Vezani članci:
Vlada u sjeni
Prosječni Hrvat se u životu naradi puno manje od stanovnika drugih država EU
(Ne)održivost hrvatskog mirovinskog sustava
Zašto su hrvatske mirovine male? Demografske promjene su samo manji dio problema...
Kosor predlaže skandinavski model za mirovinski sustav. Možda je to najbolje za sve, ali hoće li biti dovoljno?
Ne slažem se s njihovom inicijativom, ali pozdravljam uspjeh sindikata. Evo zašto...
Kako bi izgledala cjelovita mirovinska reforma?
Pavić i Plenković se prave ludi: Ne bi bio problem raditi do 67 kad bi takav zakon vrijedio za sve
#37 je previše
Nekoć se išlo u mirovinu s 55, a sada ni 65 nije dovoljno. Zašto?
Efikasnost (direktne) demokracije ovisi o stupnju informiranosti građana
Ni Vlada ni sindikati nemaju rješenje za kolaps mirovinskog sustava
Sindikalna akcija protiv građana RH
CEA predlaže konkretne mjere za spas zdravstvenog i mirovinskog sustava
Sindikati su prosvjedovali protiv štednje, a sad se bune što je država sve potrošila
Hrvatski mirovinski sustav - sustavno pljačkanje građana
Sve rupe hrvatskog mirovinskog sustava
Da umjesto državi možemo uplaćivati u štednju, u mirovini bismo bili milijunaši
Prije uvođenja poreza na nekretnine smanjite PDV i reformirajte mirovinski sustav!
ŠOKANTNO: Sustavna opresija žena kroz mirovinski i zdravstveni sustav
Vjeruje li još itko ozbiljno da će primati mirovinu od države?
Kako su umirovljenici shvatili da ih država pljačka
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Radnici HZMO-a više ne žele raditi. Ja ih apsolutno podržavam
Novo na Liberalu:
Zurovec: Prvo smanjiti državnu potrošnju, a onda osloboditi građane nameta
100 dana Mileijeve vlade: Što je dosad učinio?
Subvencioniranje najma je suluda mjera koja će pomoći samo najmodavcima
Milanović manipulira statistikom o mirovinama i obmanjuje javnost
Plenkovićeva vlada ulupala 199.000 vaših eura u portal koji nikoga ne zanima
Ovaj francuski vizionar iz 19. stoljeća sanjao je današnju Europsku uniju
Rezultati Februarske revolucije: profitirali SDP, Možemo i HDZ, gubitnici Centar i Fokus
Otkud sad oni? Članak Sanje Modrić masovno lajkaju Turci
Zašto Milanović napada ustavne suce koje je sam predložio? Želi ih zastrašiti
Marijana Puljak za saborskom govornicom izvrijeđala hrvatske radnike
Milei ukinuo državnu novinsku agenciju zbog 'širenja propagande'
Odlična vijest: Hrvatska ima uvjerljivo najveći godišnji rast BDP-a u EU
Reklama koja prikazuje obiteljsko nasilje na šaljiv način je neprimjerena - kaže pravobraniteljica Ljubičić
Najveća kupovina glasova u povijesti RH
Ima li smisla da država sufinancira bogataše pri kupovini luksuznih automobila?
Regulacije nisu suprotnost slobodnom tržištu nego njegov sastavni dio
Član predsjedništva Fokusa uhljebio u državnu agenciju 10 stranačkih kolega u 4 mjeseca
Odjeci Februarske revolucije: Lijeva oporba treba zajednički izaći na izbore
Možemo nije suprotnost HDZ-u nego konkurencija
Potpuni debakl medija i crvene revolucije: Sad se vidi koliki im je doseg
Huškanje na imigrante kao politička strategija za prikupljanje glasova
Einstein o slobodi govora, birokraciji i individualizmu
Centar: Vlada od Vujnovca stvara prvog hrvatskog oligarha
Rezultati izbora u Nizozemskoj trebali bi u Europi biti shvaćeni kao grubo buđenje
Novi predsjednik Argentine obećao rezanje potrošnje, ukidanje ministarstva obrazovanja i državne banke
Iranofilija u BiH sve izraženija, mediji se to više i ne trude prikriti
Mediji su iz političkih razloga pokušali zataškati motiv masovnog ubojstva u školi u Nashvilleu
Što kažu obični Palestinci iz Gaze: 'Hamas je kriv za ratove, a mi plaćamo cijenu'
Medijske manipulacije o rezoluciji UN-a i glasanju Hrvatske 'protiv primirja u Gazi'
Tko su zapadni palestinofili? Možemo ih svrstati u tri skupine, ovo su njihove karakteristike

Mirovinski fondovi - skriveni porez koji će cijeli narod gurnuti u propast


Piše: Branimir Perković
25.11.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Mirovinski fondovi - skriveni porez koji će cijeli narod gurnuti u propast


Piše: Branimir Perković
25.11.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Svi govore o nadolazećoj kataklizmi mirovinskog sustava, ali rijetki razumiju zbog čijeg interesa se još uvijek održava trenutni truli sustav koji će neminovno propasti i povući cijelo društvo za sobom. Problemi nisu nastali jučer, oni su bili jasni onima koji su zaduženi za mirovinski sustav još od trenutka kada se primijetilo da omjer umirovljenika i radnika pada ispod 1 naprema 2 tj. jedan umirovljenik na dva radnika.

Uvođenje socijalne države treba zahvaliti jednom konzervativcu i aristokratu (i antikatoliku, ali to je manje bitno u kontekstu članka), koji je na socijalnu državu gledao kao na kohezijsku silu koja će stvoriti lojalnost prema novom Njemačkom carstvu među radnicima, povećati povezanost između države i radnika tako da ojača prvo, da napravi protutežu tj. preduhitri političke protivnike, poglavito socijaliste. Riječ je o Ottu von Bismarcku, prvom kancelaru Njemačkog Carstva. Dob za mirovinu je u početku bila 70 godina, što se tek kasnije spustilo na 65.

U Bismarckovo doba nastao je tzv. "socijalni ugovor" po kojem radnici uplaćuju dio svoje plaće državi uz obećanje da će država jednog dana njima osigurati ugodnu starost, tj. da radnici rade za umirovljenike uz obećanje da će jednog dana, kada ostare, za njih raditi mlađu radnici. To je sustav tzv. međugeneracijske solidarnosti, u kojem će iz plaća mladih posredstvom države daje starijim građanima koji su završili svoj radni vijek.

Takav sustav je održiv dok postoji nekoliko radnika koji uplaćuju za jednog umirovljenika, tj. dok je odnos radnika i umirovljenika takav da radnika ima višestruko više. Tada se troškovi financiranja jednog umirovljenika mogu disperzirati na nekoliko radnika i time održavati relativno malo opterećenje na plaću.

Poput većine europskih država, i Hrvatska danas ima takav mirovinski sustav, ali on postaje bitno ugrožen u trenutku kad broj radnika postane isti ili manji od broja umirovljenika. Broj radnika po umirovljeniku je u kontinuiranom padu što je rezultat demografskih kretanja, tj. dužeg životnog vijeka i posljedičnog starenja stanovništva. Jednostavno više ljudi izlazi iz rada u mirovinu nego što ulazi u tržište rada. Kako je demografsku tranziciju nemoguće izbjeći, tako je i taj pad omjera radnika i umirovljenika uvijek osuđen na silazni trend u smislu da se kontinuirano smanjuje broj radnika, a povećava broj umirovljenika. U trenutku uspostave neovisnosti RH omjer radnika i umirovljenika je već bio 2,85:1, što znači da je 285 radnika iz svojih plaća izdvajalo za mirovine 100 umirovljenika. Prema dostupnim podacima taj omjer je 2001. već pao na 1,36:1, a danas iznosi 1,16:1. Znači praktički smo već došli do toga da jedan radnik radi za sebe, za jednog umirovljenika i za poreze državi.

Zanimljivo je da je prema dostupnim podacima vidljivo da se taj omjer postupno popravljao do predkrizne 2007. kada je iznosio 1,41:1, da bi se uslijed krize spustio sve do današnjeg omjera.

Tablica 1. prikazuje kako se taj broj kretao u Hrvatskoj od 1950. do 1990. Vidljiva je očita mirovinska tranzicija koja se poklapala s demografskom tranzicijom, tj. da rast broja radnika nije mogao pratiti rast broja umirovljenika. Omjer radnika i umirovljenika je pao s 8,75 radnika na 1 umirovljenika 1950. na 2,83 radnika na 1 umirovljenika, što je u odnosu na ostatak Europe bio dosta loš omjer.


Izvor: hrcak.hr, Puljiz, V. (2007.) "Hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija, perspektive" (klikni na sliku za uvećani pregled)

Tablica 2. prikazuje kako se usporedno s time smanjivala relativna mirovina u odnosu na plaću, tj. da su se mirovine kretale u iznosu od 66,4 % od prosječne plaće do 53,4% od prosječne plaće. Mirovine naglo skaču 1990. na čak 75,3 % plaće, ali će do 2001. pasti na 43,96 % plaće.


Izvor: hrcak.hr, Puljiz, V. (2007.) "Hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija, perspektive" (klikni na sliku za uvećani pregled)

Iznos utrošen za mirovinske izdatke u odnosu na BDP je naglo pao s 11% 1990. godine na ispod 8% 1992. da bi opet postupno rastao na skoro 14% 1999. godine. Udio mirovinskih rashoda 2014. u BDP-u iznosio je 11,19%. Istodobno je prema podacima za 2015. vidljivo da 41,46% umirovljenika ima manje od 30 godina radnog staža.


Izvor: NN 97/2003 (11.6.2003.), Strategija razvitka Republike Hrvatske "Hrvatska u 21. stoljeću" - Strategija razvitka mirovinskog sustava i sustava socijalne skrb

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine udio stanovništva Hrvatske starosti 65 godina i više iznosi 17,7% i prvi put u povijesti je prešao postotak stanovništva mlađeg od 15 godina. Predviđa se da će 2021. biti više od 20% stanovništva starijeg od 65 godina, a 2041. već 25%. Kako je broj rođenih sve manji, tako će i priljev nove radne snage teško pratiti priljev novih umirovljenika te će problemi mirovinskog sustava samo rasti a on je već sada na rubu održivosti.

Prvi stup predstavlja obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, obvezan je za sve zaposlenike i za njega se po sili zakona izdvaja 15% bruto plaće. Ta sredstva koriste se za isplatu mirovina sadašnjih umirovljenika. Drugi stup temelji se na individualnoj kapitaliziranoj štednji dijela mirovinskih doprinosa i isplaćuje se u iznosu od 5% bruto plaće na posebni osobni račun osiguranika u obveznom mirovinskom fondu. Treći stup je dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje. Visinu mirovine određuje visina mjesečnih uloga koji će se uplaćivati na posebni račun u dobrovoljnom mirovinskom fondu.

Sigurno je da sustav međugeneracijske solidarnosti više ne funkcionira i da je potrebno postupno prebacivanje na sasvim privatno mirovinsko osiguranje, tj. da radnici kroz radni vijek uplaćuju u mirovinske fondove koji će taj novac profesionalno ulagati u razne vrijednosne papire.

 Drugi i treći mirovinski stup su korak u tom smjeru, ali izgleda da postoje određeni problemi u načinu funkcioniranja mirovinskih fondova.

Postoje tri kategorije mirovinskih fondova: kategorija A, kategorija B i kategorija C. Zakonski su postavljena određena ograničenja, tako fondovi A kategorije moraju ulagati najmanje 30% neto imovine fonda u obveznice izdavatelja iz Republike Hrvatske, drugih država članica EU ili država članica OECD-a, fondovi B kategorije najmanje 50% neto imovine fonda u obveznice izdavatelja iz Republike Hrvatske, drugih država članica EU ili OECD-a i fondovi C najmanje 70% neto imovine. Naravno, radi se o različitim stupnjevima rizičnosti. Problem je u tome što svi mirovinski fondovi ulažu primarno u hrvatske državne obveznice, a one imaju "junk status", odnosno status smeća. Mirovinski fondovi ulažu vaše novce u smeće.

Prema posljednjim javno dostupnim podacima, onima iz rujna, AZ fond ima u obveznicama 71,4 posto imovine, Erste Plavi 64,5 posto, PBZ CO 62,8 posto, Raiffeisen 75,5 posto. Više od 60 milijardi kuna imovine zajedno drže u obveznicama RH koje Moody ocjenjuje Ba2 - što predstavlja špekulativni, neinvesticijski junk rejting. To je ogroman iznos, posebno ako usporedimo s mirovinskim fondovima u SAD-u koji ulažu tek 20 do 40 posto imovine u državne obveznice, a obveznice SAD-a, za razliku od hrvatskih, imaju najviši rejting.

Koliko je upravljanje hrvatskih mirovinskih fondova loše pokazuje ova godina u kojoj su prinosi jako mali. Njemačke dionice su rasle 14 posto, američke dionice 18 posto, hrvatske obveznice 5,5 posto, a mirovinski fondovi mjereno Mirexom samo 2,8 posto.

Više biste dobili na kraju radnoga vijeka da ste štedjeli u banci nego uplaćivali u obavezne mirovinske fondove. Oni kažu da su im prinosi 5,5 posto, ali istina je da zarada iznosi manje od tri posto godišnje.

Mirovinski sustav se definitivno mora mijenjati, ali dosadašnje promjene su dale loše rezultate. Mirovinski fondovi se praktički ponašaju kao financijeri države i osobni novac radnika koriste da bi kreditirali ionako prezaduženo državu. Stanje bi trebalo popraviti uvođenjem konkurencije u cijeli sustav i obveznom mjesečnom obavještavanju članova fondova o aktivnostima, tj. o tome što se radi s njihovim novcem.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.