Matija Jakšeković
29.4.2018.
Matija Jakšeković
Država će novim zakonom zacementirati korupciju u kinematografiji
Pročitano 1331 puta. Ocijenjeno 35 puta. Ukupna ocjena: 5
Država će novim zakonom zacementirati korupciju u kinematografiji
Prije više od godine dana, jedna uska skupina filmaša pod istim nazivnikom - "Puk'o nam je film", okupila se u kinu Europa u Zagrebu kako bi histerično pokazali otpor miješanju države u slobodu filmskog stvaralaštva.

Da podsjetim, Državni ured za reviziju početkom 2017. godine, nakon obavljenog revizijskog nadzora, donio je negativno mišljenje o radu Hrvatskog audiovizualnog centra za 2015. godinu. Ako ćemo realno, to je tek mala kap u moru igrica koje se događaju unutar i oko HAVC-a već dugi niz godina. Spomenuto izvješće Državnog ureda za reviziju je pokrenulo opću histeriju dotične skupine "Puk'o nam je film" kojoj je na čelu bio redatelj Antonio Nuić - samoproglašeni predstavnik svih filmaša. Tako je cjelokupna javnost imala čast promatrati putem medija cijeli cirkus u kinu Europa, gdje su vikali, prijetili, vrijeđali, klevetali, a sve kako bi stvorili atmosferu straha od države i nekakve, samo njima poznate, "diktature" koja se pokušava uvesti nad hrvatsku kinematografiju.

Istina je, naravno, dosta drugačija. Već dugi niz godina svjedočimo kako se jedna institucija poput HAVC-a, koja ima isključivo zadatak očuvati i poticati razvoj hrvatske kinematografije javnim novcem, otela bilo kakvoj kontroli i postala privatna prćija pojedinaca. Tako se i cijela histerija digla oko jednog izvještaja Državne revizije, a zapravo u zaštitu onih koji od zloupotrebljavanja cijelog sustava HAVC-a žive već godinama. Ekipa "Puk'o nam je film" su bili, a i dalje jesu, tek pijuni u cijeloj toj priči. Cijeli cirkus je trajao relativno kratko, odnosno do trenutka kada je premijer Andrej Plenković primio predstavnike navedene skupine na sastanak i po kratkom postupku umirio histeriju. Ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar je dao ostavku i fiktivno se povukao iz HAVC-a, iako se mogu čuti priče kako i dalje ima poprilično jak utjecaj. Danas vidimo kako filmaši kojima je "puk'o film" nisu imali razloga za brigu, jer realno ništa se nije promijenilo.

Ipak je tada, kao i danas na čelu Ministarstva kulture Nina Obuljen - Koržinek, osoba koja je upravo 2015. godine bila članica Upravnog odbora HAVC-a, a na to mjesto je kandidirana ni više ni manje nego od Hrvatske udruge producenata. Naivno je bilo za očekivati kako će aktualna ministrica kulture učiniti nešto što bi moglo ugroziti egzistenciju baš tih producenata. Ministrica Obuljen - Koržinek, nakon spomenutog izvještaja Državne revizije, najavljuje novi Zakon o audiovizualnim djelatnostima koji će urediti sve pitanja koja Državna revizija problematizira u svom izvještaju.

26. travnja 2018. godine u Hrvatskom saboru svoje prvo čitanje je doživio novi prijedlog Zakona o audiovizualnoj djelatnosti. Očekivano, prijedlog zakona je nakaradan, doduše niti trenutni Zakon nije za pohvalu, ali spram spomenutog prijedloga Zakona je još i prihvatljiv. Prijedlog Zakona o audiovizualnim djelatnostima u ovakvoj formi zapravo samo dodatno cementira već problematično djelovanje HAVC-a. Hrvatsko audiovizualno vijeće - AV vijeće ostaje praktički ne promijenjeno uz blage korekcije, pa tako po novome, Ministarstvo kulture imenuje svog predstavnika u AV vijeće, mandati članova AV Vijeća se skraćuje na dvije godine, a članovi AV vijeća dobivaju zamjenike. Sigurno ministrica kulture misli kako će te mjere riješiti problem sukoba interesa. No jasno je kako se godinama potpuno tolerira sukob interesa u HAVC-u, ili prema riječima nekih ljudi bliskih HAVC-u, hrvatska kinematografija je toliko mala da je sukob interesa neizbježan pa, eto, jednostavno ga valjda treba tolerirati.

Tako će članovi AV vijeća u trenutku kada budu u sukobu interesa poslati svog zamjenika na sjednicu i on će glasovati, siguran sam, prema svojoj savjesti. Ovime se Hrvatskoj očito uveo novi termin, a koji se može otvoreno nazvati "interes" bez sukoba. Također ministrica kaže kako novim prijedlogom AV Zakona, AV vijeće ulazi u fiskalnu odgovornost, čime se još više oslobađa sve ostale koji sudjeluju u raspodjeli sredstava bilo kakve odgovornosti, kao da su je i prije imali. Da budem jasan, AV vijeće ne bi trebalo postojati u bilo kakvom obliku.

Članovi AV vijeća glasuju za projekte koje nikada nisu niti vidjeli, već isključivo se oslanjaju na odluke umjetničkih savjetnika koji su zapravo alfa i omega što se tiče odobrenja sredstava za razvoj i proizvodnju projekata. Javna je tajna kako upravo umjetnički savjetnici već godinama praktički dodjeljuju javni novac svojim producentima, a cijeli sustav funkcionira prema načelu "ruka ruku mije", odnosno usluga za uslugu. Pitanje financijskog savjetnika unutar HAVC-a ostaje nepoznanica, zakon uopće ne definira njegovu ulogu, odnosno financijski savjetnik je potpuno nestao iz prijedloga Zakona.

Izbačena je stavka koja je predstavljala najveći kamen spoticanja producenata, a to je obveza sklapanja sporazuma između HAVC-a i strukovnih udruga kojim bi se definirali uvjeti proizvodnje audiovizualnog djela financiranih javnim novcem, odnosno kroz HAVC, a u zaštitu hrvatskih filmskih radnika. Iz prve ruke sam upoznat koliko su pojedinci radili na tome da do sklapanja bilo kakvog sporazuma ne dođe i ostalim filmašima koji su prešutno dopustili da im se to napravi, ne shvaćajući kako su upravo oni ti koji će biti najviše oštećeni time. Onaj mali dio filmaša koji se je pobunio protiv takvog petljanja HAVC-a u strukovne odluke je vrlo brzo ušutkan.

Već danas svjedočimo tome kako postoje podobni i nepodobni kada se radi o ʺravnopravnomʺ financiranju projekata, ideološka podobnost također počinje igrati svoju ulogu.


Pa tako ideja transparentnog i ravnopravnog financiranja projekata, uz jasne kriterije prema kojima se dodjeljuje javni novac, ostaje samo ideja na papiru, a u stvarnosti umjetnički savjetnici imaju apsolutnu autonomiju kod biranja projekata, više nije potrebno niti mišljenje financijskog savjetnika, a svu odgovornost valjda sada preuzima AV vijeće koje ne zna niti za što glasuje. I dalje ostaje nejasno prema kojim kriterijima umjetnički savjetnici biraju projekte, to je naravno stara priča, isto kao i definiranje što je zapravo hrvatski film i tko su njegovi autori.

Tako će se i dalje moći pod hrvatski film gurati sve i svašta, kako kome bude odgovaralo. Hrvatski filmovi, bilo da su financirani od HAVC-a ili ne, mogu se trpati tamo gdje nekome bude odgovaralo. Ovdje samo želim naglasiti kako niti stvarno nezavisni filmovi nisu slobodni, već isto ulaze u žrvanj zvan HAVC, čijim se statistikama HAVC onda kiti i manipulira iako nema veze s njima. To se događa zato što Zakon o AV djelatnostima uopće ne prepoznaje nezavisni film kao takav.

Ovdje imamo situaciju u kojoj je država izgubila svaku kontrolu nad svojom javnom institucijom, dok nam se cijelo vrijeme pokušava prodati priča kako neki ideološki elementi žele utjecati na slobodu filmskog izričaja, ovdje bi htio ispraviti netočan navod. Ideologija već odavno utječe na slobodu filmskog izričaja, samo ne ona koju nam pojedinci pokušavaju prodati, poput saborskog zastupnika Nenada Stazića kojemu je baš uvođenje zamjenika u AV vijeće odlično rješenje.

O ovoj temi bi se dalo još pisati, no iz gore navedenog, jasno je kako trenutnim predstavnicima vlasti u RH nije stalo do transparentnog, odgovornog i prije svega poštenog sustava kao što je HAVC. Ako izostavimo pojedinačne uspjehe nekih filmova, zadržava se status quo u kojemu su filmovi, a i HAVC sami sebi svrha. Milijuni iz državnog proračuna netransparentno i bez ikakve kontrole odlaze na račune privatnih produkcijskih kuća i ovaj Zakon štiti tu interesnu skupinu okupljenu oko HAVC-a koja jedino može profesionalno preživjeti ako im je država "krava muzara" ili "privatni bankomat" - kako hoćete.

O uspjehu hrvatskog filma sam već pisao, a kada se usporedi javni novac koji je utrošen za proizvodnju filmova i uspjeh koji ti isti filmovi ostvaruju na međunarodnim filmskim festivalima, ta usporedba je na razini statističke pogreške. O nezavisnoj filmskoj produkciji neću niti govoriti. HAVC je dobra ideja na papiru, ali u praksi postoje ogromni problemi koje nitko ne želi rješavati, dok god pojedincima takvo stanje odgovara. Ovakvo farbanje prijedlogom Zakona o audiovizualnim djelatnostima je uvreda za sve filmaše koji misle svojom glavom, dok je zaštita za sve one koji su se pretvorili u institucionalno roblje, a posebno za njihove gospodare.

VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
HRVATSKA
Ocijeni članak
UKUPNA OCJENA
1
2
3
4
5
Dosad ocijenjeno 35 puta.
O AUTORU
Matija Jakšeković je glumac, producent, pisac. Osnivač i vlasnik produkcijske kuće Jamat Produkcija. U svojim tekstovima se bavi uglavnom kulturološkim i sociološkim pitanjima.
BIG LAJK!
Srđan Ćuk - General Woo
Reforma je kad si sam platiš "besplatni" grah...i to nedjeljom u nekom restoranu gdje ljudi rade i zarađuju za život.

Izvor: Facebook
NAŠISTI
PRATITE LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA:



IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE