POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

Hrvatska je po obrazovanju treća u EU, ali odozada



Hrvatska je po obrazovanju treća u EU, ali odozada

15.07.2017.

PIŠE: Liberal.hr

Dugo smo slušali priče o Hrvatskoj kao "zemlji znanja", a taj se mit proteže još iz doba socijalizma. Naše diplome vrijede svuda u svijetu, zapadnjaci imaju preusko znanje i slične floskule koje, naravno, nikada nisu imale uporišta u stvarnosti.

Poduzetnik Nenad Bakić je na svom blogu Eclectica još prije 5 godina objavio analizu naslovljenu Definitivan kraj tlapnji o Hrvatskoj kao 'zemlji znanja' u kojoj je objavio podatke s Eurostata koji pokazuju kako je Hrvatska, po udjelu visokoobrazovanih, u donjem dijelu ljestvice među zemljama EU. I ne samo to, Bakićeva analiza je pokazala i zašto smo nekonkurentni na tržištu rada i inovacija.

Znanje nije apstraktna kategorija, nego ima smisla ili uporište jedino u inovacijama. S jedne strane, znanje se manifestira kao inovativnost u proizvodnji (kao pokretač i posljedica). S druge, ako govorimo o ‘teorijskim’ znanjima (recimo, fundamentalna istraživanja, kao Veliki hadronski sudarač (baš sam s njime inspiriran jer čitam Knocking od Heavens Door), za njih su potrebni čvrsti temelji u ekonomskom prosperitetu – ali i ovdje imamo povratnu vezu, doduše malo dužu i indirektniju, između znanja i BDP.

Ali nema magičnog iskoraka u društvo znanja, inovativno društvo. To se ne može kupiti, ili imati preko noći, čak i da imamo jako puno novca. A nemamo ga. Štoviše, maksimalno smo se zadužili. Razvoj ljudskih resursa, inovativnosti i kapitala su međuovisni (svaki ovisi o druga dva) i njihov zajednički razvoj je prilično spor. Jasno, postoje posebni slučajevi brzog kapitalnog iskakanja (recimo rentne pozicije u nafti ili plinu).


Bakić je danas objavio na svome Facebooku svježe podatke Eurostata koji pokazuju da se tijekom zadnjih 5 godina situacija još više pogoršala. Među hrvatskim građanima u dobi između 30 i 34 godine samo je 29 posto diplomiranih i po tome smo treći odozada (iza nas su samo Bugarska i Italija).



Još je jedna poražavajuća statistika Eurostata, ona o odraslim osobama koje sudjeluju u nekom obliku cjeloživotnog učenja. Kod nas je takvih samo 3 posto.



Postavlja se logično pitanje kako možemo nazadovati dok svi drugi idu naprijed. Očito obrazovni sustav ne funkcionira, očito mladi nemaju interesa upisivati niti završavati fakultete, a i ako završe, dobrim dijelom nisu zapošljivi dok ne steknu iskustvo pa se postavlja još jedno pitanje - kakva je to edukacija na fakultetima koja ne priprema studente za rad u struci?

Ne možemo očekivati razumijevanje za ovaj problem kod naše Vlade budući da nijedna dosadašnja vlada nije imala. Ne možemo očekivati razumijevanje kod djelatnika u prosvjeti s obzirom da je njihov najveći cilj borba za održavanje statusa quo, a njihov je sindikat otpornik svakoj pomisli o reformama. Ne možemo očekivati niti razumijevanje šire populacije jer je pod utjecajem mainstream medija, sindikata i političara uvjerena kako je baš ovo dobar i pravedan sustav. Podsjetimo se samo da je prije godinu dana tadašnja tehnička ministrica rada RH zaključila da u Hrvatskoj ima previše visokoobrazovanih i da to nema nikakvog smisla.

Prije 5 godina bili smo deveti odozada, danas smo treći. Ovim tempom za godinu-dvije bit ćemo dno dna. Doslovno. Je li ikoga briga?

VIŠE IZ RUBRIKE: HRVATSKA
Teme: OBRAZOVANJE (19), VISOKO OBRAZOVANJE (2)

Dugo smo slušali priče o Hrvatskoj kao "zemlji znanja", a taj se mit proteže još iz doba socijalizma. Naše diplome vrijede svuda u svijetu, zapadnjaci imaju preusko znanje i slične floskule koje, naravno, nikada nisu imale uporišta u stvarnosti.

Poduzetnik Nenad Bakić je na svom blogu Eclectica još prije 5 godina objavio analizu naslovljenu Definitivan kraj tlapnji o Hrvatskoj kao 'zemlji znanja' u kojoj je objavio podatke s Eurostata koji pokazuju kako je Hrvatska, po udjelu visokoobrazovanih, u donjem dijelu ljestvice među zemljama EU. I ne samo to, Bakićeva analiza je pokazala i zašto smo nekonkurentni na tržištu rada i inovacija.

Znanje nije apstraktna kategorija, nego ima smisla ili uporište jedino u inovacijama. S jedne strane, znanje se manifestira kao inovativnost u proizvodnji (kao pokretač i posljedica). S druge, ako govorimo o ‘teorijskim’ znanjima (recimo, fundamentalna istraživanja, kao Veliki hadronski sudarač (baš sam s njime inspiriran jer čitam Knocking od Heavens Door), za njih su potrebni čvrsti temelji u ekonomskom prosperitetu – ali i ovdje imamo povratnu vezu, doduše malo dužu i indirektniju, između znanja i BDP.

Ali nema magičnog iskoraka u društvo znanja, inovativno društvo. To se ne može kupiti, ili imati preko noći, čak i da imamo jako puno novca. A nemamo ga. Štoviše, maksimalno smo se zadužili. Razvoj ljudskih resursa, inovativnosti i kapitala su međuovisni (svaki ovisi o druga dva) i njihov zajednički razvoj je prilično spor. Jasno, postoje posebni slučajevi brzog kapitalnog iskakanja (recimo rentne pozicije u nafti ili plinu).


Bakić je danas objavio na svome Facebooku svježe podatke Eurostata koji pokazuju da se tijekom zadnjih 5 godina situacija još više pogoršala. Među hrvatskim građanima u dobi između 30 i 34 godine samo je 29 posto diplomiranih i po tome smo treći odozada (iza nas su samo Bugarska i Italija).



Još je jedna poražavajuća statistika Eurostata, ona o odraslim osobama koje sudjeluju u nekom obliku cjeloživotnog učenja. Kod nas je takvih samo 3 posto.



Postavlja se logično pitanje kako možemo nazadovati dok svi drugi idu naprijed. Očito obrazovni sustav ne funkcionira, očito mladi nemaju interesa upisivati niti završavati fakultete, a i ako završe, dobrim dijelom nisu zapošljivi dok ne steknu iskustvo pa se postavlja još jedno pitanje - kakva je to edukacija na fakultetima koja ne priprema studente za rad u struci?

Ne možemo očekivati razumijevanje za ovaj problem kod naše Vlade budući da nijedna dosadašnja vlada nije imala. Ne možemo očekivati razumijevanje kod djelatnika u prosvjeti s obzirom da je njihov najveći cilj borba za održavanje statusa quo, a njihov je sindikat otpornik svakoj pomisli o reformama. Ne možemo očekivati niti razumijevanje šire populacije jer je pod utjecajem mainstream medija, sindikata i političara uvjerena kako je baš ovo dobar i pravedan sustav. Podsjetimo se samo da je prije godinu dana tadašnja tehnička ministrica rada RH zaključila da u Hrvatskoj ima previše visokoobrazovanih i da to nema nikakvog smisla.

Prije 5 godina bili smo deveti odozada, danas smo treći. Ovim tempom za godinu-dvije bit ćemo dno dna. Doslovno. Je li ikoga briga?

VIŠE IZ RUBRIKE: HRVATSKA
Teme: OBRAZOVANJE (19), VISOKO OBRAZOVANJE (2)

Pregleda: 2104