POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

10 ekonomskih zakona bez kojih nema prosperiteta



10 ekonomskih zakona bez kojih nema prosperiteta

21.12.2016.

PIŠE: Mario Nakić IZVOR: Mises Institute

U vrijeme kad toliko političkih demagoga ponavlja toliko puta dokazane ekonomske pogreške, možda je dobro podsjetiti se najosnovnijih ekonomskih zakona. Antony P. Mueller s Mises instituta je objavio 10 glavnih zakona bez kojih nema prosperiteta.

1. Proizvodnja prethodi konzumaciji

Iako je očito da, ako želiš nešto konzumirati, to prvo mora biti proizvedeno, ideja da se stimulira konzumacija kako bi se povećala proizvodnja sve je raširenija. Međutim, dobra koja konzumiramo ne padaju s neba. Ona su tek zadnja karika dugačkog lanca proizvodnih procesa. Čak i proizvodnja naoko jednostavnog proizvoda kao što je kemijska olovka, na primjer, iziskuje cijelu mrežu proizvodnih procesa koji nadilaze vremenske i državne granice, pa čak i prelaze različite kontinente.

2. Konzumacija je konačni cilj proizvodnje

Konzumacija je cilj ekonomske aktivnosti, a proizvodnja je sredstvo. Oni koji podupiru potpunu zaposlenost pokušavaju srušiti ovaj očiti zakon. Programi za zapošljavanje pokušavaju pretvoriti proizvodnju u samodostatni cilj.

Kupci vrednuju konzumirane proizvode i tako određuju vrijednost njihove proizvodnje. Trenutna konzumacija je rezultat proizvodnih procesa koji sežu u prošlost, ali vrijednost te proizvodne strukture ovisi o trenutnom stanju vrednovanja konzumenata i o očekivanom stanju u budućnosti. Stoga, kupci su konačni de facto vlasnici proizvodnog aparata u kapitalističkoj ekonomiji.

3. Proizvodnja košta

Ne postoji "besplatni ručak". Ako nešto dobiješ gratis, to samo znači da je netko drugi to platio. Iza svake socijalne pomoći stoji porezni novac živih ljudi. Dok porezni obveznici znaju da država uzima novac od njihovih prihoda, oni ne vide kome taj novac ide. S druge strane, dok primatelji državnog novca znaju da su dobili porezni novac od države, oni ne znaju kome je taj novac država uzela.

4. Vrijednost je subjektivna

Vrednovanje je subjektivno i ovisi o situaciji u kojoj se pojedinac nalazi. Ista fizička dobra imaju drukčije vrijednosti drugim osobama. Korisnost je subjektivna, osobna, ovisna o trenutnom stanju i marginalna. Ne postoji nešto kao "kolektivna korisnost". Čak i temperaturu u istoj prostoriji dvije osobe drukčije osjećaju. Ista nogometna utakmica ima različitu subjektivnu vrijednost različitim osobama što se može i vidjeti kad netko postigne zgoditak.

5. Visina plaće ovisi o produktivnosti

Satnica radnika ovisi o njegovoj produktivnosti tijekom sat vremena. Na slobodnom tržištu biznisi će zaposliti dodatne radnike dok god je njihova marginalna produktivnost viša od njihove plaće. Zbog konkurencije među tvrtkama radničke plaće će rasti do točke gdje se plaća susreće s produktivnošću.

Moć radničkih sindikata može promijeniti distribuciju bogatstva među radnicima ili različitim radnim skupinama, ali sindikati ne mogu promijeniti ukupnu masu koju poslodavac može izdvojiti za plaće. Ona ovisi o produktivnosti ukupne radne snage.

6. Potrošnja je prihod i trošak

Svaka potrošnja znači gubitak za kupca i prihod za prodavača. Mehanizam fiskalnog računanja pokazuje da troškovi rastu skupa s prihodom. Koliko raste prihod, toliko rastu i cijene. Keynezijanski fiskalni model ignorira učinak troška. Zato dolazi do krize kad državna politika računa na zaradu povećanjem javne potrošnje, ali ignorira učinak troška.

7. Novac nije bogatstvo


Vrijednost novca leži u njegovoj kupovnoj moći. Novac služi kao instrument razmjene. Bogatstvo osobe vrednuje se mogućnošću pristupa dobrima i uslugama koje želi. Nacija kao cjelina ne može povećati svoje bogatstvo povećanjem broja novčanica. Robinson Crusoe ne bi bio ništa bogatiji da je pronašao rudnik zlata ili kovčeg pun novca na svom otoku.

8. Rad ne stvara vrijednost

Rad u kombinaciji s drugim čimbenicima kreira proizvode, ali vrijednost proizvoda ovisi o njihovoj korisnosti. Korisnost, pak, ovisi o subjektivnom vrednovanju potrošača. Zapošljavanje radi zapošljavanja nema nikakvog ekonomskog smisla. Računa se samo kreiranje vrijednosti.

Vrijednost proizvoda neovisna je o trudu uloženom u njegovu proizvodnju. Profesionalni trkači maratona ne zarađuju prema uloženom vremenu u pripreme nego prema krajnjem rezultatu.

9. Profit je znak uspjeha

U konkurentnom kapitalizmu ekonomski profit je ekstra bonus koji su biznisi zaradili na popravljanju alokativnih pogrešaka. Kad bi ekonomija stajala na mjestu bez promjena, ne bi bilo ni gubitaka ni dobiti. U rastućoj ekonomiji promjena se mjeri ostvarenom dobiti.

Biznis koji dobro pogodi potražnju u budućnosti zarađuje profit i raste dok oni pokretači koji ne uspiju pogoditi želje kupaca otpadaju i u konačnici moraju odustati.

10. Svi osnovni ekonomski zakoni su zakoni logike

Ekonomski zakoni leže na logičnom rezoniranju. Nitko ne može falsificirati ove zakone empirijski zato što su sami po sebi istiniti. Kao takvi, fundamentalni zakoni ekonomije ne traže svoju verifikaciju. Pozivanje na empirijske činjenice služi samo kao ilustriranje primjerima.

Netko može ignorirati ili prekršiti ove zakone, ali ih ne može promijeniti. Društva koja najbolje prosperiraju su ona koja prepoznaju i poštuju ove ekonomske zakone te ih koriste za svoje dobro.

VIŠE IZ RUBRIKE: EKONOMIJA
Teme: EKONOMSKI ZAKONI (1), EKONOMIJA (23), MISES INSTITUT (1), ANTONY P. MUELLER (1)

Vezano

[VIDEO] Bihevioralna ekonomija (1): Kako i zašto ekonomija funkcionira?
(30.10.2017.)

Kako su novinari zatupljivali Hrvate: Piketty kao 'vodeći svjetski ekonomist' i spasitelj
(25.10.2017.)

Minimalac u SAD-u raste zahvaljujući tržištu, evo kako
(15.10.2017.)

U vrijeme kad toliko političkih demagoga ponavlja toliko puta dokazane ekonomske pogreške, možda je dobro podsjetiti se najosnovnijih ekonomskih zakona. Antony P. Mueller s Mises instituta je objavio 10 glavnih zakona bez kojih nema prosperiteta.

1. Proizvodnja prethodi konzumaciji

Iako je očito da, ako želiš nešto konzumirati, to prvo mora biti proizvedeno, ideja da se stimulira konzumacija kako bi se povećala proizvodnja sve je raširenija. Međutim, dobra koja konzumiramo ne padaju s neba. Ona su tek zadnja karika dugačkog lanca proizvodnih procesa. Čak i proizvodnja naoko jednostavnog proizvoda kao što je kemijska olovka, na primjer, iziskuje cijelu mrežu proizvodnih procesa koji nadilaze vremenske i državne granice, pa čak i prelaze različite kontinente.

2. Konzumacija je konačni cilj proizvodnje

Konzumacija je cilj ekonomske aktivnosti, a proizvodnja je sredstvo. Oni koji podupiru potpunu zaposlenost pokušavaju srušiti ovaj očiti zakon. Programi za zapošljavanje pokušavaju pretvoriti proizvodnju u samodostatni cilj.

Kupci vrednuju konzumirane proizvode i tako određuju vrijednost njihove proizvodnje. Trenutna konzumacija je rezultat proizvodnih procesa koji sežu u prošlost, ali vrijednost te proizvodne strukture ovisi o trenutnom stanju vrednovanja konzumenata i o očekivanom stanju u budućnosti. Stoga, kupci su konačni de facto vlasnici proizvodnog aparata u kapitalističkoj ekonomiji.

3. Proizvodnja košta

Ne postoji "besplatni ručak". Ako nešto dobiješ gratis, to samo znači da je netko drugi to platio. Iza svake socijalne pomoći stoji porezni novac živih ljudi. Dok porezni obveznici znaju da država uzima novac od njihovih prihoda, oni ne vide kome taj novac ide. S druge strane, dok primatelji državnog novca znaju da su dobili porezni novac od države, oni ne znaju kome je taj novac država uzela.

4. Vrijednost je subjektivna

Vrednovanje je subjektivno i ovisi o situaciji u kojoj se pojedinac nalazi. Ista fizička dobra imaju drukčije vrijednosti drugim osobama. Korisnost je subjektivna, osobna, ovisna o trenutnom stanju i marginalna. Ne postoji nešto kao "kolektivna korisnost". Čak i temperaturu u istoj prostoriji dvije osobe drukčije osjećaju. Ista nogometna utakmica ima različitu subjektivnu vrijednost različitim osobama što se može i vidjeti kad netko postigne zgoditak.

5. Visina plaće ovisi o produktivnosti

Satnica radnika ovisi o njegovoj produktivnosti tijekom sat vremena. Na slobodnom tržištu biznisi će zaposliti dodatne radnike dok god je njihova marginalna produktivnost viša od njihove plaće. Zbog konkurencije među tvrtkama radničke plaće će rasti do točke gdje se plaća susreće s produktivnošću.

Moć radničkih sindikata može promijeniti distribuciju bogatstva među radnicima ili različitim radnim skupinama, ali sindikati ne mogu promijeniti ukupnu masu koju poslodavac može izdvojiti za plaće. Ona ovisi o produktivnosti ukupne radne snage.

6. Potrošnja je prihod i trošak

Svaka potrošnja znači gubitak za kupca i prihod za prodavača. Mehanizam fiskalnog računanja pokazuje da troškovi rastu skupa s prihodom. Koliko raste prihod, toliko rastu i cijene. Keynezijanski fiskalni model ignorira učinak troška. Zato dolazi do krize kad državna politika računa na zaradu povećanjem javne potrošnje, ali ignorira učinak troška.

7. Novac nije bogatstvo


Vrijednost novca leži u njegovoj kupovnoj moći. Novac služi kao instrument razmjene. Bogatstvo osobe vrednuje se mogućnošću pristupa dobrima i uslugama koje želi. Nacija kao cjelina ne može povećati svoje bogatstvo povećanjem broja novčanica. Robinson Crusoe ne bi bio ništa bogatiji da je pronašao rudnik zlata ili kovčeg pun novca na svom otoku.

8. Rad ne stvara vrijednost

Rad u kombinaciji s drugim čimbenicima kreira proizvode, ali vrijednost proizvoda ovisi o njihovoj korisnosti. Korisnost, pak, ovisi o subjektivnom vrednovanju potrošača. Zapošljavanje radi zapošljavanja nema nikakvog ekonomskog smisla. Računa se samo kreiranje vrijednosti.

Vrijednost proizvoda neovisna je o trudu uloženom u njegovu proizvodnju. Profesionalni trkači maratona ne zarađuju prema uloženom vremenu u pripreme nego prema krajnjem rezultatu.

9. Profit je znak uspjeha

U konkurentnom kapitalizmu ekonomski profit je ekstra bonus koji su biznisi zaradili na popravljanju alokativnih pogrešaka. Kad bi ekonomija stajala na mjestu bez promjena, ne bi bilo ni gubitaka ni dobiti. U rastućoj ekonomiji promjena se mjeri ostvarenom dobiti.

Biznis koji dobro pogodi potražnju u budućnosti zarađuje profit i raste dok oni pokretači koji ne uspiju pogoditi želje kupaca otpadaju i u konačnici moraju odustati.

10. Svi osnovni ekonomski zakoni su zakoni logike

Ekonomski zakoni leže na logičnom rezoniranju. Nitko ne može falsificirati ove zakone empirijski zato što su sami po sebi istiniti. Kao takvi, fundamentalni zakoni ekonomije ne traže svoju verifikaciju. Pozivanje na empirijske činjenice služi samo kao ilustriranje primjerima.

Netko može ignorirati ili prekršiti ove zakone, ali ih ne može promijeniti. Društva koja najbolje prosperiraju su ona koja prepoznaju i poštuju ove ekonomske zakone te ih koriste za svoje dobro.

VIŠE IZ RUBRIKE: EKONOMIJA
Teme: EKONOMSKI ZAKONI (1), EKONOMIJA (23), MISES INSTITUT (1), ANTONY P. MUELLER (1)

Pregleda: 6937