Slavko Goldstein, istaknuti hrvatski političar i povjesničar te jugoslavenski pisac židovskog podrijetla preminuo je danas u 90. godini života.

Kao Židov u Hrvatskoj proživio je najgori užas Drugog svjetskog rata, otac mu je ubijen u ustaškom logoru, a on se priključio partizanima. Nakon rata preselio se neko vrijeme u Izrael da bi se vratio raditi u Jugoslaviju. Godine 1989. sudjeluje u osnivanju HSLS-a te u 1990-ima se ističe kao jedan od kritičara politike tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana.

Goldstein je bio jedan od značajnijih liberala u modernoj hrvatskoj politici. Među njegovim djelima najveći su odjek imali "1941. - Godina koja se vraća", "Jasenovac i Bleiburg nisu isto" i "Tito". Iako je Slavko Goldstein sa svojim sinom Ivom (koji je suautor u tri djela) pišući težio biti što objektivniji kad je riječ o teškim povijesnim temama kao što su 2. svj. rat i Josip Broz Tito, desni mediji su ga nerijetko pljuvali ili barem pokušavali demantirati. Goldstein je osuđivao diktaturu i totalitarizam u Titovoj Jugoslaviji, ali je u isto vrijeme priznavao sve ono što je smatrao povijesnim pozitivnim segmentima toga vremena i te države. Domovinski rat je nazvao građanskim ratom i to mu mnogi nisu mogli oprostiti.

U svakom slučaju Goldstein je bio veliki čovjek za hrvatsku kulturu, politiku i povijest. Izabrao sam 10 njegovih najzanimljivijih citata iz izjava koje je davao novinarima tijekom zadnjih desetak godina.

Tito

"Ne samo na osnovu vlastitog iskustva, nego i svih naših istraživanja, mogu reći da je Josip Broz slojevita ličnost. U svijetu - gdje je o njemu u posljednje vrijeme objavljeno nekoliko respektabilnih djela - odnos prema Titu se uravnotežio. Generalno, danas prevladava stav da je riječ o velikom vođi pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu i prvoj breši u staljinskom monolitu. Dakle, čovjeku koji se jedini u svijetu tako direktno suprotstavio i Hitleru i Staljinu."

"Za razliku od svijeta, u nas slika o Titu još nije izbalansirana. Što je dijelom i normalno, prvo zato što je nakon decenija hagiografija slijedila druga, negativistička krajnost. U oba slučaja riječ je o selektivnoj, a ne cjelovitoj istini o jednom čovjeku i njegovu vremenu. Drugo, ovdje svatko na Tita gleda iz vlastitih, obiteljskih ili zavičajnih, često kontradiktornih iskustava. Tako je za Kordun, Baniju i Liku Tito bio spasitelj srpskih sela od ustaških pokolja. Za Istru ili Dalmaciju borac protiv fašizma. U Mostaru ili Širokom Brijegu, gdje se pamte ubojstva fratara, slika, je, naravno, sasvim drukčija. Posebno su bolne uspomene u familijama onih koji su stradavali na Bleiburgu, križnom putu, na Golom otoku i svugdje gdje je jugoslavenski staljinizam počinio velika zla."

"Generalno, Tito je pobijedio sve vojske s kojima je ratovao, ali nije znao biti velik i u pobjedi. Kao nekadašnji partizan mogu reći: dobili smo rat, ali nismo znali pobijediti."

Tuđman

"Franjo Tuđman imao je jedan jedini jasan cilj: samostalna Hrvatska i on na čelu države. Za volju tog cilja bio je spreman na beskrajna laviranja. Pravio je kompromise i s ustaškim elementima, ali ustaša nije bio. Sjećam se, kad je početkom devedesetih prikazan onaj film o Bruni Bušiću, koji je bio proustaški intoniran, zatražio sam prijem kod predsjednika države. U razgovoru na moja upozorenja Tuđman je lupio šakom po stolu i rekao: "Slavko, dok sam ja tu, ustašluk neće proći."

Jugoslavenstvo

"Što se tiče optužbi za jugoslavenstvo, uopće se ne stidim toga da sam bio jugoslavenski izdavač. U Jugoslaviji sam objavljivao sjajne knjige i mislim da se time mogu ponositi. Zadovoljan sam što u sebi nosim više identiteta, koji me obogaćuju. Nikad ne tajim da sam i Židov i Hrvat, da sam bio Jugoslaven i da sam Europejac."

Jasenovac

"Komunistička vlast veliki je krivac što su brojke žrtava u Jasenovcu dugo bile preuveličavane. Kad su tražili reparacije od Njemačke tvrdili su: 700.000 ubijenih. Kako je ukupni demografski gubitak u Jugoslaviji tijekom rata bio oko milijun ljudi, onda je jasno da ih u Jasenovcu nije moglo biti ubijeno 600 ili 700 tisuća, nego maksimalno sto tisuća. Za uži, znanstveni krug, to je pitanje već tada bilo riješeno."

Hasanbegović

"To je stvarno floskula. Hasanbegovića optužuju da je rekao da je antifašizam floskula. Bio sam prisutan kad je o tome govorio, u jednoj televizijskoj emisiji gdje smo obojica sudjelovali, i mada mu zamjeram mnogo toga, o antifašizmu kao floskuli ne, jer mu je to izvučeno iz konteksta."

"Hasanbegović je intelektualac koji će vas saslušati, možda će nešto od toga i prihvatiti, ali zadržat će svoj načelni, ekstremno desničarski stav."

Nacionalizam

"Nevjerojatno je da neki ljudi u HDZ-u, koje ne smatram glupima, pokušavaju plivati na valu ekstremnog nacionalizma, što je za Hrvatsku pogibeljno. Bude li zaista tako i dalje išlo, onda bi trebalo vratiti Tuđmana da opet zagalami ono o ustašluku koji neće proći. Jer, opasnosti takvih skretanja su vrlo realne. Nije to, naravno, ustašluk koji će ići klati po srpskim selima, ali po onome što iz HDZ-ova tabora pristiže u javnost, neću se čuditi ako dođu na vlast s hapšenjima, s prijetnjama i represijom, možda s logorima, s jednim režimom koji će biti nedemokratski, u suštini ustaški."

"Nacionalizam je općenito bolest, koja može dugo drijemati, ali i iznenadno buknuti."