POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

Milton Friedman 1972: Zašto zabrana i rat protiv droge neće uroditi plodom



Milton Friedman 1972: Zašto zabrana i rat protiv droge neće uroditi plodom

02.07.2017.

PIŠE: Liberal.hr IZVOR: Liberalni forum

Milton Friedman je bio profesor ekonomije na Sveučilištu Chicago, utemeljitelj Čikaške škole ekonomije, dobitnik Nobelove nagrade i najistaknutiji predstavnik klasičnog liberalizma u drugoj polovini 20. stoljeća. Donosimo prijevod njegovog teksta objavljenog 1. svibnja 1972. godine u tjedniku Newsweek, nedugo nakon što je tadašnji predsjednik SAD-a Richard Nixon proglasio službeni početak "Rata protiv droge" koji ni do danas nije okončan.

"Vladavina suza je gotova. Sirotinjski kvartovi će uskoro biti samo uspomena. Pretvorit ćemo naše tamnice u tvornice, a naše zatvore u skladišta. Ljudi će sada hodati uspravno, žene će imati osmijeh na licu, a djeca će se glasno smijati. U paklu će vječno ostati prazna mjesta."

Ovako je Billy Sunday, istaknuti evangelist i vodeći križar protiv "demonskog ruma" (epitet koji su koristili pobornici prohibicije kako bi saželi sve užase alkohola, op. a.), pozdravio nastupanje prohibicije alkohola početkom 1920-ih. Sada znamo na kakvu tragediju su njegove nade bile osuđene. Novi zatvori su morali biti izgrađeni kako bi primili sve kriminalce koje je iznjedrilo proglašenje konzumiranja alkohola zločinom protiv države. Prohibicija je potkopala poštivanje zakona, korumpirala je sluge zakona (državne službenike), stvorila dekadentnu moralnu klimu, no nije uspjela zaustaviti konzumiranje alkohola.

Unatoč ovoj tragičnoj pouci iz prošlosti, mi smo, čini se, odlučni ponavljati istu pogrešku kada je u pitanju odnos prema drogama.

Etika i svrsishodnost

Na etičkoj osnovi, imamo li pravo koristiti mašineriju Vlade kako bismo spriječili pojedinca da postane alkoholičar ili ovisnik o drogama? Za djecu, skoro svatko bi odgovorio "da". Ali, za odgovorne odrasle osobe, ja prvi, odgovorio bih "ne". Razgovarati s potencijalnim ovisnikom, da. Upoznati ga s posljedicama, da. Moliti se za njega i s njim, da. Ali, vjerujem da nemamo pravo koristiti silu, direktno ili indirektno, kako bismo voljenog čovjeka spriječili da počini samoubojstvo, a kamoli da ga spriječimo da pije alkohol ili konzumira opojna sredstva.

Spremno priznajem da su etička pitanja teška i da se ljudi dobre volje mogu ne složiti oko njih. Ipak, ne moramo riješiti etičko pitanje kako bismo se složili oko politike. Zabrana je isprobani lijek koji čini da stvar bude gora – i za ovisnika i za nas ostale. Dakle, čak i ako trenutnu politiku smatrate etički opravdanom, sagledavanje njenih posljedica čini tu politiku potpuno nesuvislom.

Uzmite u obzir najprije ovisnike. Legalizacija droga bi mogla povećati njihov broj, ali nije izvjesno da bi se to i dogodilo. Zabranjeno voće je atraktivno, posebno mladim ljudima. Još važnije, mnogi su ciljano pretvoreni u ovisnike od strane dilera, koji novim klijentima prvih nekoliko doza često daju besplatno. Isplati im se to činiti jer, kad se jednom navuče, ovisnik postaje trajno zarobljeni klijent. Kada bi droge bile legalne i dostupne, svaki mogući profit od tako nehumanih aktivnosti bi nestao s obzirom da bi ovisnik mogao kupovati od najjeftinijeg izvora.

Što god se dogodilo s ukupnim brojem ovisnika, pojedinačni ovisnik bi bio u daleko boljoj situaciji ukoliko bi droge bile legalne. Danas, droge su nevjerojatno skupe i krajnje neizvjesne u kvaliteti. Ovisnici su primorani povezati se s kriminalcima kako bi došli do droga, sami postaju kriminalci kako bi mogli financirati svoju ovisnost i izlažu se konstantnoj opasnosti od smrti i bolesti.

Razmotrite ispit koji je pred nama. Ovdje je situacija kristalno jasna. Šteta za nas koju uzrokuje ovisnost drugih javlja se gotovo u potpunosti zbog činjenice da su droge ilegalne. Američka odvjetnička komora procjenjuje da su ovisnici počinitelji od jedne trećine do jedne polovine cjelokupnog uličnog kriminala u SAD-u. Legalizirajte drogu i ulični kriminal će opasti dramatično. Štoviše, dileri i ovisnici nisu jedini koji su u tome korumpirani. Neizbježno je da će neki slabo plaćeni policajci i državni službenici – a i neki dobro plaćeni također – vrlo lako podleći iskušenju da pokupe lak novac.

Zakon i red

Legalizacija droga bi istovremeno smanjila količinu kriminala i podigla kvalitetu provedbe zakona. Možete li zamisliti ijednu drugu mjeru koja bi postigla tako mnogo za promicanje zakona i reda?

Ali, možete reći, moramo li baš prihvatiti poraz? Zašto jednostavno ne bismo ukinuli promet drogama? Upravo ovdje je iskustvo prohibicije alkohola najrelevantnije. Ne možemo okončati promet opojnih sredstava. Bili bismo možda u mogućnosti presjeći opijum iz Turske, ali postoji bezbroj drugih mjesta gdje opijumski mak raste. Uz francusku suradnju, možda bismo bili u mogućnosti učiniti Marseille nezdravim mjestom za proizvodnju heroina, ali postoji bezbroj drugih mjesta gdje se jednostavni proizvodni postupci bez problema mogu provesti. Dok su tolike sume novca uključene – a nužno moraju biti sve dok su droge ilegalne – doslovno je beznadno očekivati da se okonča promet ili čak da se ozbiljnije smanje njegovi dometi. U slučaju droga, kao i u drugim područjima, uvjeravanja i primjer vjerojatno su daleko učinkovitiji od upotrebe sile radi oblikovanja drugih u skladu s našom slikom.

Ovaj prijevod je prvotno objavljen na stranicama bh udruge Liberalni forum.

VIŠE IZ RUBRIKE: ZANIMLJIVOSTI, ŠKOLA, LJUDSKA PRAVA
Teme: RAT PROTIV DROGE (2), DROGE (16), MILTON FRIEDMAN (8), PROHIBICIJA ALKOHOLA (1), PROHIBICIJA (1), POVIJEST (53)

Vezano

Amerika pojačala rat protiv droge; Rand Paul: 'Ovo je korak unazad'
(14.05.2017.)

Još jedna žrtva lošeg zakona: Prohibicija marihuane krši temeljna ljudska prava
(23.11.2017.)

Legalizacija marihuane dovodi do blagog pada ovisnosti o težim drogama
(26.10.2017.)

Milton Friedman je bio profesor ekonomije na Sveučilištu Chicago, utemeljitelj Čikaške škole ekonomije, dobitnik Nobelove nagrade i najistaknutiji predstavnik klasičnog liberalizma u drugoj polovini 20. stoljeća. Donosimo prijevod njegovog teksta objavljenog 1. svibnja 1972. godine u tjedniku Newsweek, nedugo nakon što je tadašnji predsjednik SAD-a Richard Nixon proglasio službeni početak "Rata protiv droge" koji ni do danas nije okončan.

"Vladavina suza je gotova. Sirotinjski kvartovi će uskoro biti samo uspomena. Pretvorit ćemo naše tamnice u tvornice, a naše zatvore u skladišta. Ljudi će sada hodati uspravno, žene će imati osmijeh na licu, a djeca će se glasno smijati. U paklu će vječno ostati prazna mjesta."

Ovako je Billy Sunday, istaknuti evangelist i vodeći križar protiv "demonskog ruma" (epitet koji su koristili pobornici prohibicije kako bi saželi sve užase alkohola, op. a.), pozdravio nastupanje prohibicije alkohola početkom 1920-ih. Sada znamo na kakvu tragediju su njegove nade bile osuđene. Novi zatvori su morali biti izgrađeni kako bi primili sve kriminalce koje je iznjedrilo proglašenje konzumiranja alkohola zločinom protiv države. Prohibicija je potkopala poštivanje zakona, korumpirala je sluge zakona (državne službenike), stvorila dekadentnu moralnu klimu, no nije uspjela zaustaviti konzumiranje alkohola.

Unatoč ovoj tragičnoj pouci iz prošlosti, mi smo, čini se, odlučni ponavljati istu pogrešku kada je u pitanju odnos prema drogama.

Etika i svrsishodnost

Na etičkoj osnovi, imamo li pravo koristiti mašineriju Vlade kako bismo spriječili pojedinca da postane alkoholičar ili ovisnik o drogama? Za djecu, skoro svatko bi odgovorio "da". Ali, za odgovorne odrasle osobe, ja prvi, odgovorio bih "ne". Razgovarati s potencijalnim ovisnikom, da. Upoznati ga s posljedicama, da. Moliti se za njega i s njim, da. Ali, vjerujem da nemamo pravo koristiti silu, direktno ili indirektno, kako bismo voljenog čovjeka spriječili da počini samoubojstvo, a kamoli da ga spriječimo da pije alkohol ili konzumira opojna sredstva.

Spremno priznajem da su etička pitanja teška i da se ljudi dobre volje mogu ne složiti oko njih. Ipak, ne moramo riješiti etičko pitanje kako bismo se složili oko politike. Zabrana je isprobani lijek koji čini da stvar bude gora – i za ovisnika i za nas ostale. Dakle, čak i ako trenutnu politiku smatrate etički opravdanom, sagledavanje njenih posljedica čini tu politiku potpuno nesuvislom.

Uzmite u obzir najprije ovisnike. Legalizacija droga bi mogla povećati njihov broj, ali nije izvjesno da bi se to i dogodilo. Zabranjeno voće je atraktivno, posebno mladim ljudima. Još važnije, mnogi su ciljano pretvoreni u ovisnike od strane dilera, koji novim klijentima prvih nekoliko doza često daju besplatno. Isplati im se to činiti jer, kad se jednom navuče, ovisnik postaje trajno zarobljeni klijent. Kada bi droge bile legalne i dostupne, svaki mogući profit od tako nehumanih aktivnosti bi nestao s obzirom da bi ovisnik mogao kupovati od najjeftinijeg izvora.

Što god se dogodilo s ukupnim brojem ovisnika, pojedinačni ovisnik bi bio u daleko boljoj situaciji ukoliko bi droge bile legalne. Danas, droge su nevjerojatno skupe i krajnje neizvjesne u kvaliteti. Ovisnici su primorani povezati se s kriminalcima kako bi došli do droga, sami postaju kriminalci kako bi mogli financirati svoju ovisnost i izlažu se konstantnoj opasnosti od smrti i bolesti.

Razmotrite ispit koji je pred nama. Ovdje je situacija kristalno jasna. Šteta za nas koju uzrokuje ovisnost drugih javlja se gotovo u potpunosti zbog činjenice da su droge ilegalne. Američka odvjetnička komora procjenjuje da su ovisnici počinitelji od jedne trećine do jedne polovine cjelokupnog uličnog kriminala u SAD-u. Legalizirajte drogu i ulični kriminal će opasti dramatično. Štoviše, dileri i ovisnici nisu jedini koji su u tome korumpirani. Neizbježno je da će neki slabo plaćeni policajci i državni službenici – a i neki dobro plaćeni također – vrlo lako podleći iskušenju da pokupe lak novac.

Zakon i red

Legalizacija droga bi istovremeno smanjila količinu kriminala i podigla kvalitetu provedbe zakona. Možete li zamisliti ijednu drugu mjeru koja bi postigla tako mnogo za promicanje zakona i reda?

Ali, možete reći, moramo li baš prihvatiti poraz? Zašto jednostavno ne bismo ukinuli promet drogama? Upravo ovdje je iskustvo prohibicije alkohola najrelevantnije. Ne možemo okončati promet opojnih sredstava. Bili bismo možda u mogućnosti presjeći opijum iz Turske, ali postoji bezbroj drugih mjesta gdje opijumski mak raste. Uz francusku suradnju, možda bismo bili u mogućnosti učiniti Marseille nezdravim mjestom za proizvodnju heroina, ali postoji bezbroj drugih mjesta gdje se jednostavni proizvodni postupci bez problema mogu provesti. Dok su tolike sume novca uključene – a nužno moraju biti sve dok su droge ilegalne – doslovno je beznadno očekivati da se okonča promet ili čak da se ozbiljnije smanje njegovi dometi. U slučaju droga, kao i u drugim područjima, uvjeravanja i primjer vjerojatno su daleko učinkovitiji od upotrebe sile radi oblikovanja drugih u skladu s našom slikom.

Ovaj prijevod je prvotno objavljen na stranicama bh udruge Liberalni forum.

VIŠE IZ RUBRIKE: ZANIMLJIVOSTI, ŠKOLA, LJUDSKA PRAVA
Teme: RAT PROTIV DROGE (2), DROGE (16), MILTON FRIEDMAN (8), PROHIBICIJA ALKOHOLA (1), PROHIBICIJA (1), POVIJEST (53)

Pregleda: 6739