POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

Lex Stanković je povratak u vrijeme Austrougarske



Lex Stanković je povratak u vrijeme Austrougarske

17.01.2018.

PIŠE: Matija Jakšeković

Internet - znate ono mjesto sa najvećom bazom kućnih ljubimcima koji nerviraju Anelu Todorić, uskoro bi trebalo postati mjesto ljubavi i političke korektnosti.

Jučer se u emisiji Otvoreno HRT-a smo dobili priliku promatrati meč najvećih od najvećih, pa tako sa desne strane smo imali Željku Markić - predsjednicu udruge "U ime obitelji" protiv dvojice prvaka ljevice, Dragana Markovine - predsjednika stranke "Nova ljevica" i Ranka Ostojića - predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te još pokojeg gosta poput ministrice kulture i načelnika Ureda policije u Ravnateljstvu policije, koji očito nisu bili dovoljno relevantni kako bi im se dopustila primjerena minutaža u samoj emisiji kako bi iznijeli, ne toliko svoje stavove koliko konkretne informacije vezane za temu. Tema sada već svima poznata - Kako spriječiti govor mržnje na internetu, odnosno najava Vlade Republike Hrvatske da kreće u izradu prijedloga zakonskog rješenja koje bi trebalo regulirati tko kako i na koji način iznosi svoje mišljenje na internetu, tj. ako je to mišljenje govor mržnje na društvenim mrežama ili medijskim internet platformama, kako to sankcionirati.

Osim što smo imali tu čast uživo promatrati je kako trojac Markić - Ostojić - Markovina svoje ratovanje statusima, komentarima i člancima po internetu prenio na javnu televiziju, nismo imali baš puno pametnog za vidjeti, a zaključak cijele emisije je, po običaju, ostao bez zaključka. Ovo postaje na jedan perverzan način i zabavno promatrati. Gospoda koja su najviše odgovorna za  takvu situaciju na internetu, prvenstveno jer upravo njihovi internet portali i Facebook profili služe njima samima za provociranje, vrijeđanje, omalovažavanje i nasilno nametanje svojih stavova pojedincima ili grupama ljudi, sada manje-više traže od ove države da ih zaustavi u tome, kao što je Mario Nakić u svom nedavnom tekstu odlično sročio.

Da šizofrenija ove situacije bude još veća, na kraju se slažem sa bivšim ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem koji je jedini iznio ono što je suština cijele priče, a to je da se pokušava slučajno ili namjerno, kroz nekakvo zakonsko rješenje stvoriti poluga za obračunavanje s ideološkim neistomišljenicima, a krajnji cilj toga bi bio cenzura. Jasno je meni kako razlozi Zlatka Hasanbegovića zašto to govori i moji razlozi zašto se s tim što govori slažem u suštini nisu isti. Činjenica je da bi takva jedna zakonska regulativa naviše naštetila hrvatskoj ekstremnoj desnici kojoj je internet glavni i ako izostavimo Velimira Bujanca i njegovu emisiju, jedini medijski prostor kroz koji iznose svoje ideološke stavove i mišljenja. Hrvatska ekstremna ljevica također koristi internet za iznošenje svojih stavova i mišljenja, ali ipak imaju i otvoren pristup javnim i nacionalnim medijima, poput televizije koja im ipak daje jedan određeni prostor, dok ga desnica nema. Pa kada bi sada jedni i drugi počeli zloupotrebljavati to potencijalno zakonsko rješenje i krenuli se iživljavati jedni na drugima, desnica bi vrlo brzo ostala potpuno cenzurirana u medijskom prostoru. Gotovo sam siguran da samo zbog toga Zlatko Hasanbegović iznosi svoju zabrinutost za potencijalnu cenzuru slobode govora. Da je situacija obratna, nisam siguran da bi tako nastupio. Ali ok, nije to više novost kod nas.

Da se razumijemo, internetsko trolanje i uznemiravanje pojedinaca, ali i grupacija, je ozbiljan problem ne samo u Hrvatskoj, već diljem svijeta, a ovakav i slični zakoni te aktivnosti neće spriječiti, već će ih samo podignuti na sljedeću razinu. Europska komisija preporučuje reguliranje mogućih kanala prijavljivanja neželjenog sadržaja na internetu. To je već regulirano, regulirali su ih same medijske platforme na kojima se dijeli sadržaj. Npr. postoje već zakonska rješenja koji obvezuje vlasnike medijskih platformi na zaštitu autorskih i intelektualna prava vlasnika medijskog sadržaja koji se dijeli preko tih platformi te postoje mehanizmi prijavljivanja neželjenog sadržaja koji se često zbog svojih algoritama zloupotrebljavaju.

No unatoč tome, ideja je, a kako ju je iznijela ministrica kulture Nina Obuljen - Koržinek da se uvedu dodatni isti takvi mehanizmi prijavljivanja medijskog sadržaja samo valjda sada i na državnoj razini, odnosno algoritmi koji bi bili valjda bili pod kontrolom države. Dakle iako je jasno vidljiv problem manipulacije takvim mehanizmima, zaključak ministrice kulture je da bi trebalo još više dati pojedincima mogućnost da manipuliraju i zloupotrebljavaju mehanizme za prijavljivanje neželjenog sadržaja. Glupost iznad svih gluposti. Naravno da to ne bi funkcioniralo, pa možda onda kada se shvati da to ne funkcionira krenu u osnivanje nekakvog "ministarstva za kontrolu misli" pa se zaposli dodatnih recimo 20.000 novih državnih službenika koji će provjeravati što govorimo po internetu i progoniti odgovorne medijske platforme i društvene mreže na kojima pojedinci iznose taj navodni neželjeni sadržaj, koji može biti jako širok. Drugim riječima stvorila bi se internetska policija, ovo je najcrnji scenarij. Činjenica je da u toj cijeloj priči zapravo govorimo o manjem broju pojedinca koji imaju fetiš na trolanje internetom, a da većina nas postaje taocima njihovih gluposti.

A sada, hajde da se malo vratimo unazad, ovo nije prvi put u povijesti da se pokušava odgovornost sa pojedinca prebaciti na platformu na kojoj taj pojedinac djeluje. U Austrougarskoj monarhiji je postojao zakon koji je kažnjavao krčmara ako su gosti njegove krčme remetili javni red i mir, odnosno ako su se u njegovoj krčmi dvojica ili više gostiju potukli ili na bilo koji drugi način ugrožavali javni redi i mir, na primjer govorili ružno o Franc Jozefu, tada je vlasnik krčme snosio odgovornost pred zakonom. To je rezultiralo time da su pojedini krčmari u Zagrebu izlazili pred sud i po nekoliko puta mjesečno te plaćali kazne, a ponekad i završavali u zatvoru. Naravno da je takva situacija besmislena. Da, krčmar može izbaciti iz svoje krčme goste koji rade probleme, ali ne može cijelo vrijeme dežurati i paziti da li se njegovi gosti ponašaju u skladu sa zakonom, on ima i drugog posla u toj svojoj krčmi. Naravno da danas to više nije tako, danas kada gost remeti javni red u birtiji, tada on i odgovara za to. Zamislite sada da je Facebook krčma, Mark Zuckerberg krčmar, a korisnici Facebooka gosti te krčme, situacija je potpuno ista samo na globalnoj razini.

Da još malo usporedim, Facebook ima obilježja nekadašnje krčme/kavane/birtije, ljudi se nalaze tamo i raspravljaju, smiju se, zabavljaju, druže, ali i svađaju, urlaju jedni na druge, vrijeđaju se zbog politike ili ideoloških pitanja, samo što se ne mogu fizički obračunavati, ali i to bi radili da mogu. I sad kao i nekad, netko bi pokušao dovesti te ljude u red i opet kao i nekad pokušao bi to raditi tako da krčma - čitaj društvena mreža - bude odgovorna za ponašanje tih svojih gostiju - čitaj korisnika iste. Facebook i druge društvene mreže su samo dio cijele priče, puno veći problem vidim u ostalim medijskim platformama kao što su internetski portali, blogovi i sl. i tu bi isto se primjenjivala jednaka zakonska odredba, pa da to isto pokušamo staviti u kontekst te naše krčme. Ako bi se neka inače dva redovita gosta krčme potukla zbog različitog viđenja nekog novinskog članka, ali u tom trenutku se ne nalaze u krčmi nego na nekom javnom mjestu onda se pravno goni urednik, odnosno izdavač novina oko čijeg su se članka dvojca dotičnih potukla i izvrijeđala. Drugim riječima, stvarno odgovornih nema.

Ali, vratimo se u današnje vrijeme Interneta. Neću niti objašnjavati koliko je koncept govora mržnje relativan pojam, nekome govor mržnje nije isto što je nekom drugom i tako često se dogodi kako se govorom mržnje proglašava nešto što nije definirano Kaznenim zakonom RH, a već trenutno imamo široko rasprostranjenu zloupotrebu članka 325. Kaznenog zakona. Pa se tako netko osjeća uvrijeđenim jer je netko na svom Facebook profilu objavio nešto što nije niti govor mržnje, niti na bilo koji način ugrožava bilo koga, ali to nešto što je objavljeno se kosi sa stavovima uvrijeđenoga, pa se onda takav sadržaj uporno prijavljuje kao neželjeni, dok ne kraju Facebook algoritmi automatski ne počnu blokirati takav sadržaj ili cijele profile korisnika. Tu se javlja problem ugrožavanja slobode govora pojedinaca od strane osoba ili grupa koje selektivno interpretiraju što je za njih govor mržnje. Taj cirkus svako malo gledamo.

To ne regulira nikakav zakon, a neće regulirati niti ovo potencijalno gore spomenuto zakonsko rješenje. Već sam spomenuo kako se poziva da se potencijalni novi zakon primjenjuje na medijske platforme i društvene mreže, a ne na pojedince koji zapravo se bave anonimnim i ne samo anonimnim trolanjem i širenjem govora mržnje.

Dakle, ako se pojedinci neće smatrati odgovornima za svoja djela, već se ta odgovornost prebacuje na društvene mreže, internetske portale i sl., zašto se očekuje od pojedinaca da će to prestati raditi? Sada možemo očekivati organizirane napade na cijele medijske platforme s namjerom da ih se ili blokira ili da im se na taj način uvaljaju novčane kazne, uz to što već imamo situaciju da se organizirano ruše profili korisnika društvenih mreža iz potencijalno bilo kojeg razloga. To će dovesti do toga da će medijske platforme jednostavno ukinuti mogućnost da bilo tko, bilo što objavljuje preko njih. Ajde da stavimo priču u globalni kontekst, zamislite krajnju situaciju da takav zakon postoji u svim zemljama svijeta, na primjer tada Youtube jednostavno više ne bi postojao jer njegova jedina funkcija je dijeljenje i komentiranje medijskog sadržaja i sigurno im se ne bi isplatilo odgovarati financijski za svaku glupost koju bi bilo tko od 7 milijardi ljudi na planetu napravio na njihovoj platformi. Je li to stvarno smjer u kojem želimo ići?

Internet je jedno jako široko područje. Danas se putem interneta, informiramo, obrazujemo, zabavljamo, komuniciramo, na kraju krajeva i radimo. Pojedinačno na nama je odgovornost na koji način ćemo koristiti tu globalnu mrežu. Internet se može zloupotrebljavati kao što se zloupotrebljava svako tehnološko dostignuće u povijesti čovječanstva, to je tako, jer ljudi su takvi. Ugrožavanje prava na izražavanje drugog i drugačijeg mišljenja, prava na informacije i sl. zbog nekolicine neodgovornih korisnika interneta ne vodi nas prema slobodnom društvu, upravo suprotno vodi nas prema cenzuri, kontroli misli i nametanju isključivo medijskog sadržaja koji odgovara pojedincima.

Ako se želi nekoga kazniti, onda neka se kažnjavaju pojedinci odgovorni za svoje gluposti na internetu. Ima načina kako se to može napraviti, no nekako mi se čini da najglasnijim zagovarateljima predmetnog zakonskog rješenja takva situacija baš i ne bi odgovarala.

Internet je star svega dvadesetak godina i svijet se još uči koristiti ovaj fenomenalni sustav koji je iz temelja promijenio naš stil života. Na internetu nismo više anonimni pojedinci kao u početku, internet se više ne može shvaćati kao nekakvo imaginarno mjesto koje nije stvarno i ono što anonimni pojedinac na njemu radi se nije stvarno dogodilo. Kultura korištenja interneta se razvija, način na koji shvaćamo ovu globalnu mrežu se mijenja. Možda se to događa sporo, ali kontroliranje i kažnjavanje onoga što se nalazi na internetu, pogotovo na način da se kažnjava glasnika, a ne onoga tko je odgovoran, neće nas odvesti nigdje, osim možda prema tome da će se ljudi vratiti obračunavanju na ulici ili u birtijama samo će se tada koristiti i šake ako ne i opasnija sredstva.

VIŠE IZ RUBRIKE: LJUDSKA PRAVA, HRVATSKA
Teme: LEX STANKOVIĆ (7), SLOBODA GOVORA (59), GOVOR MRŽNJE (13)

Vezano

Je li Šimleši stvarno 'kristalno jasno' što je govor mržnje?
(21.01.2018.)

Ministrica kulture u funkciji zaštite režima od opasnih građana
(20.01.2018.)

Lex Stanković: Most i HSLS protiv cenzure, ostali 'liberali' prešutno odobravaju
(19.01.2018.)

Internet - znate ono mjesto sa najvećom bazom kućnih ljubimcima koji nerviraju Anelu Todorić, uskoro bi trebalo postati mjesto ljubavi i političke korektnosti.

Jučer se u emisiji Otvoreno HRT-a smo dobili priliku promatrati meč najvećih od najvećih, pa tako sa desne strane smo imali Željku Markić - predsjednicu udruge "U ime obitelji" protiv dvojice prvaka ljevice, Dragana Markovine - predsjednika stranke "Nova ljevica" i Ranka Ostojića - predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te još pokojeg gosta poput ministrice kulture i načelnika Ureda policije u Ravnateljstvu policije, koji očito nisu bili dovoljno relevantni kako bi im se dopustila primjerena minutaža u samoj emisiji kako bi iznijeli, ne toliko svoje stavove koliko konkretne informacije vezane za temu. Tema sada već svima poznata - Kako spriječiti govor mržnje na internetu, odnosno najava Vlade Republike Hrvatske da kreće u izradu prijedloga zakonskog rješenja koje bi trebalo regulirati tko kako i na koji način iznosi svoje mišljenje na internetu, tj. ako je to mišljenje govor mržnje na društvenim mrežama ili medijskim internet platformama, kako to sankcionirati.

Osim što smo imali tu čast uživo promatrati je kako trojac Markić - Ostojić - Markovina svoje ratovanje statusima, komentarima i člancima po internetu prenio na javnu televiziju, nismo imali baš puno pametnog za vidjeti, a zaključak cijele emisije je, po običaju, ostao bez zaključka. Ovo postaje na jedan perverzan način i zabavno promatrati. Gospoda koja su najviše odgovorna za  takvu situaciju na internetu, prvenstveno jer upravo njihovi internet portali i Facebook profili služe njima samima za provociranje, vrijeđanje, omalovažavanje i nasilno nametanje svojih stavova pojedincima ili grupama ljudi, sada manje-više traže od ove države da ih zaustavi u tome, kao što je Mario Nakić u svom nedavnom tekstu odlično sročio.

Da šizofrenija ove situacije bude još veća, na kraju se slažem sa bivšim ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem koji je jedini iznio ono što je suština cijele priče, a to je da se pokušava slučajno ili namjerno, kroz nekakvo zakonsko rješenje stvoriti poluga za obračunavanje s ideološkim neistomišljenicima, a krajnji cilj toga bi bio cenzura. Jasno je meni kako razlozi Zlatka Hasanbegovića zašto to govori i moji razlozi zašto se s tim što govori slažem u suštini nisu isti. Činjenica je da bi takva jedna zakonska regulativa naviše naštetila hrvatskoj ekstremnoj desnici kojoj je internet glavni i ako izostavimo Velimira Bujanca i njegovu emisiju, jedini medijski prostor kroz koji iznose svoje ideološke stavove i mišljenja. Hrvatska ekstremna ljevica također koristi internet za iznošenje svojih stavova i mišljenja, ali ipak imaju i otvoren pristup javnim i nacionalnim medijima, poput televizije koja im ipak daje jedan određeni prostor, dok ga desnica nema. Pa kada bi sada jedni i drugi počeli zloupotrebljavati to potencijalno zakonsko rješenje i krenuli se iživljavati jedni na drugima, desnica bi vrlo brzo ostala potpuno cenzurirana u medijskom prostoru. Gotovo sam siguran da samo zbog toga Zlatko Hasanbegović iznosi svoju zabrinutost za potencijalnu cenzuru slobode govora. Da je situacija obratna, nisam siguran da bi tako nastupio. Ali ok, nije to više novost kod nas.

Da se razumijemo, internetsko trolanje i uznemiravanje pojedinaca, ali i grupacija, je ozbiljan problem ne samo u Hrvatskoj, već diljem svijeta, a ovakav i slični zakoni te aktivnosti neće spriječiti, već će ih samo podignuti na sljedeću razinu. Europska komisija preporučuje reguliranje mogućih kanala prijavljivanja neželjenog sadržaja na internetu. To je već regulirano, regulirali su ih same medijske platforme na kojima se dijeli sadržaj. Npr. postoje već zakonska rješenja koji obvezuje vlasnike medijskih platformi na zaštitu autorskih i intelektualna prava vlasnika medijskog sadržaja koji se dijeli preko tih platformi te postoje mehanizmi prijavljivanja neželjenog sadržaja koji se često zbog svojih algoritama zloupotrebljavaju.

No unatoč tome, ideja je, a kako ju je iznijela ministrica kulture Nina Obuljen - Koržinek da se uvedu dodatni isti takvi mehanizmi prijavljivanja medijskog sadržaja samo valjda sada i na državnoj razini, odnosno algoritmi koji bi bili valjda bili pod kontrolom države. Dakle iako je jasno vidljiv problem manipulacije takvim mehanizmima, zaključak ministrice kulture je da bi trebalo još više dati pojedincima mogućnost da manipuliraju i zloupotrebljavaju mehanizme za prijavljivanje neželjenog sadržaja. Glupost iznad svih gluposti. Naravno da to ne bi funkcioniralo, pa možda onda kada se shvati da to ne funkcionira krenu u osnivanje nekakvog "ministarstva za kontrolu misli" pa se zaposli dodatnih recimo 20.000 novih državnih službenika koji će provjeravati što govorimo po internetu i progoniti odgovorne medijske platforme i društvene mreže na kojima pojedinci iznose taj navodni neželjeni sadržaj, koji može biti jako širok. Drugim riječima stvorila bi se internetska policija, ovo je najcrnji scenarij. Činjenica je da u toj cijeloj priči zapravo govorimo o manjem broju pojedinca koji imaju fetiš na trolanje internetom, a da većina nas postaje taocima njihovih gluposti.

A sada, hajde da se malo vratimo unazad, ovo nije prvi put u povijesti da se pokušava odgovornost sa pojedinca prebaciti na platformu na kojoj taj pojedinac djeluje. U Austrougarskoj monarhiji je postojao zakon koji je kažnjavao krčmara ako su gosti njegove krčme remetili javni red i mir, odnosno ako su se u njegovoj krčmi dvojica ili više gostiju potukli ili na bilo koji drugi način ugrožavali javni redi i mir, na primjer govorili ružno o Franc Jozefu, tada je vlasnik krčme snosio odgovornost pred zakonom. To je rezultiralo time da su pojedini krčmari u Zagrebu izlazili pred sud i po nekoliko puta mjesečno te plaćali kazne, a ponekad i završavali u zatvoru. Naravno da je takva situacija besmislena. Da, krčmar može izbaciti iz svoje krčme goste koji rade probleme, ali ne može cijelo vrijeme dežurati i paziti da li se njegovi gosti ponašaju u skladu sa zakonom, on ima i drugog posla u toj svojoj krčmi. Naravno da danas to više nije tako, danas kada gost remeti javni red u birtiji, tada on i odgovara za to. Zamislite sada da je Facebook krčma, Mark Zuckerberg krčmar, a korisnici Facebooka gosti te krčme, situacija je potpuno ista samo na globalnoj razini.

Da još malo usporedim, Facebook ima obilježja nekadašnje krčme/kavane/birtije, ljudi se nalaze tamo i raspravljaju, smiju se, zabavljaju, druže, ali i svađaju, urlaju jedni na druge, vrijeđaju se zbog politike ili ideoloških pitanja, samo što se ne mogu fizički obračunavati, ali i to bi radili da mogu. I sad kao i nekad, netko bi pokušao dovesti te ljude u red i opet kao i nekad pokušao bi to raditi tako da krčma - čitaj društvena mreža - bude odgovorna za ponašanje tih svojih gostiju - čitaj korisnika iste. Facebook i druge društvene mreže su samo dio cijele priče, puno veći problem vidim u ostalim medijskim platformama kao što su internetski portali, blogovi i sl. i tu bi isto se primjenjivala jednaka zakonska odredba, pa da to isto pokušamo staviti u kontekst te naše krčme. Ako bi se neka inače dva redovita gosta krčme potukla zbog različitog viđenja nekog novinskog članka, ali u tom trenutku se ne nalaze u krčmi nego na nekom javnom mjestu onda se pravno goni urednik, odnosno izdavač novina oko čijeg su se članka dvojca dotičnih potukla i izvrijeđala. Drugim riječima, stvarno odgovornih nema.

Ali, vratimo se u današnje vrijeme Interneta. Neću niti objašnjavati koliko je koncept govora mržnje relativan pojam, nekome govor mržnje nije isto što je nekom drugom i tako često se dogodi kako se govorom mržnje proglašava nešto što nije definirano Kaznenim zakonom RH, a već trenutno imamo široko rasprostranjenu zloupotrebu članka 325. Kaznenog zakona. Pa se tako netko osjeća uvrijeđenim jer je netko na svom Facebook profilu objavio nešto što nije niti govor mržnje, niti na bilo koji način ugrožava bilo koga, ali to nešto što je objavljeno se kosi sa stavovima uvrijeđenoga, pa se onda takav sadržaj uporno prijavljuje kao neželjeni, dok ne kraju Facebook algoritmi automatski ne počnu blokirati takav sadržaj ili cijele profile korisnika. Tu se javlja problem ugrožavanja slobode govora pojedinaca od strane osoba ili grupa koje selektivno interpretiraju što je za njih govor mržnje. Taj cirkus svako malo gledamo.

To ne regulira nikakav zakon, a neće regulirati niti ovo potencijalno gore spomenuto zakonsko rješenje. Već sam spomenuo kako se poziva da se potencijalni novi zakon primjenjuje na medijske platforme i društvene mreže, a ne na pojedince koji zapravo se bave anonimnim i ne samo anonimnim trolanjem i širenjem govora mržnje.

Dakle, ako se pojedinci neće smatrati odgovornima za svoja djela, već se ta odgovornost prebacuje na društvene mreže, internetske portale i sl., zašto se očekuje od pojedinaca da će to prestati raditi? Sada možemo očekivati organizirane napade na cijele medijske platforme s namjerom da ih se ili blokira ili da im se na taj način uvaljaju novčane kazne, uz to što već imamo situaciju da se organizirano ruše profili korisnika društvenih mreža iz potencijalno bilo kojeg razloga. To će dovesti do toga da će medijske platforme jednostavno ukinuti mogućnost da bilo tko, bilo što objavljuje preko njih. Ajde da stavimo priču u globalni kontekst, zamislite krajnju situaciju da takav zakon postoji u svim zemljama svijeta, na primjer tada Youtube jednostavno više ne bi postojao jer njegova jedina funkcija je dijeljenje i komentiranje medijskog sadržaja i sigurno im se ne bi isplatilo odgovarati financijski za svaku glupost koju bi bilo tko od 7 milijardi ljudi na planetu napravio na njihovoj platformi. Je li to stvarno smjer u kojem želimo ići?

Internet je jedno jako široko područje. Danas se putem interneta, informiramo, obrazujemo, zabavljamo, komuniciramo, na kraju krajeva i radimo. Pojedinačno na nama je odgovornost na koji način ćemo koristiti tu globalnu mrežu. Internet se može zloupotrebljavati kao što se zloupotrebljava svako tehnološko dostignuće u povijesti čovječanstva, to je tako, jer ljudi su takvi. Ugrožavanje prava na izražavanje drugog i drugačijeg mišljenja, prava na informacije i sl. zbog nekolicine neodgovornih korisnika interneta ne vodi nas prema slobodnom društvu, upravo suprotno vodi nas prema cenzuri, kontroli misli i nametanju isključivo medijskog sadržaja koji odgovara pojedincima.

Ako se želi nekoga kazniti, onda neka se kažnjavaju pojedinci odgovorni za svoje gluposti na internetu. Ima načina kako se to može napraviti, no nekako mi se čini da najglasnijim zagovarateljima predmetnog zakonskog rješenja takva situacija baš i ne bi odgovarala.

Internet je star svega dvadesetak godina i svijet se još uči koristiti ovaj fenomenalni sustav koji je iz temelja promijenio naš stil života. Na internetu nismo više anonimni pojedinci kao u početku, internet se više ne može shvaćati kao nekakvo imaginarno mjesto koje nije stvarno i ono što anonimni pojedinac na njemu radi se nije stvarno dogodilo. Kultura korištenja interneta se razvija, način na koji shvaćamo ovu globalnu mrežu se mijenja. Možda se to događa sporo, ali kontroliranje i kažnjavanje onoga što se nalazi na internetu, pogotovo na način da se kažnjava glasnika, a ne onoga tko je odgovoran, neće nas odvesti nigdje, osim možda prema tome da će se ljudi vratiti obračunavanju na ulici ili u birtijama samo će se tada koristiti i šake ako ne i opasnija sredstva.

VIŠE IZ RUBRIKE: LJUDSKA PRAVA, HRVATSKA
Teme: LEX STANKOVIĆ (7), SLOBODA GOVORA (59), GOVOR MRŽNJE (13)

Pregleda: 2497