawerk je snažno napao Marxovu teoriju eksploatacije. Na tragu Mengerova razmišljanja o vremenu, predstavio je teoriju da uvijek postoji razlika u vrijednosti između trenutnih i budućih dobara jednake kvalitete, kvantitete i oblika. Tri su razloga za postojanje te razlike, govorio je Böhm von Bawerk, a to su: 1) u rastućoj će ekonomiji, ponuda dobara uvijek biti veća u budućnosti nego što je u sadašnjosti, 2) ljudi zbog svoje nesmotrenosti imaju tendenciju podcjenjivanja svojih budućih potreba i 3) poduzetnici žele započeti proizvodnju s trenutno dostupnim dobrima, umjesto da je odgađaju iščekivajući buduća dobra.

Drugi svezak, Pozitivna teorija kapitala, njegovo je vjerojatno najvažnije djelo u kojem je sadržana esencija austrijskog marginalizma te njegov najznačajniji doprinos shvaćanju dugotrajnih proizvodnih procesa te plaćanja kamata koje oni podrazumijevaju. Ovdje se susrećemo s njegovom čuvenom raspravom o poljoprivredniku koji se nalazi pred teškom dilemom o alokaciji vreća zrna za različite namjene - kao hranu za sebe, svoje kokoši i papige te kao sastojak za proizvodnju brendija. Srž (i suprotstavljanje Jevonsovoj i Walrosovoj teoriji) austrijskog marginalizma pronalazimo u ovoj raspravi koja govori o tome što će se dogoditi ako poljoprivrednik pretrpi gubitak jedne vreće zrna.

U trećem svesku, Daljnji esej o kapitalu i kamati, Böhm von Bawerk nudi dodatna objašnjenja i nadogradnje svojih teorija. Böhm von Bawerk rezonira kao ekonomist, a argumentira kao odvjetnik - uistinu, u ovom dijelu možemo najbolje promatrati njegove retoričke sposobnosti kroz odgovaranje na kritike svojih radova.

O utjecaju Kapitala i kamata vjerojatno najbolje govori Misesova recenzija engleskog prijevoda ove knjige. On je Kapital i kamate opisao kao “vjerojatno najeminentniji doprinos modernoj ekonomskoj teoriji”. Tvrdio je da se nitko ne može smatrati pravim ekonomistom ako nije upoznat s idejama predstavljenim u knjizi. Lucidan kakav jest, Mises je čak tvrdio da niti jedna osoba ne bi smjela imati pravo glasa dok ne pročita Böhm von Bawerka.

Neumoran znanstvenik, Böhm von Bawerk je značajan dio svog života proveo i kao državnik. Nažalost, zbog svoji državničkih dužnosti, zapostavio je svoju akademsku karijeru pa su mnoga njegova dijela dana prerano u tisak zbog čega se njegov rad često kritizirao kao nejasan i nepotpun. Ipak, Böhm von Bawerk se istaknuo kao izniman državnik - biran je nekoliko puta kao ministar financija (prvi put 1885.) te je proveo uspješnu poreznu reformu, a njegov je mandat povezan s visokom stabilnošću i napretkom državnih financija (zbog svojih se zasluga čak nalazio i na novčanici od 100 austrijskih šilinga). Bez pripadanja bilo kojoj stranci, 1904. daje ostavku i nastavlja svoj akademski rad na Sveučilištu u Beču.

Böhm von Bawerkova kritika marksizma

U povijesti liberalne ekonomske misli, Eugen Böhm von Bawerk je ostao upamćen kao prvi ozbiljni kritičar Marxovih pogleda na ekonomsku teoriju - prvi svezak Kapitala i kamata sadrži ekstenzivnu kritiku marksističke teorije eksploatacije.

Böhm von Bawerk je tvrdio da vlasnici kapitala ne eksploatiraju radnike, već im čine uslugu - daju im plaću prije nego ostvare prihod od proizvoda ili usluga koje su radnici pomogli napraviti. Tvrdio je da marksistička teorija eksploatacije zanemaruje vremensku dimenziju u proizvodnji koju je predstavio u svojim teorijama. Ukratko, prema Böhm von Bawerku, cjelokupnu vrijednost proizvoda ne stvara radnik, već se rad može platiti samo sadašnjom vrijednošću bilo kojeg predvidivog rezultata. Također je kritizirao Marxa zbog zanemarivanja utjecaja ponude i potražnje na određivanje stalnih cijena te zbog namjerne dvosmislenosti takvih koncepta.

U svom je članku, “Karl Marx i zaključenje marksističkog sustava”, nedvojbeno tvrdio da redistribucija faktora proizvodnje nije političko (kako su tvrdili marksisti), već ekonomsko pitanje.

Mnogi su marksisti pokušavali pobiti Böhm von Bawerkove kritike marksističkog sustava dok su Austrijanci njegove teorije uzimali kao nedvosmisleno ispravne. Austrijanac Gottfried Haberler je tako ustvrdio da su Böhm von Bawerkove kritike bile toliko temeljito poražavajuće za marksističku misao da ih niti jedan marksist nakon 1960. nije niti pokušao pobiti. Stoga i dan danas mnogi (ozbiljni) ekonomisti prihvaćaju Böhm von Bawerkove argumente u svojoj kritici marksizma.

Poslije i nakon Böhm von Bawerka

Ako na Carla Mengera gledamo kao na apsolutnog osnivača i idejnog začetnika Austrijske škole ekonomske misli, tada se može reći da je Eugen Böhm von Bawerk postavio temelje neoklasične teorije kapitala. Bez obzira na njegovu subjektivnost i nepotpunost njegovih djela, Böhm von Bawerk je i dalje aktualan. Do samog je kraja svog života branio razum i logiku tržišta te se suprotstavljao onima koji su pomoću državnog monopola na silu pokušali steći ono što nisu mogli kroz slobodno natjecanje.

Uz Mengera i Wiesera zauzima počasno mjesto na pijedestalu ranih Austrijanaca koji su na valu marginalističke revolucije pružili esktenzivnu kritiku nazadnjačke marksističke teorije te postavili buduće temelje Austrijske (ali i neoklasične) škole ekonomske misli. Nakon njih slijedi nova generacija Austrijanaca predvođena Schumpeterom, von Misesom i von Hayekom koja je uslijed nacional-socijalističkog previranja u Europi svoju sreću potražila u Americi. Upravo njihovi budući bremeniti radovi odaju pravi značaj Böhm von Bawerkove mudrosti te mu služe na čast kao genijalnom teoretičaru koji je pomicao granice ekonomske znanosti daleko izvan Mengerove, a posebice klasične ekonomske misli.

VIŠE IZ RUBRIKE: ŠKOLA
Teme: EUGEN BÖHM VON BAWERK (2), EUGEN BÖHM VON BAWERK (2), BOHM VON BAWERK (1), AUSTRIJSKA ŠKOLA (4), AUSTRIJANCI (1), KLASIČNI LIBERALIZAM (14), POVIJEST (50)

Beč je u drugoj polovici 19. te početkom 20. stoljeća bio jedno od središta razvoja ekonomske misli u svijetu. Pod vodstvom Carla Mengera, profesora na Sveučilištu u Beču te jednog od vodećih intelektualaca toga doba, niknula je jedna od najistaknutijih škola ekonomske misli u povijesti. Uistinu, već i tada je Austrijska škola ekonomije bila na iznimnom glasu.

Carl Menger unio je svojevrsnu revoluciju u ekonomsku misao 19. stoljeća. Doveo je u pitanje klasičnu teoriju cijena i njoj suprotstavio teoriju graničnosti - teoriju, koja će kroz sljedećih nekoliko desetljeća, ali i gotovo cijelog stoljeća, predstavljati okosnicu i jezgru Austrijske škole ekonomske misli.

Svojim je kapitalnim, no, nažalost, nedovršenim dijelom - “Načela” (Grundsätze der Volkswirtschaftslehre) - uskočio na beskompromisan vlak marginalističke revolucije koja je kroz naredno razdoblje do nogu potukla, kako u teoriji, tako i u praksi, tada popularnu marksističku ekonomsku misao. Nažalost, mnogi toga niti dan danas nisu svjesni.

Kakav je utjecaj Menger imao u to doba možda najbolje govori popis njegovih studenata i kolega, kasnije pripadnika iste škole, koji su nadopunili njegovu teoriju cijena, uveli nove koncepte te postavili čvrste temelje na kojima će niknuti buduća generacija Austrijanaca. To su prije svega bili Friedrich von Wieser i Eugen Böhm von Bawerk.

Upoznavši se tijekom studija prava na Sveučilištu u Beču, Wieser i Böhm von Bawerk su oboje pali pod snažan utjecaj Mengerove ekonomske misli. Nerazdvojni prijatelji tijekom studija, svoj su odnos prelili i na ostatak života - Böhm von Bawerk je, naime, 1880. godine oženio Wieserovu sestru Paulu, te tako postao njegovim šogorom. Taj je odnos, osim na njihov skladan privatan život, utjecao i na njihovu cjelokupnu ekonomsku raščlambu.

Privatni život Eugena Böhm von Bawerka

Eugen Böhm von Bawerk (1851. - 1914.) rođen je u Brünnu, današnjem Brnu u Moravskoj (ili, prema nekima, u Beču), u bogatoj obitelji visokog vladinog dužnosnika Johanna Karla Böhma koji je 1854., kao zaslugu za svoj rad, zaslužio vitešku titulu te svojem prezimenu dodao nastavak "von Bawerk". Nakon završetka čuvene Schottengymnasium u Beču, Böhm von Bawerk je započeo studij prava i političkih znanosti na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Beču.

Interesantno, u to je doba na fakultetu predavao i profesor Carl Menger, no Böhm von Bawerk nikada nije pohađao njegova predavanja. Unatoč tome, Böhm von Bawerka je ubrzo nakon doktorata iz prava privukao studij ekonomije gdje je pao pod izniman utjecaj Mengerova rada. Imao je, naime, 20 godina kada su Mengerova Načela izdana po prvi put. Jednom je Joseph Schumpeter njegovo oduševljenje Mengerom opisao “toliko entuzijastičnim da nikada nije niti pokušao pronaći drugi utjecaj”.

Tijekom i nakon završetka studija ekonomije u Beču, Böhm von Bawerk provodi 2 godine na Sveučilištima u Heidelbergu, Leipzigu i Jeni pod profesorima i ekonomistima kao što su Karl Knies, Wilhelm Roscher i Bruno Hildebrand.

(Isprekidana) akademska karijera i državnički doprinos

Svoju je (isprekidanu) akademsku karijeru započeo na Sveučilištu u Innsbrucku gdje je dobio profesuru 1881. godine. Na tom je sveučilištu proveo sljedećih 8 godina promaknuvši se u jednog od najznačajnijih teoretičara kapitala u povijesti ekonomske misli. Neki ga povjesničari čak kite i laskavom titulom prvog pravog teoretičara kapitala. Za to je, bez ikakve sumnje, zaslužan njegov magnum opus "Kapital i kamata" (Kapital und Kapitalzins), zajednički naziv za djelo sastavljeno od tri sveska - "Povijest i kritika teorije kamate" (1889.), "Pozitivna teorija kapitala" (1889.) i "Daljnji esej o kapitalu i kamati" (1909. - 1912.).

Prvi svezak Kapitala i kamate, Povijest i kritika teorije kamate, iscrpan je skup alternativnih pogleda na fenomen kamate. Već u tom dijelu, Böhm von Bawerk je snažno napao Marxovu teoriju eksploatacije. Na tragu Mengerova razmišljanja o vremenu, predstavio je teoriju da uvijek postoji razlika u vrijednosti između trenutnih i budućih dobara jednake kvalitete, kvantitete i oblika. Tri su razloga za postojanje te razlike, govorio je Böhm von Bawerk, a to su: 1) u rastućoj će ekonomiji, ponuda dobara uvijek biti veća u budućnosti nego što je u sadašnjosti, 2) ljudi zbog svoje nesmotrenosti imaju tendenciju podcjenjivanja svojih budućih potreba i 3) poduzetnici žele započeti proizvodnju s trenutno dostupnim dobrima, umjesto da je odgađaju iščekivajući buduća dobra.

Drugi svezak, Pozitivna teorija kapitala, njegovo je vjerojatno najvažnije djelo u kojem je sadržana esencija austrijskog marginalizma te njegov najznačajniji doprinos shvaćanju dugotrajnih proizvodnih procesa te plaćanja kamata koje oni podrazumijevaju. Ovdje se susrećemo s njegovom čuvenom raspravom o poljoprivredniku koji se nalazi pred teškom dilemom o alokaciji vreća zrna za različite namjene - kao hranu za sebe, svoje kokoši i papige te kao sastojak za proizvodnju brendija. Srž (i suprotstavljanje Jevonsovoj i Walrosovoj teoriji) austrijskog marginalizma pronalazimo u ovoj raspravi koja govori o tome što će se dogoditi ako poljoprivrednik pretrpi gubitak jedne vreće zrna.

U trećem svesku, Daljnji esej o kapitalu i kamati, Böhm von Bawerk nudi dodatna objašnjenja i nadogradnje svojih teorija. Böhm von Bawerk rezonira kao ekonomist, a argumentira kao odvjetnik - uistinu, u ovom dijelu možemo najbolje promatrati njegove retoričke sposobnosti kroz odgovaranje na kritike svojih radova.

O utjecaju Kapitala i kamata vjerojatno najbolje govori Misesova recenzija engleskog prijevoda ove knjige. On je Kapital i kamate opisao kao “vjerojatno najeminentniji doprinos modernoj ekonomskoj teoriji”. Tvrdio je da se nitko ne može smatrati pravim ekonomistom ako nije upoznat s idejama predstavljenim u knjizi. Lucidan kakav jest, Mises je čak tvrdio da niti jedna osoba ne bi smjela imati pravo glasa dok ne pročita Böhm von Bawerka.

Neumoran znanstvenik, Böhm von Bawerk je značajan dio svog života proveo i kao državnik. Nažalost, zbog svoji državničkih dužnosti, zapostavio je svoju akademsku karijeru pa su mnoga njegova dijela dana prerano u tisak zbog čega se njegov rad često kritizirao kao nejasan i nepotpun. Ipak, Böhm von Bawerk se istaknuo kao izniman državnik - biran je nekoliko puta kao ministar financija (prvi put 1885.) te je proveo uspješnu poreznu reformu, a njegov je mandat povezan s visokom stabilnošću i napretkom državnih financija (zbog svojih se zasluga čak nalazio i na novčanici od 100 austrijskih šilinga). Bez pripadanja bilo kojoj stranci, 1904. daje ostavku i nastavlja svoj akademski rad na Sveučilištu u Beču.

Böhm von Bawerkova kritika marksizma

U povijesti liberalne ekonomske misli, Eugen Böhm von Bawerk je ostao upamćen kao prvi ozbiljni kritičar Marxovih pogleda na ekonomsku teoriju - prvi svezak Kapitala i kamata sadrži ekstenzivnu kritiku marksističke teorije eksploatacije.

Böhm von Bawerk je tvrdio da vlasnici kapitala ne eksploatiraju radnike, već im čine uslugu - daju im plaću prije nego ostvare prihod od proizvoda ili usluga koje su radnici pomogli napraviti. Tvrdio je da marksistička teorija eksploatacije zanemaruje vremensku dimenziju u proizvodnji koju je predstavio u svojim teorijama. Ukratko, prema Böhm von Bawerku, cjelokupnu vrijednost proizvoda ne stvara radnik, već se rad može platiti samo sadašnjom vrijednošću bilo kojeg predvidivog rezultata. Također je kritizirao Marxa zbog zanemarivanja utjecaja ponude i potražnje na određivanje stalnih cijena te zbog namjerne dvosmislenosti takvih koncepta.

U svom je članku, “Karl Marx i zaključenje marksističkog sustava”, nedvojbeno tvrdio da redistribucija faktora proizvodnje nije političko (kako su tvrdili marksisti), već ekonomsko pitanje.

Mnogi su marksisti pokušavali pobiti Böhm von Bawerkove kritike marksističkog sustava dok su Austrijanci njegove teorije uzimali kao nedvosmisleno ispravne. Austrijanac Gottfried Haberler je tako ustvrdio da su Böhm von Bawerkove kritike bile toliko temeljito poražavajuće za marksističku misao da ih niti jedan marksist nakon 1960. nije niti pokušao pobiti. Stoga i dan danas mnogi (ozbiljni) ekonomisti prihvaćaju Böhm von Bawerkove argumente u svojoj kritici marksizma.

Poslije i nakon Böhm von Bawerka

Ako na Carla Mengera gledamo kao na apsolutnog osnivača i idejnog začetnika Austrijske škole ekonomske misli, tada se može reći da je Eugen Böhm von Bawerk postavio temelje neoklasične teorije kapitala. Bez obzira na njegovu subjektivnost i nepotpunost njegovih djela, Böhm von Bawerk je i dalje aktualan. Do samog je kraja svog života branio razum i logiku tržišta te se suprotstavljao onima koji su pomoću državnog monopola na silu pokušali steći ono što nisu mogli kroz slobodno natjecanje.

Uz Mengera i Wiesera zauzima počasno mjesto na pijedestalu ranih Austrijanaca koji su na valu marginalističke revolucije pružili esktenzivnu kritiku nazadnjačke marksističke teorije te postavili buduće temelje Austrijske (ali i neoklasične) škole ekonomske misli. Nakon njih slijedi nova generacija Austrijanaca predvođena Schumpeterom, von Misesom i von Hayekom koja je uslijed nacional-socijalističkog previranja u Europi svoju sreću potražila u Americi. Upravo njihovi budući bremeniti radovi odaju pravi značaj Böhm von Bawerkove mudrosti te mu služe na čast kao genijalnom teoretičaru koji je pomicao granice ekonomske znanosti daleko izvan Mengerove, a posebice klasične ekonomske misli.

VIŠE IZ RUBRIKE: ŠKOLA
Teme: EUGEN BÖHM VON BAWERK (2), EUGEN BÖHM VON BAWERK (2), BOHM VON BAWERK (1), AUSTRIJSKA ŠKOLA (4), AUSTRIJANCI (1), KLASIČNI LIBERALIZAM (14), POVIJEST (50)

Pregleda: 1176