POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

Bosni treba netko kao Margaret Thatcher



Bosni treba netko kao Margaret Thatcher

27.08.2017.

PIŠE: Danijal Hadžović IZVOR: Liberalni forum

Barunica Margaret Thatcher (1925.- 2013.), premijerka Velike Britanije i predsjednica Konzervativne stranke, tijekom svoje dvanaestogodišnje vladavine (1979.-1990), što predstavlja najduži staž jedne osobe na čelu ove države u 20. stoljeću, trajno je preobrazila svoju zemlju i svojim je idejama dobar dio svijeta usmjerila na jedan novi politički i ekonomski kolosijek.

Rijetko koji lider u domaćoj i svjetskoj javnosti izaziva toliko oprečnih stavova kao što je slučaj s bivšom britanskom premijerkom. Razlog za to leži prvenstveno u njenom čvrstom, beskompromisnom i odlučnom karakteru koji je, kao takav, bio neophododan za dubinske, bolne i u narodu često nepopularne, ali nužne reforme koje su u Velikoj Britaniji provedene. Kada je Thatcher 1979. godine ušla u svoj ured u Downing Street broj 10, zemlja se suočavala s brojnim problemima: prosječna inflacija iznosila je čak 13%, porezi su bili ogromni i krajnje destimulirajući, čitave industrije poslovale su u velikim gubicima i kao rupe bez dna vještački održavane novcem poreznih obveznika, brojne štetne regulacije odvlačile su investicije i uništavale poduzetnički duh dok su sindikati koji su si priskrbili ogromnu političku moć predstavljali nesnosan uteg britanskoj ekonomiji. Koliko je situacija bila ozbiljna možda najslikovitije ilustrira činjenica da je Velika Britanija u stranom tisku često nazivana „ekonomskim bolesnikom Europe“.

Postignuća u Britaniji

Reforme koje je Thatcher odlučila provesti bile su brze, sveobuhvatne i snažne. Započela je masovnu privatizaciju državnih kompanija (od telekoma, preko aviokompanije do rudnika), smanjila do tada ogromne i destimulirajuće porezne stope direktnih poreza, ukinula brojne štetne regulacije, provodila politiku štednje, obračunala se sa štetnim utjecajem sindikata i neprofitabilne segmente gospodarstva pustila da propadnu. Iako su te promjene radnike zaposlene u gubitaškim firmama privremeno ostavile bez posla, a pojedince naučene živjeti od plodova tuđeg rada bez privilegija, one su bile nužne kako bi Britanija mogla ponovo postati ekonomski zdravo i stabilno društvo, i velikoj većini Britanaca donijele su daleko više koristi nego štete. O ekonomskim rezultatima Thatcherkine politike možda najbolje svjedoče podaci da je u dvanaest godina njene vladavine ukupni BDP Velike Britanije povećan za 23%, a osobno bogatstvo prosječnog stanovnika uvećano je za čak 80%.

U državničkom pogledu Margaret Thatcher je bila jedna od danas zaboravljenih lidera koji imaju jasne principe i vrijednosti od kojih ni po koju cijenu nisu spremni odustati te je odlučno i beskompromisno u njima ustrajavala usprkos brojnim pritiscima javnog mnijenja. Nije bila populist niti je ikad nastojala podilaziti narodnim masama, dapače, mnoge njene izjave i potezi bili su sušta suprotnost od onoga što bi većina možda željela čuti. U ideološkom pogledu bila je mješavina tradicionalnog britanskog konzervativca, nacionalista i ekonomskog liberala. Svojim vođenjem zemlje, Britancima je ponovno vratila pomalo poljuljano dostojanstvo i ponos - od ekonomskog preporoda zemlje, preko sprječavanja argentinske okupacije Falklanda do beskrompromisne političke borbe protiv komunizma i Sovjetskog saveza kao odumirućeg predvodnika odumiruće ideologije.

Osobni prosperitet kao rezultat vlastitog rada, nedopustivost življenja na tuđi račun, poštena plaća za pošten posao, život u skladu sa mogućnostima te spremnost da se brani svaki pedalj domovine i njenog naslijeđa, možemo definirati kao osnovne tekovine tačerizma.

Thatcher u Bosni

Za razliku od drugih bivših komunističkih država poput Estonije, Češke ili Poljske, koje su nakon oslobađanja od crvene okupacije uspješno implementirale mnoge od politika za koje se zalagala Margaret Thatcher i uspjele uspostaviti danas stabilna i uređena društva, Bosna i Hercegovina odlučila je biti ponavljač starih zabluda. U zemlji razrušenoj ratnim razaranjima i opterećenoj kako njegovim naslijeđem tako i tekovinama socijalizma, od neovisnosti suvereno upravljaju razni neodlučni i besprincipijelni populisti kojima osnovni sistem vrijednosti predstavlja održavanje na vlasti radi nje same. U to ime, kako bi se kupila poslušnost naroda i podilazilo nagonima masa, naši vlastodršci nastavili su pothranjivati parazitski socijalistički mentalitet gdje je pojedinac uvjeren da mu država i društvo samim njegovim postojanjem duguju nešto.

Takva politika ogledala se u nizu primjera - od zdravih i radno sposobnih građana su nakon rata planski i ciljano stvarani socijalni slučajevi (boračke naknade), najveće firme zadržane su u državnom vlasništu i (p)ostale su leglo korupcije i političkih spletkarenja, administracija se tijekom godina gomilala i postala najpoželjnije radno mjesto koje se dobijalo za stranačku člansku iskaznicu i glas na izborima, a privatni sektor opterećen brojnim regulacijama i velikim nametima nikada nije oslobođen od političkog pritiska.

Rezultati su takvi da je BiH danas jedna od najsiromašnijih i nejbesperspektivnijih država u Europi- s ogromnom nezaposlenošću, jednom od najvećih javnih potrošnji, brojnim državnim firmama-gubitašima koje su rupe bez dna i silom se održavaju novcem poreznih obveznika, velikim destimulirajućim porezima i brojnim besmislenim regulacijama te korupcijom na svakom uglu kao jednim od glavnih obilježja društva. I umjesto hrabrog i odlučnog, ili barem postupnog obračunavanja s ovakvim naslijeđem i provođenja nužnih reformi, vlade na raznim nivoima BiH, radi kupovine socijalnog mira i zadržavanja vlastitih privilegija, ovakav samorazarajući sistem svim silama nastoje što duže održati. U ime toga, spas se traži u zaduživanju kod MMF-a i dodatnim opterećivanjem privatnog sektora. No, sistem u kojem ogroman postotak stanovništva ovisi o proračunskim prihodima, a ti prihodi zbog prevelikog tereta na leđima realnog sektora postaju sve manji pa se stoga rashodi pokrivaju zaduživanjem, sebe neupitno vodi do stadija gdje novca za nagomilane proračunske potrebe jednostavno više neće biti. Privatni sektor će pokleknuti, krediti više neće biti odobravani, dugovi će biti nagomilani i ogromni, a sve to više neće imati tko plaćati i zemlja će doći u stanje bankrota.

Kako bi se spriječio takav scenarij, u BiH je nužno što prije primijeniti tačerovsku doktrinu, što podrazumijeva financijsku konsolidaciju, privatizaciju velikih državnih firmi, deregulaciju tržišta, likvidiranje gubitaša, reforme zdravstvenog i mirovinskog sustava te, što je možda i najvažnije, prekidanje s praksom tretiranja radnih mjesta kao “socijalnih kategorija” i njihovog vještačkog održavanja na životu i tretiranja države kao svemoćnog skrbnika na čiji teret svi možemo živjeti.

Onaj tko bi bio spreman provoditi ovakve reforme, morao bi biti istinski domoljub koji dobro svoje zemlje stavlja na prvo mjesto i misli na njenu dugoročnu perspektivu, ima izgrađen sistem vrijednosti, hrabar je i odlučan lider, ne podliježe pritiscima medija i masa te je spreman učiniti brojne nepopularne i bolne, ali nužne poteze, kako bi ovo jednog dana mogla postati uređena i razvijena zemlja; i posebno važno, bio bi spreman na to da ga mnogi mrze. Takav lider bi morao biti bosanski Margaret Thatcher. No, u moru domaćih političkih beskralježnjaka i kalkulanata takvog pojedinca nećete naći.

Dosad vladajuće stranke pokazale su da su reforme spremne provoditi samo do onog trenutka dok one ni za promil ne ugroze njihove političke interese i moć. Sadašnji sistem s velikom administracijom, stranački kontroliranim državnim firmama i ucijenjenim privatnim sektorom, crpjet će dok god bude mogao davati mlijeka.

VIŠE IZ RUBRIKE: POLITIKA, EKONOMIJA, SVIJET
Teme: BIH (10), MARGARET THATCHER (1), TAČERIZAM (1)

Barunica Margaret Thatcher (1925.- 2013.), premijerka Velike Britanije i predsjednica Konzervativne stranke, tijekom svoje dvanaestogodišnje vladavine (1979.-1990), što predstavlja najduži staž jedne osobe na čelu ove države u 20. stoljeću, trajno je preobrazila svoju zemlju i svojim je idejama dobar dio svijeta usmjerila na jedan novi politički i ekonomski kolosijek.

Rijetko koji lider u domaćoj i svjetskoj javnosti izaziva toliko oprečnih stavova kao što je slučaj s bivšom britanskom premijerkom. Razlog za to leži prvenstveno u njenom čvrstom, beskompromisnom i odlučnom karakteru koji je, kao takav, bio neophododan za dubinske, bolne i u narodu često nepopularne, ali nužne reforme koje su u Velikoj Britaniji provedene. Kada je Thatcher 1979. godine ušla u svoj ured u Downing Street broj 10, zemlja se suočavala s brojnim problemima: prosječna inflacija iznosila je čak 13%, porezi su bili ogromni i krajnje destimulirajući, čitave industrije poslovale su u velikim gubicima i kao rupe bez dna vještački održavane novcem poreznih obveznika, brojne štetne regulacije odvlačile su investicije i uništavale poduzetnički duh dok su sindikati koji su si priskrbili ogromnu političku moć predstavljali nesnosan uteg britanskoj ekonomiji. Koliko je situacija bila ozbiljna možda najslikovitije ilustrira činjenica da je Velika Britanija u stranom tisku često nazivana „ekonomskim bolesnikom Europe“.

Postignuća u Britaniji

Reforme koje je Thatcher odlučila provesti bile su brze, sveobuhvatne i snažne. Započela je masovnu privatizaciju državnih kompanija (od telekoma, preko aviokompanije do rudnika), smanjila do tada ogromne i destimulirajuće porezne stope direktnih poreza, ukinula brojne štetne regulacije, provodila politiku štednje, obračunala se sa štetnim utjecajem sindikata i neprofitabilne segmente gospodarstva pustila da propadnu. Iako su te promjene radnike zaposlene u gubitaškim firmama privremeno ostavile bez posla, a pojedince naučene živjeti od plodova tuđeg rada bez privilegija, one su bile nužne kako bi Britanija mogla ponovo postati ekonomski zdravo i stabilno društvo, i velikoj većini Britanaca donijele su daleko više koristi nego štete. O ekonomskim rezultatima Thatcherkine politike možda najbolje svjedoče podaci da je u dvanaest godina njene vladavine ukupni BDP Velike Britanije povećan za 23%, a osobno bogatstvo prosječnog stanovnika uvećano je za čak 80%.

U državničkom pogledu Margaret Thatcher je bila jedna od danas zaboravljenih lidera koji imaju jasne principe i vrijednosti od kojih ni po koju cijenu nisu spremni odustati te je odlučno i beskompromisno u njima ustrajavala usprkos brojnim pritiscima javnog mnijenja. Nije bila populist niti je ikad nastojala podilaziti narodnim masama, dapače, mnoge njene izjave i potezi bili su sušta suprotnost od onoga što bi većina možda željela čuti. U ideološkom pogledu bila je mješavina tradicionalnog britanskog konzervativca, nacionalista i ekonomskog liberala. Svojim vođenjem zemlje, Britancima je ponovno vratila pomalo poljuljano dostojanstvo i ponos - od ekonomskog preporoda zemlje, preko sprječavanja argentinske okupacije Falklanda do beskrompromisne političke borbe protiv komunizma i Sovjetskog saveza kao odumirućeg predvodnika odumiruće ideologije.

Osobni prosperitet kao rezultat vlastitog rada, nedopustivost življenja na tuđi račun, poštena plaća za pošten posao, život u skladu sa mogućnostima te spremnost da se brani svaki pedalj domovine i njenog naslijeđa, možemo definirati kao osnovne tekovine tačerizma.

Thatcher u Bosni

Za razliku od drugih bivših komunističkih država poput Estonije, Češke ili Poljske, koje su nakon oslobađanja od crvene okupacije uspješno implementirale mnoge od politika za koje se zalagala Margaret Thatcher i uspjele uspostaviti danas stabilna i uređena društva, Bosna i Hercegovina odlučila je biti ponavljač starih zabluda. U zemlji razrušenoj ratnim razaranjima i opterećenoj kako njegovim naslijeđem tako i tekovinama socijalizma, od neovisnosti suvereno upravljaju razni neodlučni i besprincipijelni populisti kojima osnovni sistem vrijednosti predstavlja održavanje na vlasti radi nje same. U to ime, kako bi se kupila poslušnost naroda i podilazilo nagonima masa, naši vlastodršci nastavili su pothranjivati parazitski socijalistički mentalitet gdje je pojedinac uvjeren da mu država i društvo samim njegovim postojanjem duguju nešto.

Takva politika ogledala se u nizu primjera - od zdravih i radno sposobnih građana su nakon rata planski i ciljano stvarani socijalni slučajevi (boračke naknade), najveće firme zadržane su u državnom vlasništu i (p)ostale su leglo korupcije i političkih spletkarenja, administracija se tijekom godina gomilala i postala najpoželjnije radno mjesto koje se dobijalo za stranačku člansku iskaznicu i glas na izborima, a privatni sektor opterećen brojnim regulacijama i velikim nametima nikada nije oslobođen od političkog pritiska.

Rezultati su takvi da je BiH danas jedna od najsiromašnijih i nejbesperspektivnijih država u Europi- s ogromnom nezaposlenošću, jednom od najvećih javnih potrošnji, brojnim državnim firmama-gubitašima koje su rupe bez dna i silom se održavaju novcem poreznih obveznika, velikim destimulirajućim porezima i brojnim besmislenim regulacijama te korupcijom na svakom uglu kao jednim od glavnih obilježja društva. I umjesto hrabrog i odlučnog, ili barem postupnog obračunavanja s ovakvim naslijeđem i provođenja nužnih reformi, vlade na raznim nivoima BiH, radi kupovine socijalnog mira i zadržavanja vlastitih privilegija, ovakav samorazarajući sistem svim silama nastoje što duže održati. U ime toga, spas se traži u zaduživanju kod MMF-a i dodatnim opterećivanjem privatnog sektora. No, sistem u kojem ogroman postotak stanovništva ovisi o proračunskim prihodima, a ti prihodi zbog prevelikog tereta na leđima realnog sektora postaju sve manji pa se stoga rashodi pokrivaju zaduživanjem, sebe neupitno vodi do stadija gdje novca za nagomilane proračunske potrebe jednostavno više neće biti. Privatni sektor će pokleknuti, krediti više neće biti odobravani, dugovi će biti nagomilani i ogromni, a sve to više neće imati tko plaćati i zemlja će doći u stanje bankrota.

Kako bi se spriječio takav scenarij, u BiH je nužno što prije primijeniti tačerovsku doktrinu, što podrazumijeva financijsku konsolidaciju, privatizaciju velikih državnih firmi, deregulaciju tržišta, likvidiranje gubitaša, reforme zdravstvenog i mirovinskog sustava te, što je možda i najvažnije, prekidanje s praksom tretiranja radnih mjesta kao “socijalnih kategorija” i njihovog vještačkog održavanja na životu i tretiranja države kao svemoćnog skrbnika na čiji teret svi možemo živjeti.

Onaj tko bi bio spreman provoditi ovakve reforme, morao bi biti istinski domoljub koji dobro svoje zemlje stavlja na prvo mjesto i misli na njenu dugoročnu perspektivu, ima izgrađen sistem vrijednosti, hrabar je i odlučan lider, ne podliježe pritiscima medija i masa te je spreman učiniti brojne nepopularne i bolne, ali nužne poteze, kako bi ovo jednog dana mogla postati uređena i razvijena zemlja; i posebno važno, bio bi spreman na to da ga mnogi mrze. Takav lider bi morao biti bosanski Margaret Thatcher. No, u moru domaćih političkih beskralježnjaka i kalkulanata takvog pojedinca nećete naći.

Dosad vladajuće stranke pokazale su da su reforme spremne provoditi samo do onog trenutka dok one ni za promil ne ugroze njihove političke interese i moć. Sadašnji sistem s velikom administracijom, stranački kontroliranim državnim firmama i ucijenjenim privatnim sektorom, crpjet će dok god bude mogao davati mlijeka.

VIŠE IZ RUBRIKE: POLITIKA, EKONOMIJA, SVIJET
Teme: BIH (10), MARGARET THATCHER (1), TAČERIZAM (1)

Pregleda: 2135