Vezani članci:
Strah kao oruđe manipulacije
Eurosong - politika u ruhu kiča
Mises: Kako ekonomske ideje utječu na nacionalnu politiku i zapadnu civilizaciju
Ludwig von Mises o politici: Zašto liberalne stranke gube
Bijesni i nepomirljivi: Amerikanci se izgleda spremaju za građanski rat
Hrvatska politika je poput Zemljine kore - ima li mjesta za liberalizam?
Nemojte se čuditi Milinovićevim zahtjevima, tako funkcionira naša politika
Bottom-up pristup: Kako protiv vladajućih struktura koje čuvaju status quo i rastućeg populizma?
Lijevo ili desno - kako se u svijetu percipira politički liberalizam?
Zbog katastrofalne državne politike Hrvata je sve manje
Dokad će Hrvati birati političare instinktivno umjesto razumno?
Hrvatska je funkcionersko društvo. Ovdje ni fizički rad ni intelekt nisu na cijeni, bitna je samo funkcija...
U pozadini nove hit-serije HBO-a: Moralni argument u obranu individualizma
Brinu li liberali uopće za društvo?
Tihi ubojica hrvatskog društva
Ove tri stvari su nas društveno i ekonomski paralizirale
Novo na Liberalu:
Zurovec: Prvo smanjiti državnu potrošnju, a onda osloboditi građane nameta
100 dana Mileijeve vlade: Što je dosad učinio?
Subvencioniranje najma je suluda mjera koja će pomoći samo najmodavcima
Milanović manipulira statistikom o mirovinama i obmanjuje javnost
Plenkovićeva vlada ulupala 199.000 vaših eura u portal koji nikoga ne zanima
Ovaj francuski vizionar iz 19. stoljeća sanjao je današnju Europsku uniju
Rezultati Februarske revolucije: profitirali SDP, Možemo i HDZ, gubitnici Centar i Fokus
Otkud sad oni? Članak Sanje Modrić masovno lajkaju Turci
Zašto Milanović napada ustavne suce koje je sam predložio? Želi ih zastrašiti
Marijana Puljak za saborskom govornicom izvrijeđala hrvatske radnike
Milei ukinuo državnu novinsku agenciju zbog 'širenja propagande'
Odlična vijest: Hrvatska ima uvjerljivo najveći godišnji rast BDP-a u EU
Reklama koja prikazuje obiteljsko nasilje na šaljiv način je neprimjerena - kaže pravobraniteljica Ljubičić
Najveća kupovina glasova u povijesti RH
Ima li smisla da država sufinancira bogataše pri kupovini luksuznih automobila?
Regulacije nisu suprotnost slobodnom tržištu nego njegov sastavni dio
Član predsjedništva Fokusa uhljebio u državnu agenciju 10 stranačkih kolega u 4 mjeseca
Odjeci Februarske revolucije: Lijeva oporba treba zajednički izaći na izbore
Možemo nije suprotnost HDZ-u nego konkurencija
Potpuni debakl medija i crvene revolucije: Sad se vidi koliki im je doseg
Huškanje na imigrante kao politička strategija za prikupljanje glasova
Einstein o slobodi govora, birokraciji i individualizmu
Centar: Vlada od Vujnovca stvara prvog hrvatskog oligarha
Rezultati izbora u Nizozemskoj trebali bi u Europi biti shvaćeni kao grubo buđenje
Novi predsjednik Argentine obećao rezanje potrošnje, ukidanje ministarstva obrazovanja i državne banke
Iranofilija u BiH sve izraženija, mediji se to više i ne trude prikriti
Mediji su iz političkih razloga pokušali zataškati motiv masovnog ubojstva u školi u Nashvilleu
Što kažu obični Palestinci iz Gaze: 'Hamas je kriv za ratove, a mi plaćamo cijenu'
Medijske manipulacije o rezoluciji UN-a i glasanju Hrvatske 'protiv primirja u Gazi'
Tko su zapadni palestinofili? Možemo ih svrstati u tri skupine, ovo su njihove karakteristike

Hrvatsko društvo ne cijeni rezultate, nego štuje funkciju


Piše: Branimir Perković
13.12.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Hrvatsko društvo ne cijeni rezultate, nego štuje funkciju


Piše: Branimir Perković
13.12.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Pitate li ljude da jednom riječju opišu hrvatsko društvo, dobit ćete različite odgovore ovisno primarno o svjetonazorskim i političkim uvjerenjima, djelomično o regionalnim razlikama, obrazovanju i struci. Tako će mnogi koji žive izvan Zagreba navesti centralizaciju kao glavni problem, pravnici nefunkcioniranje pravnog sustava, ekonomisti nešto vezano za gospodarstvo, ateisti vjerojatno vezano za kritiku religije i slično. Svjetonazorska i politička uvjerenja i jesu skup različitih stavova pa je logično da će to biti glavna odrednica odgovora o prirodi društva.

Neke od tih „dijagnoza“ će biti više druge manje točne. Ali sve će biti nekako slične i povezane s određenim svjetonazorskim paradigmama. Pitanje koje se nameće je zašto se hrvatsko društvo, država, politika i ekonomija toliko sporo mijenjaju, a i onda najčešće samo kada apsolutno moraju jer nema drugačijeg načina ili su prisiljeni.

Ekonomske reforme koje su se provodile uvijek su bile potaknute trenutnom nužnošću, a ne dugoročnim planiranjem, ili nametnute od strane drugih aktera na međunarodnoj sceni. Tako su zadnje administrativne reforme vezane za gospodarstvo provedene gotovo isključivo zbog diktata EU, a ne političke volje unutar Hrvatske. Problem koji nastaje je to da kada i nastane unutarnja svijest o promjeni, te promjene su većinom gore od samog problema ili su parcijalne i kao takve iako možda i pozitivne djeluju loše u ukupnoj slici ekonomskih politika koje se provode u zemlji. Primjer je porez na nekretnine, što nije nužno loša reforma, ali je u kontekstu širih poreznih praksi i politika, administrativne i pravne uređenosti te sektorske strukture gospodarstva (turizam?!) bila katastrofalna ideja. U stanju kada ne postoji nikakav politički reformski potencijal, bar ne onaj konstruktivni, čak i nametanje određenih politika od strane međunarodnih tijela kao EU ili MMF izgledaju kao nešto poželjno.

Problem negativne selekcije je jedan opći društveni problem koji onemogućuje bilo kakav napredak a da on nije rezultat vanjskih direktnih ili indirektnih, namjernih ili nenamjernih, pozitivnih ili negativnih utjecaja. Selekcija kadrova po kriteriju podobnosti, a ne stručnosti; nepotizma, a ne izvrsnosti; poslušnosti, a ne rezultata; kratkoročnosti, a ne dugoročnosti i itd. dovele su do potpune socio-ekonomske i političke paralize. Zašto se efekti negativne selekcije često kritiziraju po medijima, društvenim mrežama i osobnim razgovorima, a izgleda da nema nikakve posebne tendencije da se to promijeni, i taj prezir prema efektima negativne selekcije se baš i ne prenosi dalje od medijskih napisa i neformalnih interakcija?

Ma koliko građani RH smatrali nekoga nesposobnim, oni će se prema njemu u direktnoj komunikaciji odnositi s poštovanjem. Teško je zamisliti takvog političara ili kakvu drugu javnu osobu kojoj se ostali neće dodvoravati i iskazivati poštovanje u direktnoj komunikaciji. Kao društvo jaki smo na kritici, ali samo kada nije direktna, samo kada je netko drugi prenosi i kada je popularna.

U situaciji kada se sami nađu u kontaktu s tim istim ljudima koje ne poštuju sa stručne, intelektualne ili ljudske strane većina ljudi promijeni ponašanje i njihov pristup postane sve samo ne preziran i kritički. Od najvećih kritičara na trenutak postanu najveći štovatelji i podržavatelji. Teško netko može biti toliko omražen, a da se ljudi prema njemu prestanu odnositi s neizmjernih poštovanjem i odobravanjem.

Naravno, ovo vrijedi samo za ljude „na moćnim pozicijama“, na raznim političkim, gospodarskim, znanstvenim i drugim funkcijama. Takve ljude se ne propitkuje direktno, njihov autoritet se poštuje ma koliko se ne slagali, njihova riječ ima puno veću težinu ma koliko bila pogrešna. Radi se o tome što kao društvo štujemo funkcije, a ne ideje, stavove, sposobnosti i dostignuća. U Hrvatskoj funkcija vrijedi više od svega.

Ako spojimo problem negativne selekcije i problem štovanja autoriteta, onda imamo trenutnu društvenu klimu u Hrvatskoj, gdje su oni na najvišim funkcijama u državi, vodećim položajima i pozicijama moći nemaju dovoljne kvalitete i sposobnosti da opravdaju to što okupiraju tu funkciju, ali ih istodobno drugi u direktnoj komunikaciji prihvaćaju kao sposobne. To stvara lažni dojam takvim osobama da su one zapravo vrlo sposobne, samo se protiv njih vodi hibridni rat/ pokušava ih se ukloniti/ politički se obračunava itd. Takvi ljudi ne samo da nisu svjesni svoje nesposobnosti, nego su uvjereni da su jako sposobni, a oni koji ih kritiziraju to čine samo zbog vlastite nesposobnosti. To je uz nedostatak moralne odgovornosti dio razloga zbog čega domaći političari ne daju ostavke kada se otkrije propust, nemar, korupcija, nepotizam i ostala nezakonita postupanja, njih samih ili u njihovom resoru. To dovodi do krize vodstva, stanja kada vodeće pozicije u nekom društvu zauzimaju ljudi u najmanju ruku upitnih kvalifikacija.

Uopće nije neliberalno tvrditi da svaka društvena struktura treba vođe, da treba one najdarovitije, najbolje, najveće među nama da nam pokazuju put. Takva je priroda prirode ljudskih društvenih struktura i tvrditi suprotno ne može ni jedan anarhist, a kamoli klasični liberal. Jako je bitno tko su i kakve su te vođe, koje su njihove kvalifikacije, kvalitete i sposobnosti jer ipak kao hijerarhijski moćniji određuju više ili manje (idealno manje) smjer društvenog razvoja. Naravno, u tom procesu se javljaju mnoge „smetnje“ i prilagođavanja, ali kako je apsolutno istinita izreka da svaki narod ima političare kakve zaslužuje, tako se može tvrditi i da svaka skupina pojedinaca, uža ili šira, ima vođe s atributima kojima se članovi te skupine dive.

Kombinacija negativne selekcije i štovanja funkcije taj proces iskrivljuje i proces društvenog odabira vođa postaje neefikasan. Iako nikad nije savršeno efikasan, jer kako sam spomenuo uvijek postoje kratkoročne distorzije, ipak se na dugi rok vidi velika razlika između društava koje efikasno i manje efikasno biraju svoje vođe, kao u bogatstvu, snazi, koheziji, sreći itd. Društvo u Hrvatskoj uči ljude da se klanjaju funkciji, ma koliko se slagali ili ne slagali s osobom koja tu funkciju obnaša, i da se u direktnom odnosu s takvom osobom ponašaju kao da se radi o osobi koja je tu zbog svojih velikih znanja, vještina i sposobnosti. U situaciji kada postoji široki društveni problem negativne selekcije, a istodobno je neformalno društveno pravilo da se poštuje funkcija, a ne pojedinac koji je obnaša, imamo veliki problem odabira vođa.

Povijesno se može tražiti razlog u tome da se Hrvatska uvijek nalazila u previše birokratiziranim državnim tvorevinama, što se ne odnosi samo na period Jugoslavije (iako je sigurno bio birokratski najrigidniji, a državna ideološka matrica je poticala upravo pokoravanje autoritetu i funkciji bez obzira na sve), nego i na period Austrougarske koja, iako je bila dosta liberalnija i s boljom selekcijom kvalitetnih vođa, ipak je bila poznata po svojoj birokratiziranosti. Međutim, usudio bih se tvrditi da je jednopartijsko političko uređenje u kojem je zabranjena kritika „Tita i partije“ najviše odgovorno za taj problem. Naravno, on se nastavio i stjecanjem neovisnosti te današnje društveno ozračje u kojem se poštuje funkcija, a ne osoba, nije puno drugačije od onoga u Jugoslaviji i političari su to znali dobro iskoristiti. I u Jugoslaviji je postojala javna i novinarska kritika političkih poteza, ali jako rijetko kada direktna, baš kao i danas.

Što bi moglo biti rješenje problema?

Višestranačje se očigledno pokazalo kao nedovoljan korektiv, jer velike stranke općom kontrolom državnih institucija i gospodarstva lako zaobilaze taj problem i „utišavaju“ nezadovoljnike, a male stranke su se pokazale kao loš faktor kontrole neefikasne vlasti baš zbog toga što se ponašaju politički racionalno i ulaze u koalicije s velikim strankama. A velike stranke ih vrlo brzo pojedu, tj. od njih učine samo jednu frakciju unutar sebe same, koja je često i poslušnija od samih frakcija u velikim strankama. Isto se dogodilo sa svim malim strankama.

Jedino rješenje je izgleda razvoj građanske svijesti o problemu, razvoj građanskog aktivizma koji nije vezan za državu te država tj. velike stranke nemaju direktni način da ih kontroliraju. Zbog toga je bitno da taj građanski aktivizam ne bude financiran iz proračuna jer ga to čini ovisnim o politici, a da bi kao takav mogao opstati potrebno je stvoriti društvenu svijest o potrebi volontiranja i doniranja takvih udruga. Proces sigurno neće biti brz, neće biti lagan, neće teći glatko, ali je jedini način da se razbije društvena pat pozicija koja stvara loše lidere koji misle da su bogomdani jer se cijelo društvo klanja funkciji koju predstavljaju.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.