POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

Hrvatska i BiH se trebaju okrenuti ekonomskom razvoju i ostaviti rat iza sebe



Hrvatska i BiH se trebaju okrenuti ekonomskom razvoju i ostaviti rat iza sebe

30.11.2017.

PIŠE: Denis Vlašić

Riječ rat ovih dana ponovno je postala učestala i dobrodošla kao da nikad nije napustila ove prostore. Iako je fizički rat završen i države bivše Jugoslavije dobile su svoje granice unutar kojih se još uvijek ne osjećaju najbolje, onaj ekonomski koji te iste države vode protiv svojih građana u punom je jeku i glavni je krivac za prekomjerno iseljavanje i gubitak najboljih državljana bez kojih ionako nema smisla imati državu. Budući da za njega znamo krivce, prilično nam se teško uhvatiti u koštac s njim i odjebati ga u povijest jer smo i sami zadovoljni sitnim sinekurama i mrvicama koje nam ljudi u odijelima i crnim limuzinama zadovoljno bacaju jer vide da se brzo okupimo kad treba oglodati trulu kost.

Lijepa Bosna ovih je dana po stoti put postala sjeme razdora i rasadnik geopolitičkog znanja ili neznanja svih onih koji se rijetko bune kad je riječ o novom porezu, no puna su im usta grbova i stjegova kad čuju riječ rat. Iako površno, Bosne se sjećam od prije nesretne 1991. i pamtim ju samo po ekstra dobrim ljudima koji ne zaključavaju kućna vrata, a na ulici te zovu u svoj dom da praktički iz njihovog tanjura probaš ukusne delicije po kojima je ta država poznata nadaleko. Kad se zaželim dobrih ljudi, odem u Bosnu i Hercegovinu pa sam tako nedavno odlučio autom proći veći dio države i zastati da pojedem dobre ćevape i čujem kako žive lokalni ljudi. Cilj mi je bio Sarajevo Jazz Festival kojemu je ovo predzadnje izdanje jer nakon dvadeset godina muka u organizaciji došlo je vrijeme da rijetko viđeni kulturni entuzijazam koji spaja i povezuje polako nestane jer organizatori nakon toliko godina zapravo nemaju ni dvoranu za održavanje svog grandioznog festivala.



Iako je ulazak u Sarajevo maestralan jer sa svih strana putnika okružuju glomazni svijetleći neboderi, prava istina ovog grada skrivena je u okolnim brdima gdje obični narod muku muči s uobičajenim problemima ekonomskog rata kao što je nezaposlenost i pomanjkanje gospodarske vizije, a najčešća vizura su mu brojna groblja koja ne skrivaju svoju tugu i vapaj o ratnom bremenu prošlosti. Na cestovnom potezu do glavnog grada ne mogu se sjetiti jesam li vidio ijednu proizvodnu kompaniju, samo pse lutalice i stotine benzinskih postaja koje su praktički jedini izvor zarade sve malobrojnijim ljudima koji su ostali i žive od deviza poslanim od rodbine iz inozemstva. Taj ekonomski rat koji traje i ne naziremo mu kraj manifestirao se na jednoj benzinskoj kad sam starijem gospodinu napomenuo da ne želim račun. Reakcija tog gospodina bila mi je prilično potresna jer je on u trenutku promijenio svoje tužno raspoloženje te me čak i potapšao po ramenu. U tom trenu osjetio sam kao da je njegova tuga prešla na mene jer mi je bilo jasno da je mojih sto maraka rijetko viđena novčanica u pustopoljini na kojoj sam silom prilika morao zastati.



Na područjima svih entiteta jasno je vidljiv nacionalni naboj i prkos radi zla koje je ovdje sustavno sijano da bi i dan danas moglo crpjeti svoju energiju za koju naši narodi ne žele znati od kuda dolazi jer su upravo oni sami izvor. Za svijetlu budućnost vrlo je važno svaki dan pisati i govoriti o ekonomiji jer je upravo ona glavni ključ za izlaz iz prošlosti za koju smo se prikovali i svakodnevno gubimo najbolje ljude. Da bi sustavno riješili svoje razmirice iz prošlog stoljeća trebali bi razviti liberalnu ekonomiju o kojoj na stranicama ovog portala možete čitati svakodnevno. Kad svi dobijemo istu šansu i priliku da pokopamo onu poslovicu „sit gladnome ne vjeruje“, moglo bi nam uslijediti dugotrajno razdoblje mira gdje bi onda mogli razviti sasvim novu svijest o ljepotama koje nas okružuju.



Zamislite da postanemo zadovoljni stanovnici Europe i vratimo svoje sunarodnjake koji su na zapadu oplemenjeni poštenim navikama i najbolji su nam primjer da se svijest pojedinca može mijenjati. Kolektivna trpanja koja nam trenutačno priređuju mamlazi iz vladajućih struktura samo su paravan za njihov status quo bez kojega bi postali obični smrtnici. Razvijajte liberalnu svijest, prvenstveno u ekonomiji, jer trenutno je ona jedini put koji vodi u budućnost. Kao prilog stavljam vam par fotografija s mojeg putovanja da se uvjerite u ljepote Bosne i Hercegovine, države susjeda kod kojih se uvijek možete dobro i jeftino najesti.





VIŠE IZ RUBRIKE: DRUŠTVO, SVIJET
Teme: BIH (15), HAŠKI SUD (1), RAT U BIH (1), RAT (21)

Riječ rat ovih dana ponovno je postala učestala i dobrodošla kao da nikad nije napustila ove prostore. Iako je fizički rat završen i države bivše Jugoslavije dobile su svoje granice unutar kojih se još uvijek ne osjećaju najbolje, onaj ekonomski koji te iste države vode protiv svojih građana u punom je jeku i glavni je krivac za prekomjerno iseljavanje i gubitak najboljih državljana bez kojih ionako nema smisla imati državu. Budući da za njega znamo krivce, prilično nam se teško uhvatiti u koštac s njim i odjebati ga u povijest jer smo i sami zadovoljni sitnim sinekurama i mrvicama koje nam ljudi u odijelima i crnim limuzinama zadovoljno bacaju jer vide da se brzo okupimo kad treba oglodati trulu kost.

Lijepa Bosna ovih je dana po stoti put postala sjeme razdora i rasadnik geopolitičkog znanja ili neznanja svih onih koji se rijetko bune kad je riječ o novom porezu, no puna su im usta grbova i stjegova kad čuju riječ rat. Iako površno, Bosne se sjećam od prije nesretne 1991. i pamtim ju samo po ekstra dobrim ljudima koji ne zaključavaju kućna vrata, a na ulici te zovu u svoj dom da praktički iz njihovog tanjura probaš ukusne delicije po kojima je ta država poznata nadaleko. Kad se zaželim dobrih ljudi, odem u Bosnu i Hercegovinu pa sam tako nedavno odlučio autom proći veći dio države i zastati da pojedem dobre ćevape i čujem kako žive lokalni ljudi. Cilj mi je bio Sarajevo Jazz Festival kojemu je ovo predzadnje izdanje jer nakon dvadeset godina muka u organizaciji došlo je vrijeme da rijetko viđeni kulturni entuzijazam koji spaja i povezuje polako nestane jer organizatori nakon toliko godina zapravo nemaju ni dvoranu za održavanje svog grandioznog festivala.



Iako je ulazak u Sarajevo maestralan jer sa svih strana putnika okružuju glomazni svijetleći neboderi, prava istina ovog grada skrivena je u okolnim brdima gdje obični narod muku muči s uobičajenim problemima ekonomskog rata kao što je nezaposlenost i pomanjkanje gospodarske vizije, a najčešća vizura su mu brojna groblja koja ne skrivaju svoju tugu i vapaj o ratnom bremenu prošlosti. Na cestovnom potezu do glavnog grada ne mogu se sjetiti jesam li vidio ijednu proizvodnu kompaniju, samo pse lutalice i stotine benzinskih postaja koje su praktički jedini izvor zarade sve malobrojnijim ljudima koji su ostali i žive od deviza poslanim od rodbine iz inozemstva. Taj ekonomski rat koji traje i ne naziremo mu kraj manifestirao se na jednoj benzinskoj kad sam starijem gospodinu napomenuo da ne želim račun. Reakcija tog gospodina bila mi je prilično potresna jer je on u trenutku promijenio svoje tužno raspoloženje te me čak i potapšao po ramenu. U tom trenu osjetio sam kao da je njegova tuga prešla na mene jer mi je bilo jasno da je mojih sto maraka rijetko viđena novčanica u pustopoljini na kojoj sam silom prilika morao zastati.



Na područjima svih entiteta jasno je vidljiv nacionalni naboj i prkos radi zla koje je ovdje sustavno sijano da bi i dan danas moglo crpjeti svoju energiju za koju naši narodi ne žele znati od kuda dolazi jer su upravo oni sami izvor. Za svijetlu budućnost vrlo je važno svaki dan pisati i govoriti o ekonomiji jer je upravo ona glavni ključ za izlaz iz prošlosti za koju smo se prikovali i svakodnevno gubimo najbolje ljude. Da bi sustavno riješili svoje razmirice iz prošlog stoljeća trebali bi razviti liberalnu ekonomiju o kojoj na stranicama ovog portala možete čitati svakodnevno. Kad svi dobijemo istu šansu i priliku da pokopamo onu poslovicu „sit gladnome ne vjeruje“, moglo bi nam uslijediti dugotrajno razdoblje mira gdje bi onda mogli razviti sasvim novu svijest o ljepotama koje nas okružuju.



Zamislite da postanemo zadovoljni stanovnici Europe i vratimo svoje sunarodnjake koji su na zapadu oplemenjeni poštenim navikama i najbolji su nam primjer da se svijest pojedinca može mijenjati. Kolektivna trpanja koja nam trenutačno priređuju mamlazi iz vladajućih struktura samo su paravan za njihov status quo bez kojega bi postali obični smrtnici. Razvijajte liberalnu svijest, prvenstveno u ekonomiji, jer trenutno je ona jedini put koji vodi u budućnost. Kao prilog stavljam vam par fotografija s mojeg putovanja da se uvjerite u ljepote Bosne i Hercegovine, države susjeda kod kojih se uvijek možete dobro i jeftino najesti.





VIŠE IZ RUBRIKE: DRUŠTVO, SVIJET
Teme: BIH (15), HAŠKI SUD (1), RAT U BIH (1), RAT (21)

Pregleda: 1562