POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

POLITIKA

DRUŠTVO

LJUDSKA PRAVA

EKONOMIJA

HRVATSKA

SVIJET

ŠKOLA

ZANIMLJIVO

Bio sam uhljeb u državnoj službi pa radnik u realnom sektoru. Sad sam poslodavac...



Bio sam uhljeb u državnoj službi pa radnik u realnom sektoru. Sad sam poslodavac...

07.09.2017.

PIŠE: Thomas Bauer

Pred jedno pola godine ispao je skandalčić kada je novinar s čitanog portala prenio moj Facebook status. Čudeći se zašto se drugi čude izjavi Sandre Švaljek u Nedjeljom u 2 prema kojoj je 90 posto zaposlenika u gradskoj upravi zaposleno preko veze, napisao sam da sam svojedobno radio u tijelu državne uprave u kojem je preko veze zaposlen apsolutno svaki od više stotina zaposlenika, uključujući i mene.

Jučer je tema ponovno aktualizirana u epifaničnoj epizodi haerteove emisije Hrvatska uživo. Bandićev kadar s fensi titulom Pavle Kalinić i Maja Sever, urednica i novinarka, kojima zapravo čestitam na iskrenosti, razglabali su u kojoj je instituciji financiranoj od građana - nacionalnoj televiziji ili zagrebačkoj gradskoj upravi - više ljudi zaposleno preko veze.



Kada bi me neki stranac pitao da mu objasnim Hrvatsku, samo bih skinuo taj video, preveo ga, titlao i mailao. U minuti je sažet korijen svih naših problema – korupcije, nepotizma i klijentelizma te nedostatka bilo kakve meritokracije i posredno, društvenog i ekonomskog napretka. U primitivnom društvu poput našeg, najgore je kada je nešto – društveno. Kadroviranje osoba koje zlatom plaćamo za sranje od usluge - u javnom sektoru plaće su više nego u realnom, možda je i temelj svih nepravdi i moralni i čisto praktični, jer s takvom državnom uslugom nemoguća je bilo kakva ozbiljna promjena.

Kod nas ljudi vole podcjenjivati i misliti da su najpametniji pa mi docirati kako nemam pojma i kako taj kapitalizam za koji se zalažem nije pravedan, fer, ljudski, da je riječ o dog eat dog sustavu socijalnog darvinizma i slične drekarije. Priznajem, nisam najpametniji, najradiniji i najuspješniji u državi, ali prošao sam nešto što većina nije. Radio sam za državu, radio sam za privatnika i sada sam i sam privatnik. Kada prođeš taj ciklus, stvari ti postanu kristalno jasne.

Kadroviranje, ljudski resursi ili kak se to moderno veli - eidž-ar, izuzetno su bitna stvar. Da nije tako, korporacije i tvrtke ne bi na to trošile milijarde dolara i eura. Prava osoba na pravom mjestu firmi može zaraditi, uštedjeti ili spiskati ogroman novac. U proračunski financiranim pravnim entitetima taj motiv ne postoji. Naime, koliko god njihova financijska bilanca na kraju bila negativna, oni neće snositi nikakve posljedice, samo će s nas ovaca ostrižati više vune ili se još zadužiti pa zajebati našu djecu.

Zato, kada ti je vlast poslodavac ne moraš davat najbolje od sebe, često ne moraš davat apsolutno ništa. Jamčim da barem četvrtina ljudi koji vise s proračunske sise na poslu ne radi ništa. I ono što je našim ljudima bitnije, taj posao je siguran. Na njemu ne ovisiš o turbulentnom tržištu, nadrkanom gazdi, neuspjeloj žetvi heljde u Uzbekistanu ili stanju frankfurtske burze. Jednostavno, na njemu ne ovisiš ni o čemu, što je samo naoko blaženstvo, a zapravo definicija pakla.

Kao poslodavcu, nikada mi nije niti palo na pamet nekoga zaposliti preko veze. Iako je to potpuno legalno i apsolutno moralno. Kao privatni poslodavac možeš zaposliti koga želiš. Ali nisam blesav da zaposlim nekoga tko apsolutno savršeno ne odgovara potrebama tvrtke u kojoj sam suvlasnik. Takav suludi potez ne samo da bi ugrozio poslovanje, nego bi narušio moral svih zaposlenika.

S druge strane, apsurda li, u državi i na svim razinama vlasti te javnim poduzećima, gdje se prema zakonu treba zapošljavati isključivo po zadanim kriterijima i na natječajima na kojima svi hrvatski državljani moraju imati jednake početne šanse, događa se da se ogromna većina radnika tamo zaposli jer je imala vezu.

Jedina dilema koja nam još preostaje je radi li se o 71, 84 ili 97% zaposlenih.

Zato, kada ti netko tko plaću prima iz proračuna počne laprdati kako kapitalizam nije human, pošten i fer, prvo upitaj kako su se kod njih dijelili poslovi - prema stranačkoj, rodbinskoj ili zavičajnoj liniji. Kada ujak doministar zaposli nećaka s kupljenom diplomom ili šefica kadrovske progura kompletnu idiotkinju jer joj je djed iz susjednog sela, a mi plaćamo njihov nerad, zabušavanje i glupost, to je prema tebi kao poreznom obvezniku fer i nadasve humano.

VIŠE IZ RUBRIKE: EKONOMIJA, DRUŠTVO, HRVATSKA
Teme: UHLJEBI (3), GOSPODARSTVO (8), UHLJEBLJIVANJE (2), REALNI SEKTOR (3), DRŽAVA (44)

Pred jedno pola godine ispao je skandalčić kada je novinar s čitanog portala prenio moj Facebook status. Čudeći se zašto se drugi čude izjavi Sandre Švaljek u Nedjeljom u 2 prema kojoj je 90 posto zaposlenika u gradskoj upravi zaposleno preko veze, napisao sam da sam svojedobno radio u tijelu državne uprave u kojem je preko veze zaposlen apsolutno svaki od više stotina zaposlenika, uključujući i mene.

Jučer je tema ponovno aktualizirana u epifaničnoj epizodi haerteove emisije Hrvatska uživo. Bandićev kadar s fensi titulom Pavle Kalinić i Maja Sever, urednica i novinarka, kojima zapravo čestitam na iskrenosti, razglabali su u kojoj je instituciji financiranoj od građana - nacionalnoj televiziji ili zagrebačkoj gradskoj upravi - više ljudi zaposleno preko veze.



Kada bi me neki stranac pitao da mu objasnim Hrvatsku, samo bih skinuo taj video, preveo ga, titlao i mailao. U minuti je sažet korijen svih naših problema – korupcije, nepotizma i klijentelizma te nedostatka bilo kakve meritokracije i posredno, društvenog i ekonomskog napretka. U primitivnom društvu poput našeg, najgore je kada je nešto – društveno. Kadroviranje osoba koje zlatom plaćamo za sranje od usluge - u javnom sektoru plaće su više nego u realnom, možda je i temelj svih nepravdi i moralni i čisto praktični, jer s takvom državnom uslugom nemoguća je bilo kakva ozbiljna promjena.

Kod nas ljudi vole podcjenjivati i misliti da su najpametniji pa mi docirati kako nemam pojma i kako taj kapitalizam za koji se zalažem nije pravedan, fer, ljudski, da je riječ o dog eat dog sustavu socijalnog darvinizma i slične drekarije. Priznajem, nisam najpametniji, najradiniji i najuspješniji u državi, ali prošao sam nešto što većina nije. Radio sam za državu, radio sam za privatnika i sada sam i sam privatnik. Kada prođeš taj ciklus, stvari ti postanu kristalno jasne.

Kadroviranje, ljudski resursi ili kak se to moderno veli - eidž-ar, izuzetno su bitna stvar. Da nije tako, korporacije i tvrtke ne bi na to trošile milijarde dolara i eura. Prava osoba na pravom mjestu firmi može zaraditi, uštedjeti ili spiskati ogroman novac. U proračunski financiranim pravnim entitetima taj motiv ne postoji. Naime, koliko god njihova financijska bilanca na kraju bila negativna, oni neće snositi nikakve posljedice, samo će s nas ovaca ostrižati više vune ili se još zadužiti pa zajebati našu djecu.

Zato, kada ti je vlast poslodavac ne moraš davat najbolje od sebe, često ne moraš davat apsolutno ništa. Jamčim da barem četvrtina ljudi koji vise s proračunske sise na poslu ne radi ništa. I ono što je našim ljudima bitnije, taj posao je siguran. Na njemu ne ovisiš o turbulentnom tržištu, nadrkanom gazdi, neuspjeloj žetvi heljde u Uzbekistanu ili stanju frankfurtske burze. Jednostavno, na njemu ne ovisiš ni o čemu, što je samo naoko blaženstvo, a zapravo definicija pakla.

Kao poslodavcu, nikada mi nije niti palo na pamet nekoga zaposliti preko veze. Iako je to potpuno legalno i apsolutno moralno. Kao privatni poslodavac možeš zaposliti koga želiš. Ali nisam blesav da zaposlim nekoga tko apsolutno savršeno ne odgovara potrebama tvrtke u kojoj sam suvlasnik. Takav suludi potez ne samo da bi ugrozio poslovanje, nego bi narušio moral svih zaposlenika.

S druge strane, apsurda li, u državi i na svim razinama vlasti te javnim poduzećima, gdje se prema zakonu treba zapošljavati isključivo po zadanim kriterijima i na natječajima na kojima svi hrvatski državljani moraju imati jednake početne šanse, događa se da se ogromna većina radnika tamo zaposli jer je imala vezu.

Jedina dilema koja nam još preostaje je radi li se o 71, 84 ili 97% zaposlenih.

Zato, kada ti netko tko plaću prima iz proračuna počne laprdati kako kapitalizam nije human, pošten i fer, prvo upitaj kako su se kod njih dijelili poslovi - prema stranačkoj, rodbinskoj ili zavičajnoj liniji. Kada ujak doministar zaposli nećaka s kupljenom diplomom ili šefica kadrovske progura kompletnu idiotkinju jer joj je djed iz susjednog sela, a mi plaćamo njihov nerad, zabušavanje i glupost, to je prema tebi kao poreznom obvezniku fer i nadasve humano.

VIŠE IZ RUBRIKE: EKONOMIJA, DRUŠTVO, HRVATSKA
Teme: UHLJEBI (3), GOSPODARSTVO (8), UHLJEBLJIVANJE (2), REALNI SEKTOR (3), DRŽAVA (44)

Pregleda: 17664