POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

Ludwig von Mises: Zašto ljudi mrze kapitalizam



Ludwig von Mises: Zašto ljudi mrze kapitalizam

17.07.2017.

PIŠE: Liberal.hr IZVOR: Liberalni forum

Odlomak iz knjige "Antikapitalistički mentalitet" (1956)

U društvu utemeljenom na kasti i statusu pojedinac može pripisati lošu sudbinu uvjetima koji su izvan njegove kontrole. On je rob jer su nadljudske sile koje određuju sve postojanje njemu pripisale taj status. To nije rezultat njegovog djelovanja, ne postoji razlog da se srami svoje skromnosti. Njegova supruga ne može naći nedostatak njegovu položaju. Kad bi mu prigovorila: "Zašto nisi vojvoda? Kad bi bio vojvoda, ja bih bila vojvotkinja", on bi joj odgovorio: "Da sam se ja rodio kao vojvodin sin, ne bih oženio tebe, robinjo, oženio bih kćer drugog vojvode; to što ti nisi vojvotkinja isključivo je tvoja krivica; zašto nisi bila pametnija pri odabiru roditelja?".

U kapitalizmu su stvari drugačije. Ovdje svačiji životni položaj ovisi o njegovom djelovanju. Svatko čije ambicije nisu potpuno zadovoljene jako dobro zna da je propustio prilike, da su ga sugrađani ocijenili i da nije ispunio očekivanja. Da mu supruga prigovori: "Zašto zarađuješ samo osam dolara tjedno? Da si pametan kao tvoj prijatelj Paul, bio bi poslovođa i ja bih uživala bolji život", on bi postao svjestan svoje inferiornosti i osjećao bi se poniženim.

Često razglabana surovost kapitalizma ogleda se u činjenici da se svakome pristupa prema njegovom doprinosu dobrobiti sugrađana, sunarodnjaka. Princip svakome prema njegovim postignućima ne dopušta praštanje za osobne nedostatke. Svatko jako dobro zna da postoje mnogi ljudi poput njega koji su uspjeli tamo gdje on nije. Svatko zna da su mnogi od onih ljudi kojima zavidi krenuli s iste one točke s koje je i sam krenuo. Da stvar bude gora, on zna da i mnogi drugi to također znaju. U očima svoje supruge i djece uočava tihi prijekor: "Zašto nisi bio pametniji?" Vidi kako se ljudi dive onima koji su bili uspješniji od njega i s prijezirom ili samilosti gledaju na njegov neuspjeh.

Ono što mnoge čini nesretnima u kapitalizmu jest činjenica da kapitalizam svima pruža priliku za postizanje najpoželjnije pozicije, koju, naravno, može postići samo nekolicina. Što god da je čovjek stekao za sebe samo je tračak onoga na šta ga je ambicija gurala. On uvijek vidi ljude koji su uspjeli gdje on nije. Postoje bližnji koji su ga pretekli i zbog kojih podsvjesno gaji kompleks inferiornosti. Takav je stav skitnice prema čovjeku koji ima redovan posao, takav je stav radnika prema nadređenom, izvršnog direktora prema potpredsjedniku, potpredsjednika prema predsjedniku uprave firme, čovjeka koji je vrijedan trista tisuća dolara prema čovjeku koji je milijunaš i tako dalje. Svačije samopouzdanje i moralna ravnoteža potkopani su prizorom onih koji su dokazali veće sposobnosti i kapacitete. Svatko je svjestan vlastitog poraza i nedostatnosti.

Dugi je niz njemačkih autora koji su radikalno odbacivali „zapadne“ ideje prosvjetiteljstva i socijalnu filozofiju racionalizma, utilitarizma i laissez-fairea, kao i politika koje su razvijale te škole misli, otvorio Justus Möser. Jedan je od novih principa koji je izazvao Möserovu srdžbu bio zahtjev da se unapređenje vojnih časnika i javnih službenika podredi osobnoj zasluzi i sposobnosti, a ne službeničkom porijeklu ili plemenitaškoj liniji, starosti i dužini službe. Život u društvu u kojem bi uspjeh isključivo ovisio o osoboj zasluzi, kaže Möser, bio bi jednostano neizdrživ. Ljudska je priroda takva da je svatko sklon precijeniti vlastitu vrijednost i ono što zaslužuje. Ako je položaj čovjeka u životu uvjetovan drugim čimbenicima, a ne unutarnjom izvrsnošću, oni koji ostanu na dnu ljestvice mogu se prešutno složiti oko takvoga ishoda, a znajući vlastitu vrijednost, ipak zadržati svoje dostojanstvo i samopoštovanje. No, drugačije je ukoliko zasluge odlučuju. Tada se neuspješni osjećaju uvrijeđenim i poniženim. Rezultat su mržnja i neprijateljstvo prema svima onima koji su ih nadmašili.

Kapitalistički sistem cijena i tržišta jest društvo u kojem zasluge i postignuća određuju čovjekov uspjeh ili neuspjeh. Što god mislili o Möserovom otporu prema principu zasluge, mora se priznati da je bio u pravu kad je opisivao neke od njegovih psiholoških posljedica. Imao je uvid u osjećanja svih onih koji su bili iskušani, a nisu zadovoljili.

Kako bi se utješio i povratio samopotvrdu, takav je čovjek u potrazi za žrtvenim janjetom. Pokušava se uvjeriti da nije on kriv. On je barem jednako sjajan, učinkovit i poduzetan kao i oni koji su ga nadmašili. Nažalost, ovaj naš zao društveni poredak ne dodjeljuje nagrade najzaslužnijima; on kruni nepoštene, beskrupulozne gadove, prevarante, one koji iskorištavaju “grube individualiste”. Ono što ga je učinilo neuspješnim njegovo je poštenje. Bio je previše pristojan da bi se služio trikovima kojima njegovi suparnici duguju svoj uspon. Uvjeti u kapitalizmu su takvi da je čovjek primoran birati između vrline i siromaštva s jedne i poroka i bogastva s druge strane. On je, hvala Bogu, izabrao prvu opciju, a odbio drugu.

Ta potraga za žrtvenim janjetom stav je ljudi koji žive u društvenom pokretu koji se prema svakome odnosi u skladu s njegovim doprinosima dobrobiti sunarodnjaka i u kojem je svatko kovač svoje sreće. U takvom je društvu svatko čije ambicije nisu u potpunosti zadovoljene ljutit na sreću svih onih koji su bolje uspjeli. Luda izražava te osjećaje u kleveti i optužbi. Oni profinjeniji neće se upuštati u osobnu klevetu. Oni sublimiraju svoju mržnju u filozofiju, filozofiju antikapitalizma, kako bi utišali unutarnji glas koji im govori da je njihov neuspjeh u potpunosti njihova krivica. Njihov fanatizam u obrani kritike kapitalizma proizlazi upravo iz toga što se bore protiv vlastite svijesti o tome da je ona pogrešna.

Patnja zbog frustrirajućih ambicija svojstvena je ljudima koji žive u društvu jednakosti pred zakonom. Ona nije uzrokovana jednakošću pred zakonom, već činjenicom da u društvu jednakosti pred zakonom nejednakost ljudi prema intelektualnim sposobnostima, snazi volje i primjene postaje vidljiva. Jaz između onoga što čovjek jest i što postiže te onoga što sam misli o vlastitim sposobnostima i postignućima nemilosrdno je otkriven. Sanjarenja o “pravednom” svijetu koji bi se prema svakom odnosio prema njihovoj “pravoj vrijednosti” sklonište je svih onih koji pate od nedostatka samospoznaje.

Ovaj prijevod je izvorno objavljen na stranicama bosanskohercegovačke udruge Liberalni forum.

-----------

Prevedimo Misesa!

Uključite se u crowdfunding kampanju za prijevod i tisak Misesove knjige "Liberalizam" koja će se nagodinu naći u hrvatskim knjižarama i knjižnicama! Klikni ovdje i doniraj prema svojim mogućnostima.

VIŠE IZ RUBRIKE: ŠKOLA
Teme: ANTIKAPITALISTIČKI MENTALITET (2), KAPITALIZAM (26), LUDWIG VON MISES (11)

Vezano

Ne dozvolite da vam antitržišni mentalitet pojede dušu
(30.08.2017.)

Rada Borić pokazala zašto su ljevičarske ideje u startu osuđene na propast
(14.11.2017.)

Je li kapitalizam gay friendly?
(19.10.2017.)

Odlomak iz knjige "Antikapitalistički mentalitet" (1956)

U društvu utemeljenom na kasti i statusu pojedinac može pripisati lošu sudbinu uvjetima koji su izvan njegove kontrole. On je rob jer su nadljudske sile koje određuju sve postojanje njemu pripisale taj status. To nije rezultat njegovog djelovanja, ne postoji razlog da se srami svoje skromnosti. Njegova supruga ne može naći nedostatak njegovu položaju. Kad bi mu prigovorila: "Zašto nisi vojvoda? Kad bi bio vojvoda, ja bih bila vojvotkinja", on bi joj odgovorio: "Da sam se ja rodio kao vojvodin sin, ne bih oženio tebe, robinjo, oženio bih kćer drugog vojvode; to što ti nisi vojvotkinja isključivo je tvoja krivica; zašto nisi bila pametnija pri odabiru roditelja?".

U kapitalizmu su stvari drugačije. Ovdje svačiji životni položaj ovisi o njegovom djelovanju. Svatko čije ambicije nisu potpuno zadovoljene jako dobro zna da je propustio prilike, da su ga sugrađani ocijenili i da nije ispunio očekivanja. Da mu supruga prigovori: "Zašto zarađuješ samo osam dolara tjedno? Da si pametan kao tvoj prijatelj Paul, bio bi poslovođa i ja bih uživala bolji život", on bi postao svjestan svoje inferiornosti i osjećao bi se poniženim.

Često razglabana surovost kapitalizma ogleda se u činjenici da se svakome pristupa prema njegovom doprinosu dobrobiti sugrađana, sunarodnjaka. Princip svakome prema njegovim postignućima ne dopušta praštanje za osobne nedostatke. Svatko jako dobro zna da postoje mnogi ljudi poput njega koji su uspjeli tamo gdje on nije. Svatko zna da su mnogi od onih ljudi kojima zavidi krenuli s iste one točke s koje je i sam krenuo. Da stvar bude gora, on zna da i mnogi drugi to također znaju. U očima svoje supruge i djece uočava tihi prijekor: "Zašto nisi bio pametniji?" Vidi kako se ljudi dive onima koji su bili uspješniji od njega i s prijezirom ili samilosti gledaju na njegov neuspjeh.

Ono što mnoge čini nesretnima u kapitalizmu jest činjenica da kapitalizam svima pruža priliku za postizanje najpoželjnije pozicije, koju, naravno, može postići samo nekolicina. Što god da je čovjek stekao za sebe samo je tračak onoga na šta ga je ambicija gurala. On uvijek vidi ljude koji su uspjeli gdje on nije. Postoje bližnji koji su ga pretekli i zbog kojih podsvjesno gaji kompleks inferiornosti. Takav je stav skitnice prema čovjeku koji ima redovan posao, takav je stav radnika prema nadređenom, izvršnog direktora prema potpredsjedniku, potpredsjednika prema predsjedniku uprave firme, čovjeka koji je vrijedan trista tisuća dolara prema čovjeku koji je milijunaš i tako dalje. Svačije samopouzdanje i moralna ravnoteža potkopani su prizorom onih koji su dokazali veće sposobnosti i kapacitete. Svatko je svjestan vlastitog poraza i nedostatnosti.

Dugi je niz njemačkih autora koji su radikalno odbacivali „zapadne“ ideje prosvjetiteljstva i socijalnu filozofiju racionalizma, utilitarizma i laissez-fairea, kao i politika koje su razvijale te škole misli, otvorio Justus Möser. Jedan je od novih principa koji je izazvao Möserovu srdžbu bio zahtjev da se unapređenje vojnih časnika i javnih službenika podredi osobnoj zasluzi i sposobnosti, a ne službeničkom porijeklu ili plemenitaškoj liniji, starosti i dužini službe. Život u društvu u kojem bi uspjeh isključivo ovisio o osoboj zasluzi, kaže Möser, bio bi jednostano neizdrživ. Ljudska je priroda takva da je svatko sklon precijeniti vlastitu vrijednost i ono što zaslužuje. Ako je položaj čovjeka u životu uvjetovan drugim čimbenicima, a ne unutarnjom izvrsnošću, oni koji ostanu na dnu ljestvice mogu se prešutno složiti oko takvoga ishoda, a znajući vlastitu vrijednost, ipak zadržati svoje dostojanstvo i samopoštovanje. No, drugačije je ukoliko zasluge odlučuju. Tada se neuspješni osjećaju uvrijeđenim i poniženim. Rezultat su mržnja i neprijateljstvo prema svima onima koji su ih nadmašili.

Kapitalistički sistem cijena i tržišta jest društvo u kojem zasluge i postignuća određuju čovjekov uspjeh ili neuspjeh. Što god mislili o Möserovom otporu prema principu zasluge, mora se priznati da je bio u pravu kad je opisivao neke od njegovih psiholoških posljedica. Imao je uvid u osjećanja svih onih koji su bili iskušani, a nisu zadovoljili.

Kako bi se utješio i povratio samopotvrdu, takav je čovjek u potrazi za žrtvenim janjetom. Pokušava se uvjeriti da nije on kriv. On je barem jednako sjajan, učinkovit i poduzetan kao i oni koji su ga nadmašili. Nažalost, ovaj naš zao društveni poredak ne dodjeljuje nagrade najzaslužnijima; on kruni nepoštene, beskrupulozne gadove, prevarante, one koji iskorištavaju “grube individualiste”. Ono što ga je učinilo neuspješnim njegovo je poštenje. Bio je previše pristojan da bi se služio trikovima kojima njegovi suparnici duguju svoj uspon. Uvjeti u kapitalizmu su takvi da je čovjek primoran birati između vrline i siromaštva s jedne i poroka i bogastva s druge strane. On je, hvala Bogu, izabrao prvu opciju, a odbio drugu.

Ta potraga za žrtvenim janjetom stav je ljudi koji žive u društvenom pokretu koji se prema svakome odnosi u skladu s njegovim doprinosima dobrobiti sunarodnjaka i u kojem je svatko kovač svoje sreće. U takvom je društvu svatko čije ambicije nisu u potpunosti zadovoljene ljutit na sreću svih onih koji su bolje uspjeli. Luda izražava te osjećaje u kleveti i optužbi. Oni profinjeniji neće se upuštati u osobnu klevetu. Oni sublimiraju svoju mržnju u filozofiju, filozofiju antikapitalizma, kako bi utišali unutarnji glas koji im govori da je njihov neuspjeh u potpunosti njihova krivica. Njihov fanatizam u obrani kritike kapitalizma proizlazi upravo iz toga što se bore protiv vlastite svijesti o tome da je ona pogrešna.

Patnja zbog frustrirajućih ambicija svojstvena je ljudima koji žive u društvu jednakosti pred zakonom. Ona nije uzrokovana jednakošću pred zakonom, već činjenicom da u društvu jednakosti pred zakonom nejednakost ljudi prema intelektualnim sposobnostima, snazi volje i primjene postaje vidljiva. Jaz između onoga što čovjek jest i što postiže te onoga što sam misli o vlastitim sposobnostima i postignućima nemilosrdno je otkriven. Sanjarenja o “pravednom” svijetu koji bi se prema svakom odnosio prema njihovoj “pravoj vrijednosti” sklonište je svih onih koji pate od nedostatka samospoznaje.

Ovaj prijevod je izvorno objavljen na stranicama bosanskohercegovačke udruge Liberalni forum.

-----------

Prevedimo Misesa!

Uključite se u crowdfunding kampanju za prijevod i tisak Misesove knjige "Liberalizam" koja će se nagodinu naći u hrvatskim knjižarama i knjižnicama! Klikni ovdje i doniraj prema svojim mogućnostima.

VIŠE IZ RUBRIKE: ŠKOLA
Teme: ANTIKAPITALISTIČKI MENTALITET (2), KAPITALIZAM (26), LUDWIG VON MISES (11)

Pregleda: 4044