Mario Nakić
17.12.2017.
Mario Nakić
Klimatske promjene - činjenice i mišljenja: Zbog čega dolazi do neslaganja?
Pročitano 1738 puta. Ocijenjeno 2 puta. Ukupna ocjena: 4
Klimatske promjene - činjenice i mišljenja: Zbog čega dolazi do neslaganja?
Klimatske promjene su već deset godina jedna od najvećih rasprava na globalnom nivou, i među znanstvenicima, političarima, i u javnosti. Brojne priče izlaze u javnost koja je podijeljena i često se toj problematici prilazi iz ideološkog, a ne racionalnog ugla. Stoga je bitno razlučiti nedvojbene i dokazane činjenice od mišljenja.

Činjenice

Ugljični dioksid je nusprodukt sagorijevanja fosilnih goriva i kao staklenički plin zadržava solarnu radijaciju u atmosferi. Povećanje ljudske potrošnje fosilnih goriva tijekom zadnjih 150 godina dovelo je do povećanja razine ugljičnog dioksida u atmosferi koja je na najvišoj razini u zadnjih najmanje 800.000 godina. Kao rezultat, prosječna globalna temperatura je viša za jedan stupanj Celzijev u odnosu na 19. stoljeće. Deset najtoplijih godina ikada zabilježenih zabilježene su nakon 2000. godine, a 2016. je bila najtoplija godina otkad se mjeri temperatura i treća u nizu koja postavlja takav rekord.


Godišnje promjene prosječne globalne temperature od 1880. do 2016. (izvor: NASA)

Na globalnoj razini, kao rezultat rasta temperature, zabilježeno je smanjenje ledenih površina. Međutim, na Antarktici je u 2014. godini zabilježeno najviše leda u povijesti.

Upravo je potrošnja fosilnih goriva bila ključna za Industrijsku revoluciju koja je tijekom posljednjih 200 godina dovela do rasta gospodarstva i bogatstva na globalnom nivou, desetkovala siromaštvo i u ovom trenutku omogućuje mnogim zemljama u razvoju da se izbore za bolji standard.

Mišljenja

Postoji konsenzus znanstvenika iz cijelog svijeta da na globalno zagrijavanje utječe prvenstveno ljudski faktor. Međutim, taj njihov stav ne mora biti nužno ispravan i nije nikakva hereza ako netko preispituje ili sumnja u mišljenje stručnjaka dok god je to samo mišljenje.

Neki su povjesničari otkrili da je dio utjecajnog kriticizma znanstvenog konsenzusa vođen konzervativnom ideologijom i kapitalističkim pro-business lobijima. Međutim, nije svatko tko sumnja u mišljenje većine znanstvenika automatski ideološki vođen, lobist krupnog kapitala ili idiot.

Postoje i lijevi aktivisti među znanstvenicima, novinarima, umjetnicima i književnicima koji koriste klimatske promjene da bi ih preuveličavali, širili histeriju i promicali socijalističku ideologiju. Međutim, to nije razlog da odbacimo činjenice o klimatskim promjenama i moguće posljedice za čovječanstvo.

Čak i među onom većinom znanstvenika koji se slažu da je ljudski faktor glavni pokretač klimatskih promjena, ne postoji konsenzus po pitanjima kakve posljedice može svijet očekivati te na koji način na njih treba reagirati.

Nakon svake veće vremenske katastrofe u svijetu, poput nedavnih uragana i suša u SAD-u, u medijima izlaze napisi kako je to zbog klimatskih promjena, međutim znanost nije mogla potvrditi takve navode. U medijima se često piše i o izumiranju pojedinih životinjskih vrsta, poput polarnih medvjeda, kao posljedici klimatskih promjena, ali populacija polarnih medvjeda je između 2005. i 2015. godine narasla skoro 30%.

Gdje dolazi do problema?

Ključni problem, po mojem mišljenju, je onaj kad se odlučuje o bilo kojoj politici. Bez obzira na razinu formalnog obrazovanja, pa čak i na struku, ljude je generalno moguće podijeliti na one koji razumiju kako tržište funkcionira i na one koji to ne razumiju. Znanstvenici su jako često stručnjaci u svojem uskom području, na kojem sasvim opravdano puno rade, ali su često zbog toga ograničeni na drugim područjima. Kad se donose odluke o tome kako države trebaju reagirati na bilo koju pojavu, ne smije se zanemariti ekonomski aspekt, a mnogi čine baš to. Sociolozi, povjesničari i klimatolozi jako često ne razumiju elementarne ekonomske zakone. Oni mogu ispravno uočiti probleme, ali kad netko kaže "treba uložiti 20 bilijuna dolara u takve i takve poslove, a prekinuti proizvoditi na ovaj način", on ili ona polazi od pretpostavke da je taj novac, odnosno bogatstvo, nemoguće izgubiti. Oni vjeruju da je bogatstvo nešto što se samo prebacuje s jednog mjesta na drugo, da ono ne može propasti niti povećati se. Smisao svakog ulaganja, pa tako i poticaja, isključivo mora biti povećanje bogatstva. Ako se ne radi iz tog, nego iz nekog višeg razloga, onda se moraju napraviti ekonomske analize jer postoji vjerojatnost da to bogatstvo jednostavno propadne. Drugim riječima, 16 bilijuna dolara može sutra postati bezvrijedno.

Da pojasnim. Ako će države uložiti desetke bilijuna dolara, kao što je predviđeno Pariškim sporazumom, u poticaje proizvodnje energije i poslovanja na nove načine, kako bi se zabranila proizvodnja na dosadašnje načine, što ako se pokaže da novi načini nisu tržišno profitabilni? U tom slučaju sav uloženi novac će propasti, a budući da ljudima neće biti dozvoljeno raditi na drugi, profitabilan način, humanitarne krize i katastrofe su vrlo lako moguće. Riječ je o najvećoj intervenciji u tržište ikada, stoga je skepticizam onih koji razumiju kako tržište funkcionira sasvim opravdan. Ekonomisti Manhattan instituta su lani napravili istraživanje i došli do zaključka da bi čovječanstvu bilo puno isplativije suočiti se za 100 godina s posljedicama klimatskih promjena nego ulagati danas velika bogatstva kako bismo ih pokušali ublažiti. To je otprilike stav s kojim se i ja mogu složiti jer znanost i tehnologija napreduju vrlo brzo i siguran sam da će se kroz 50-ak godina naći izumi koji će omogućiti proizvodnju na druge načine i potpuno izbjegavanje fosilnih goriva bez ikakvih negativnih utjecaja na tržište. Tada neće biti potrebne državne intervencije, tržište će se mijenjati samo od sebe prema obnovljivim izvorima.


VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
SVIJET
Ocijeni članak
UKUPNA OCJENA
1
2
3
4
5
Dosad ocijenjeno 2 puta.
O AUTORU
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa.
BIG LAJK!
Saša Cvetojević, poduzetnik
Nekak imam feeling da je seljak sijao i prije ministarstva poljoprivrede a da bi požnjeo i bez svih tih agencija.

Izvor: Facebook
NAŠISTI
PRATITE LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA:



IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE