POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

Ako vlada stvarno želi smanjiti siromaštvo, onda će povećati ekonomske slobode



Ako vlada stvarno želi smanjiti siromaštvo, onda će povećati ekonomske slobode

02.12.2017.

PIŠE: Borna Bjedov FOTO: DuList

Kapitalizam je ekonomski sustav u kojem se različiti subjekti u privatnom vlasništvu natječu na slobodnom tržištu. To znači da država ima malu mogućnost reguliranja pravila sklapanja ugovora između sudionika na tržištu poput poslodavca i radnika (Zakon o minimalnoj plaći je primjer takve regulacije), kao što država ima malo ili nikakvo pravo da odlučuje tko se smije čime baviti (cehovske regulacije certifikata ili, još gore, licenci). Također, kapitalizam kao sustav cijeni pravo vlasništva, iz čega proizlazi logika niskih poreza.

Količina neznanja u našem društvu glede ove teme je velika. Kapitalizam je nažalost riječ koju su populisti i ekonomski analfabeti ogadili mnogim neinformiranim ljudima, govoreći kako je divljački neoliberalni kapitalizam uzrok siromaštva i svih zala ovog svijeta, da je profit nemoralan i slične floskule.

Važno je shvatiti da su sve zemlje ovog svijeta na nekom spektru između dvije krajnosti, tj. kapitalizma (potpuno privatnog i dereguliranog tržišta) i socijalizma (država vlasnik i regulator svih ekonomskih subjekata). Jedna od najboljih i najpriznatijih mjera koliko je neka zemlja kapitalistička jest Indeks ekonomskih sloboda (Zaklada Heritage), a mjeri 12 kategorija u 4 grupe: vladavina prava, veličina javne uprave, otvorenost tržišta i efikasnost regulacije.

Hrvatski premijer Andrej Plenković izjavio je da sve više ljudi u Hrvatskoj živi na rubu siromaštva, a vlada će na to odgovoriti povećanjem minimalne plaće. Možda to i nije najbolje rješenje. Ako želimo smanjiti siromaštvo, trebalo bi raditi suprotno - smanjivati uplitanje države u tržište i povećati ekonomske slobode. Evo zašto.

Na ovom grafu možete vidjeti usporedbu ekonomskog rasta i Indeksa ekonomskih sloboda država Nove Europe, koje su najrelevantnije za usporedbu s Hrvatskom.


Izvor: Eclectica (klikni na sliku za uvećani pregled)

Na drugom grafu možete vidjeti usporedbu ekonomskog rasta i Indeksa ekonomskih sloboda svih država EU + Švicarska.


Izvor: Eclectica (klikni na sliku za uvećani pregled)

Kao što vidite, korelacija između količine ekonomskih sloboda u nekoj zemlji i ekonomskog rasta je vrlo velika. Može nas samo boljeti što smo propustili priliku transformirati se u modernu zemlju poput Irske ili Estonije koja počiva na zdravim temeljima za razvoj. Što je zemlja ekonomski slobodnija, to postaje produktivnija i zato bogatija. Inače, ekonomski rast se mjeri promjenom BDP-a po stanovniku, koji je jednak zbroju osobne potrošnje, investicija, državne potrošnje i razlike izvoza i uvoza, sve dijeljeno brojem stanovnika [BDP per capita = (C+I+G+X)/broj stanovnika].

Neki će prigovoriti kako ekonomski rast ne znači nužno rješavanje problema siromaštva, jer su se možda obogatili samo oni koji su već bili bogati. Takvima bih preporučio ovaj znanstveni rad autora D. Dollara i A. Kraaya za Svjetsku banku koji statistički dokazuje da su opći ekonomski rast i rast dohotka najsiromašnijeg sloja u pravilu proporcionalni.

Dakle, ukoliko želimo postati bogata država i reducirati siromaštvo, trebamo se na spektru pomaknuti debelo prema većim ekonomskim slobodama. To znači smanjenje i automatizacija javne uprave, ukidanje gomile nepotrebnih regulacija poput obveznog licenciranja, liberalizacija tržišta rada, privatizacija poduzeća koja nisu tehnički monopol (npr. vodovod jest, a Borovo nije), ukidanje svih carina, ujednačavanje poreznih stopa umjesto progresivnog oporezivanja i jako važno - smanjenje ukupnog poreznog opterećenja i pojednostavljenje samog procesa prikupljanja poreza (manji ukupni broj raznih davanja).

Naravno, temeljita reforma pravosudnog sustava je također krucijalna.

U ovom tekstu koristio sam isključivo empirijski pristup bez argumentiranja mehanizama i načina na koji kapitalizam i slobodno tržište dovode do maksimalnog ekonomskog rasta i bogaćenja cijelokupnog društva, o čemu ću sigurno pisati u jednom od idućih tekstova, jer smatram da taj konceptualni pristup ima jednaku važnost kao ovaj činjenični. Za kraj, htio bih se zahvaliti Nenadu Bakiću koji mi je dopustio korištenje grafova koje je izradio za svoj blog Eclectica.hr (svakako provjerite, jako zanimljiv blog!).

VIŠE IZ RUBRIKE: EKONOMIJA, HRVATSKA
Teme: SIROMAŠTVO (13), EKONOMSKE SLOBODE (22), KAPITALIZAM (28)

Vezano

Leftard Pernar napao leftarde
(21.11.2017.)

Rast državne potrošnje povećava rizik od siromaštva
(08.11.2017.)

Ljevičarska demagogija otkriva latentne rasiste
(06.11.2017.)

Kapitalizam je ekonomski sustav u kojem se različiti subjekti u privatnom vlasništvu natječu na slobodnom tržištu. To znači da država ima malu mogućnost reguliranja pravila sklapanja ugovora između sudionika na tržištu poput poslodavca i radnika (Zakon o minimalnoj plaći je primjer takve regulacije), kao što država ima malo ili nikakvo pravo da odlučuje tko se smije čime baviti (cehovske regulacije certifikata ili, još gore, licenci). Također, kapitalizam kao sustav cijeni pravo vlasništva, iz čega proizlazi logika niskih poreza.

Količina neznanja u našem društvu glede ove teme je velika. Kapitalizam je nažalost riječ koju su populisti i ekonomski analfabeti ogadili mnogim neinformiranim ljudima, govoreći kako je divljački neoliberalni kapitalizam uzrok siromaštva i svih zala ovog svijeta, da je profit nemoralan i slične floskule.

Važno je shvatiti da su sve zemlje ovog svijeta na nekom spektru između dvije krajnosti, tj. kapitalizma (potpuno privatnog i dereguliranog tržišta) i socijalizma (država vlasnik i regulator svih ekonomskih subjekata). Jedna od najboljih i najpriznatijih mjera koliko je neka zemlja kapitalistička jest Indeks ekonomskih sloboda (Zaklada Heritage), a mjeri 12 kategorija u 4 grupe: vladavina prava, veličina javne uprave, otvorenost tržišta i efikasnost regulacije.

Hrvatski premijer Andrej Plenković izjavio je da sve više ljudi u Hrvatskoj živi na rubu siromaštva, a vlada će na to odgovoriti povećanjem minimalne plaće. Možda to i nije najbolje rješenje. Ako želimo smanjiti siromaštvo, trebalo bi raditi suprotno - smanjivati uplitanje države u tržište i povećati ekonomske slobode. Evo zašto.

Na ovom grafu možete vidjeti usporedbu ekonomskog rasta i Indeksa ekonomskih sloboda država Nove Europe, koje su najrelevantnije za usporedbu s Hrvatskom.


Izvor: Eclectica (klikni na sliku za uvećani pregled)

Na drugom grafu možete vidjeti usporedbu ekonomskog rasta i Indeksa ekonomskih sloboda svih država EU + Švicarska.


Izvor: Eclectica (klikni na sliku za uvećani pregled)

Kao što vidite, korelacija između količine ekonomskih sloboda u nekoj zemlji i ekonomskog rasta je vrlo velika. Može nas samo boljeti što smo propustili priliku transformirati se u modernu zemlju poput Irske ili Estonije koja počiva na zdravim temeljima za razvoj. Što je zemlja ekonomski slobodnija, to postaje produktivnija i zato bogatija. Inače, ekonomski rast se mjeri promjenom BDP-a po stanovniku, koji je jednak zbroju osobne potrošnje, investicija, državne potrošnje i razlike izvoza i uvoza, sve dijeljeno brojem stanovnika [BDP per capita = (C+I+G+X)/broj stanovnika].

Neki će prigovoriti kako ekonomski rast ne znači nužno rješavanje problema siromaštva, jer su se možda obogatili samo oni koji su već bili bogati. Takvima bih preporučio ovaj znanstveni rad autora D. Dollara i A. Kraaya za Svjetsku banku koji statistički dokazuje da su opći ekonomski rast i rast dohotka najsiromašnijeg sloja u pravilu proporcionalni.

Dakle, ukoliko želimo postati bogata država i reducirati siromaštvo, trebamo se na spektru pomaknuti debelo prema većim ekonomskim slobodama. To znači smanjenje i automatizacija javne uprave, ukidanje gomile nepotrebnih regulacija poput obveznog licenciranja, liberalizacija tržišta rada, privatizacija poduzeća koja nisu tehnički monopol (npr. vodovod jest, a Borovo nije), ukidanje svih carina, ujednačavanje poreznih stopa umjesto progresivnog oporezivanja i jako važno - smanjenje ukupnog poreznog opterećenja i pojednostavljenje samog procesa prikupljanja poreza (manji ukupni broj raznih davanja).

Naravno, temeljita reforma pravosudnog sustava je također krucijalna.

U ovom tekstu koristio sam isključivo empirijski pristup bez argumentiranja mehanizama i načina na koji kapitalizam i slobodno tržište dovode do maksimalnog ekonomskog rasta i bogaćenja cijelokupnog društva, o čemu ću sigurno pisati u jednom od idućih tekstova, jer smatram da taj konceptualni pristup ima jednaku važnost kao ovaj činjenični. Za kraj, htio bih se zahvaliti Nenadu Bakiću koji mi je dopustio korištenje grafova koje je izradio za svoj blog Eclectica.hr (svakako provjerite, jako zanimljiv blog!).

VIŠE IZ RUBRIKE: EKONOMIJA, HRVATSKA
Teme: SIROMAŠTVO (13), EKONOMSKE SLOBODE (22), KAPITALIZAM (28)

Pregleda: 1714