Hrvati se vole natjecati. Baci loptu među 10 Hrvata i zaigrat će nogomet makar bili u odijelima i nalazili se u predvorju neke operne kuće. Pokreni nekakav bezvezni talent show gdje ljudi pjevaju i plešu i škvadra će čekati u redovima kako bi pokazala što zna. Hrvati su sjajni sportaši, za tako malu naciju imaju vrlo solidnu glazbenu scenu i općenito, kao pojedinci pokazuju talent čega god se dohvate. Netko vispren usporedio nas je s američkim crncima.

Pa što je to onda što Hrvate sprječava da budu uspješniji kao kolektiv? Odgovor je - kultura i mentalitet.

Talentirani pojedinci ovdje su talac etničke kulture i mentaliteta u kojem ne uspijevaju najbolji i najsposobniji nego najglasniji i često - najpokvareniji. Takvi dominiraju, nameću vlastite vrijednosti kao općenacionalne te svim silama pokušavaju zatrti svaki oblik meritokracije. To čine na razne načine - zastrašivanjem, širenjem defetizma, nametanjem krivih ideologija i prioriteta te stalnim podgrijavanjem tema koje odgovaraju održanju statusa quo.

Ovo ne pišem kao netko tko sebe smatra intelektualnom ili meritokratskom elitom. Bio sam dobar đak u osnovnjaku, loš u srednjoj školi i solidan student, dakle nekakav sam prosjek čak i u ne pretjerano ambicioznoj Hrvatskoj. Dakle, meni osobno brutalna zapadnjačka meritokracija koje te od malih nogu evaluira i stavlja u pretince možda niti ne odgovara. Ono što mi svakako odgovara jest društvo koje će biti dovoljno bogato da jednoga dana unuke ne moram posjećivati u Frankfurtu, Dublinu ili Connecticutu.

Društvo kakvo imamo već gotovo 80 godina, u kojem ne dominira poštena kapitalistička kompeticija koja onda odabire ugledne i uspješne već to čine neke druge vrijednosti poput toga tko je kakav Hrvat, katolik, komunist ili partijski vojnik, definitivno ne funkcionira. Problem je da gotovo nitko na zagovara ispravno rješenje već neke još luđe paradigme poput živozidaške koje u ozbiljnim društvima jedva egzistiraju ili su na teškoj margini.

Ovdje će vas čudno gledati ako zagovarate liberalni kapitalizam i vladavinu prava. Ako za sve okrivite masone 33. stupnja, ljude guštere, a ekonomske probleme obećate riješiti tiskanjem velikih količina love, prema anketama ćete dobivati 10 posto glasova.

Biti veliki Hrvat prilično je jednostavno. Dovoljno je reći da ste veliki Hrvat. Biti veliki katolik naoko je malo teže zbog stručnog žirija, makar to u nas evidentno uspijeva i ljudima koji kradu, lažu, skloni su porocima, posebno seksualnom razvratu te iza sebe imaju po nekoliko brakova. Da biste napredovali u stranačkim sinekurama, dovoljno je imati dobar želudac i tolerantan nos koji može godine provesti zabijen u nečijoj guzici. Ako u Hrvatskoj želite pokazati da se borite za siromašne i za radnike, dovoljno je to reći, nitko od vas ekšli ne očekuje da im date nešto svojeg novca ili nekome stvorite radno mjesto.

Kada to usporedite s kriterijima uspjeha na Zapadu gdje u nekim zemljama postoji tradicija liberalnog kapitalizma duga stoljeće i pol, postat će vam kristalno jasno zašto smo tu gdje jesmo i ne pokazujemo neki trend napretka.