POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

Hoćete li napokon shvatiti da vam država nije prijatelj?



Hoćete li napokon shvatiti da vam država nije prijatelj?

19.12.2017.

PIŠE: Thomas Bauer

Uvijek oduševi naivnost dobrohotnog, ali politički najnaivnijeg na svijetu, puka što nastanjuje brda, dolove i obale pitoreskne Hrvatske. Iz nekog misterioznog razloga ni nakon silnih desetljeća, pa i stoljeća bivanja vrećom za boks i pljuvačnicom političke elite, svaki put kada ih ovi novim moralnim krošeom strmopizde na tlo, oni se iznebuha groze i iščuđuju.

Kreteni, pa naravno da će si kupiti nove aute kakve vi možete samo sanjati, nove mobitele kakve vi možete samo sanjati, a svojoj djeci tutnuti božićne poklone kakve vi možete samo sanjati. I naravno da neće biti para za liječenje djece. Svoju savjest radi biranja takvog načina vladanja moći ćete umiriti zvanjem nekog 0800 broja. Što ste očekivali? Da će ove godine biti drugačije?

Živimo u sustavu gdje je plaća javnih trudbenika koji često igraju kanastu i lakiraju nokte viša nego realnosektoraškog topovskog mesa. U zemlji koja stalno gleda sindikatlijske krokodilske suze i prisiljeno puši demagogiju, a kada u realnom sektoru otkaz dobije broj jednak stanovništvu Rijeke, nitko ni ne trepne.

Koliko još geoloških doba treba proći da biste spoznali gorku istinu? Na Balkanu država nije sluga svojim građanima. Vi ste njene kuje što bespomoćno lajete u kutku dvorišta, povremeno vam bace oglodanu kost, a vi ih onda obližete od glave do pete ili ste potpuno apatični pa se jedva gegate u nemoći i očaju. Oni hrabriji se otrgnu s lanca i odu u drugo dvorište pa shvate – hej, pa ono tamo je grozna hrpa govana što smrdi po nepravdi i kriminalu koje država generira umjesto da ih sprječava.

Sustav koji vlada državom, gradovima, selima i županijama uz rijetke izuzetke postavljen je da bi na vama parazitirao, ne da bi vam pomogao. Uz takvu, više nego jasnu paradigmu fakat bi bilo vrijeme da se prestanete čuditi. To je podjednako glupo kao da gnjavite nadrkanog tigra pa se čudite što vam je odgrizao pola udova i na leđima kandžama izrezbario Adidasov logo.

Ideja da će si takva politička elita odrezati granu na kojoj sjedi sa svojim desetinama tisuća bespotrebnih uhljeba grozno je naivna. Ideja da će nam biti bolje ako na vlast dođu lovotiskari iz Živog zida ili neke slične lujke nije samo naivna nego i prosto imbecilna, osim ako ne volite jesti pohano lišće i koru s drveta na lešo. Ideja da će se pojaviti neka politička snaga koja će ozbiljnim liberalnim ili nekim drugim reformama uspjeti okrenuti trendove u ovom bi trenutku bila vrlo naivna, iako ne i nemoguća. Naime, za to bi bilo potrebno barem 90 zastupničkih ruku, što je previše i za najzagriženije optimiste.

Kao što u ratu ili elementarnim katastrofama svi pamte prve žrtve, a za tisućitima žale samo rodbina i prijatelji, tako i u katastrofi zvanoj podivljali hrvatski kleptosocijalizam ne bismo trebali cmoljiti nad nečim što je odavno postalo navika. Umjesto defetizma i forsiranja još luđih i pogubnijih političkih programa, krajnje je vrijeme da se svi zapitamo što sami možemo učiniti da se to više ne događa.

VIŠE IZ RUBRIKE: POLITIKA, HRVATSKA
Teme: MOBITELI (2), DRŽAVA (49), VLADA (11)

Uvijek oduševi naivnost dobrohotnog, ali politički najnaivnijeg na svijetu, puka što nastanjuje brda, dolove i obale pitoreskne Hrvatske. Iz nekog misterioznog razloga ni nakon silnih desetljeća, pa i stoljeća bivanja vrećom za boks i pljuvačnicom političke elite, svaki put kada ih ovi novim moralnim krošeom strmopizde na tlo, oni se iznebuha groze i iščuđuju.

Kreteni, pa naravno da će si kupiti nove aute kakve vi možete samo sanjati, nove mobitele kakve vi možete samo sanjati, a svojoj djeci tutnuti božićne poklone kakve vi možete samo sanjati. I naravno da neće biti para za liječenje djece. Svoju savjest radi biranja takvog načina vladanja moći ćete umiriti zvanjem nekog 0800 broja. Što ste očekivali? Da će ove godine biti drugačije?

Živimo u sustavu gdje je plaća javnih trudbenika koji često igraju kanastu i lakiraju nokte viša nego realnosektoraškog topovskog mesa. U zemlji koja stalno gleda sindikatlijske krokodilske suze i prisiljeno puši demagogiju, a kada u realnom sektoru otkaz dobije broj jednak stanovništvu Rijeke, nitko ni ne trepne.

Koliko još geoloških doba treba proći da biste spoznali gorku istinu? Na Balkanu država nije sluga svojim građanima. Vi ste njene kuje što bespomoćno lajete u kutku dvorišta, povremeno vam bace oglodanu kost, a vi ih onda obližete od glave do pete ili ste potpuno apatični pa se jedva gegate u nemoći i očaju. Oni hrabriji se otrgnu s lanca i odu u drugo dvorište pa shvate – hej, pa ono tamo je grozna hrpa govana što smrdi po nepravdi i kriminalu koje država generira umjesto da ih sprječava.

Sustav koji vlada državom, gradovima, selima i županijama uz rijetke izuzetke postavljen je da bi na vama parazitirao, ne da bi vam pomogao. Uz takvu, više nego jasnu paradigmu fakat bi bilo vrijeme da se prestanete čuditi. To je podjednako glupo kao da gnjavite nadrkanog tigra pa se čudite što vam je odgrizao pola udova i na leđima kandžama izrezbario Adidasov logo.

Ideja da će si takva politička elita odrezati granu na kojoj sjedi sa svojim desetinama tisuća bespotrebnih uhljeba grozno je naivna. Ideja da će nam biti bolje ako na vlast dođu lovotiskari iz Živog zida ili neke slične lujke nije samo naivna nego i prosto imbecilna, osim ako ne volite jesti pohano lišće i koru s drveta na lešo. Ideja da će se pojaviti neka politička snaga koja će ozbiljnim liberalnim ili nekim drugim reformama uspjeti okrenuti trendove u ovom bi trenutku bila vrlo naivna, iako ne i nemoguća. Naime, za to bi bilo potrebno barem 90 zastupničkih ruku, što je previše i za najzagriženije optimiste.

Kao što u ratu ili elementarnim katastrofama svi pamte prve žrtve, a za tisućitima žale samo rodbina i prijatelji, tako i u katastrofi zvanoj podivljali hrvatski kleptosocijalizam ne bismo trebali cmoljiti nad nečim što je odavno postalo navika. Umjesto defetizma i forsiranja još luđih i pogubnijih političkih programa, krajnje je vrijeme da se svi zapitamo što sami možemo učiniti da se to više ne događa.

VIŠE IZ RUBRIKE: POLITIKA, HRVATSKA
Teme: MOBITELI (2), DRŽAVA (49), VLADA (11)

Pregleda: 4693