Irski premijer Leo Varadkar najavio je nedavno da će se referendum o dekriminalizaciji pobačaja održati sljedeće godine. Riječ je o referendumu na kojem će se odlučivati o izbacivanju 8. članka Ustava Republike Irske koji propisuje jednaka građanska prava embriju i fetusu kao i majci, odnosno zaštitu života od začeća. Taj je članak upisan u Ustav 1983. godine nakon referenduma na kojem ga je izglasalo 67% glasača.

Prema aktualnom zakonu pobačaj u Irskoj smatra se jednakim činom kao ubojstvo, bez obzira u kojem stadiju trudnoće. Tako žena koja pobaci i liječnik koji obavi pobačaj mogu dobiti i do 14 godina zatvora. Nakon "Slučaja X" 1992. godine, kad je žrtva silovanja morala roditi usprkos opetovanom traženju da je vlasti puste iz Irske da pobaci, održan je referendum na kojem su glasači dodali amandman kojim se trudnicama dozvoljava izlazak iz zemlje i zadržavanje informacija o pobačaju u inozemstvu. Otad tisuće Irkinja godišnje odlazi u susjedne zemlje obaviti pobačaj. Lani ih je samo u Engleskoj i Walesu to učinilo više od 3.400.

Međutim, problem kod medicinski opravdanog pobačaja je i dalje velik jer se mnogi liječnici boje preporučiti pobačaj čak i kad je zdravlje žene u pitanju, s obzirom na kasnije istrage koje slijede. Irsku javnost potresao je 2012. godine slučaj Savite Halappanavar, 31-godišnje stomatologinje iz Indije, koja je umrla od sepse u bolnici u Galwayu. Kad je saznala da njen fetus u 18. tjednu trudnoće neće preživjeti cijelu trudnoću, molila je više puta osoblje bolnice da prekinu trudnoću kako se njeno zdravstveno stanje ne bi pogoršalo. Rečeno joj je da trudnoća ne smije biti prekinuta dok god fetusu kuca srce.

Ova je tragedija pomogla da se podigne svijest među građanima o nedostatcima pravnog rješenja. Od 1983. godine kad je izglasan taj članak Ustava do danas Irska se bitno promijenila. Na liberalizaciju inače tradicionalnog društva s većinski katoličkim stanovništvom utjecale su gospodarske promjene, otvaranje granica za radnu snagu iz inozemstva te opći napredak u materijalnom smislu. Iako se i dalje velika većina građana deklarira kao katolici, sve je manje onih koji se čvrsto drže vjerskih stavova kad je riječ o braku, odgoju i drugim svjetonazorskim pitanjima. Irska je bila 2015. prva država u svijetu koja je referendumom ozakonila gay brak i dopustila LGBT parovima posvajanje djece, i to s čak 76% glasova ZA.

UN je već u nekoliko navrata tijekom zadnjih par godina kritizirao irski zakon o abortusu kao "okrutan i degradirajući". Aktualni irski premijer Varadkar, čija se vlada sastoji od članova liberalno desne stranke "Fine Gael" i nezavisnih koalicijskih partnera, već je ranije govorio kako je zakon "previše restriktivan". Opravdavajući stav svoje stranke i partnera za potrebom ovog referenduma, rekao je: "Svaki amandman našem Ustavu zahtijeva oprezno razmatranje i potvrdu naroda. Narod treba dobiti vremena da raspravi probleme i da sudjeluje u informativnoj i otvorenoj javnoj debati." Referendum je najavljen za ljeto 2018. godine, a zanimljivo je da je za rujan najavljen posjet pape Irskoj.

Anketa Irish Timesa, provedena u svibnju, pokazuje da je velika većina građana Irske za dopuštenje abortusa u slučaju silovanja i medicinskih komplikacija, ali manje od jedne četvrtine građana podupire da pobačaj bude dopušten u bilo kojem slučaju (po želji). Svejedno, pro-choice udruge se nadaju kako će tijekom sljedećeg razdoblja uspjeti uvjeriti većinu kao što im je pošlo za rukom preokrenuti rezultat u referendumu o gay braku. S druge strane, vjerske skupine se nadaju da će ovaj referendum zaustaviti liberalizaciju irskog društva koja traje posljednjih 10-ak godina.

Irska je vlada najavila održavanje još jednog referenduma za dvije godine. Riječ je o ukidanju zakona protiv svetogrđa koji zabranjuje bilo kakav javni govor ili izražavanje koje može uvrijediti nečije vjerske osjećaje. Taj se zakon još do 2009. godine odnosio samo na vrijeđanje kršćanstva jer je Irska imala u Ustavu isključivo zaštitu kršćanstva, ali bivša lijeva vlada ga je onda izmijenila tako da se odnosi na zaštitu svake religije. Ovaj članak u Ustavu, po kojem je donesen i zakon protiv svetogrđa, predstavlja ozbiljno ograničenje slobode govora i izražavanja.

Pokazalo se to u nedavnom slučaju s poznatim autorom Stephenom Fryom koji je bio na ispitivanju u policiji zbog izjave koju je dao u jednoj televizijskoj emisiji. Na pitanje što bi prvo rekao Bogu ako ga vidi nakon smrti, odgovorio je: "Pitao bih Ga kako je mogao stvoriti ovako zao i jadan svijet."

Jedan gledatelj ga je prijavio policiji pa je krenula istraga. Policija je javno tražila druge ljude koji smatraju tu izjavu vjerski uvredljivom, no nije ih mogla naći. Na kraju su zaustavili istragu zaključivši da jedna uvrijeđena osoba nije dovoljna da bi se čovjeka moglo ozbiljno optužiti za bogohuljenje.

Svejedno, taj je zakon često na tapeti kad se u međunarodnim razgovorima u UN-u optužuju zemlje s Bliskog istoka za nepoštivanje vjerskih sloboda. Te države odgovaraju kako su zapadne zemlje licemjerne jer i one imaju slične zakone, a u pravilu onda navode Irsku kao primjer. Mick Nudgent, jedan od osnivača organizacije Atheist Ireland koja je potakla debatu o tom zakonu, rekao je da taj zakon "sramoti Irsku u svijetu".

Sličan zakon na snazi je i u Singapuru. Irci će 2019. godine na referendumu glasati o ukidanju članka u Ustavu koji jamči zaštitu vjerskih osjećaja pa bi se eventualnim ukidanjem tog članka iz Ustava ukinuo i zakon protiv svetogrđa.