Vezani članci:
Hoće li DORH pokucati na vrata Liberala?
Beljak se posvađao sa samim sobom
Plašili su nas nekakvim američkim strvinarskim fondovima, a sad vidimo da je to bila Vlada RH
Dalićkin poučak
I Most treba preuzeti dio odgovornosti za sranja u Agrokoru
Ova vlada mora pasti!
Ustavni sud potvrdio: Hrvatska je korporatistička država
'Ja sam iz Vlade i tu sam da vam pomognem' (2): Ramljak ima plan
Dame i gospodo stručnjaci, smatrate li i dalje da je lex Agrokor bio dobra ideja?
Božo Petrov - heroj i spasitelj izgubljenih duša
Priča o Agrokoru je priča o hrvatskom društvu
Sad bi svima trebalo biti jasno: Hrvati nemaju tržišnu ekonomiju nego crony kapitalizam
Kosor brani Lex Agrokor, mulja i maže oči javnosti
Sve laži stožernog ekonomista klijentelizma
Kreditne agencije potvrdile da smo od početka u pravu: Lex Agrokor je promašaj
Hrvatska vlada na Agrokoru dokazala da je glavni otpornik reformama
Lex Agrokor je ubio posljednju iluziju o pravnoj državi
Plenković se hvali onim zbog čega se normalni ljudi stide
Kontrolirani igrokaz o Agrokoru
Država krši ravnopravnost spolova, a pravobraniteljica šuti
Iza Agrokora ostaje talog našizma i socijalističke ksenofobije
Hrvatska nakon Agrokora: Slijedi li nam katarza ili potonuće?
Zašto napadate Juricu Pavičića?
Ocjena točnosti: 'NGO sektor je probio medijsku blokadu o Ivici Todoriću'
Njemački stručnjaci se slažu s Liberalom: Propast Agrokora imat će pozitivne učinke
Država je stvorila Agrokor. Dajte nam još više države!
Linić tvrdi da Agrokor u njegovo vrijeme nije imao porezni dug. Je li moguće da nije znao?
Agrokor - primjer državne preraspodjele bogatstva
Dva Golijata ubiše Davida
Totalni potop onih koji su tvrdili da hrvatski proizvođači nemaju šanse bez Agrokora
Novo na Liberalu:
Zurovec: Prvo smanjiti državnu potrošnju, a onda osloboditi građane nameta
100 dana Mileijeve vlade: Što je dosad učinio?
Subvencioniranje najma je suluda mjera koja će pomoći samo najmodavcima
Milanović manipulira statistikom o mirovinama i obmanjuje javnost
Plenkovićeva vlada ulupala 199.000 vaših eura u portal koji nikoga ne zanima
Ovaj francuski vizionar iz 19. stoljeća sanjao je današnju Europsku uniju
Rezultati Februarske revolucije: profitirali SDP, Možemo i HDZ, gubitnici Centar i Fokus
Otkud sad oni? Članak Sanje Modrić masovno lajkaju Turci
Zašto Milanović napada ustavne suce koje je sam predložio? Želi ih zastrašiti
Marijana Puljak za saborskom govornicom izvrijeđala hrvatske radnike
Milei ukinuo državnu novinsku agenciju zbog 'širenja propagande'
Odlična vijest: Hrvatska ima uvjerljivo najveći godišnji rast BDP-a u EU
Reklama koja prikazuje obiteljsko nasilje na šaljiv način je neprimjerena - kaže pravobraniteljica Ljubičić
Najveća kupovina glasova u povijesti RH
Ima li smisla da država sufinancira bogataše pri kupovini luksuznih automobila?
Regulacije nisu suprotnost slobodnom tržištu nego njegov sastavni dio
Član predsjedništva Fokusa uhljebio u državnu agenciju 10 stranačkih kolega u 4 mjeseca
Odjeci Februarske revolucije: Lijeva oporba treba zajednički izaći na izbore
Možemo nije suprotnost HDZ-u nego konkurencija
Potpuni debakl medija i crvene revolucije: Sad se vidi koliki im je doseg
Huškanje na imigrante kao politička strategija za prikupljanje glasova
Einstein o slobodi govora, birokraciji i individualizmu
Centar: Vlada od Vujnovca stvara prvog hrvatskog oligarha
Rezultati izbora u Nizozemskoj trebali bi u Europi biti shvaćeni kao grubo buđenje
Novi predsjednik Argentine obećao rezanje potrošnje, ukidanje ministarstva obrazovanja i državne banke
Iranofilija u BiH sve izraženija, mediji se to više i ne trude prikriti
Mediji su iz političkih razloga pokušali zataškati motiv masovnog ubojstva u školi u Nashvilleu
Što kažu obični Palestinci iz Gaze: 'Hamas je kriv za ratove, a mi plaćamo cijenu'
Medijske manipulacije o rezoluciji UN-a i glasanju Hrvatske 'protiv primirja u Gazi'
Tko su zapadni palestinofili? Možemo ih svrstati u tri skupine, ovo su njihove karakteristike

Sad bi svima trebalo biti jasno: Lex Agrokor je bio promašaj


Piše: Branimir Perković
24.12.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Sad bi svima trebalo biti jasno: Lex Agrokor je bio promašaj


Piše: Branimir Perković
24.12.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Podsjetimo, lex Agrokor je bio odgovor Vlade na probleme u Agrokoru i pokušaj sanacije poslovanja koje je zbog prirode funkcioniranja bilo osuđeno na propast. Sama ideja zakonskog rješenja tako velikog problema s kojim se relativno mlada hrvatska država nikada nije susrela je opravdana. Efikasan pravni sustav je osnova svake tržišne ekonomije i zakonodavni okvir rješavanja gospodarskih problema. Sve zemlje razvijenog tržišnog natjecanja imaju ustanovljen pravni okvir prema kojem se odvijaju takvi procesi, a kako ga Hrvatska nije imala, trebalo je u relativno kratkom vremenskom periodu uspostaviti procese, osiguranja i pravila po kojima će se takvi procesi odvijati. Nešto kao lex Agrokor je bilo potrebno, ali je sami lex Agrokor uspostavljen na sasvim krivim temeljima, tj. bilo je potrebno uspostaviti zakonsko rješenje, ali ne ovakvo.

Naravno da nije isto kada propadaju velike kompanije i male, ali to ne mijenja činjenicu da uspostava jednog zakonskog rješenja za jedne i paralelnog za druge nije i određivanje različitih pravila tržišnog natjecanja i u suštini rušenje tržišne ravnopravnosti, te je prema tome lex Agrokor direktno rušenje Članka 49. Ustava RH koji eksplicitno navodi da država osigurava svima jednak pravni položaj na tržištu. Ovako ispada da su „veliki“ zaštićeni i da imaju puno veća prava koja ih štite od problema u poslovanju puno više nego što se štite „mali“. Kao da nam je trebao još jedan dokaz da država na male poduzetnike gleda kao na uljeze koje treba eliminirati iz gospodarskog života, a velike domaće gospodarske subjekte koji su mahom izrasli uz pomoć države i politike kao na povlaštene subjekte, „naše“ stožerne kompanije koje treba štititi podjednako od poduzetnika i strane konkurencije.

Zašto je to tako?

Ima nešto u tom općenacionalnom fetišu na „veliko“ i „naše“, što je opet ostatak socijalističkog mentaliteta u načinu razmišljanja, ma koliko ta fraza više bila izlizana i do sada već služi kao predrasuda. Ali stvar s ovom predrasudom je u tome što je očigledno točna za veliki dio stanovništva i političara. Iako su u tržišnoj ekonomiji upravo male kompanije nositelj zapošljavanja i inovacija, a mobilnost kapitala među državama način disperzije gospodarskog razvoja i inicijalni faktor „catch up“ (dostizanja) efekta, empirijski potvrđene opservacije da siromašnija gospodarstva rastu brže od razvijenih ako su otvorena za strane investicije iz njih, hrvatsko društvo još uvijek s podcjenjivanjem gleda na malo poduzetništvo dok glorificira velike, trome i birokratizirane sustave, te sa strahom gleda na strani kapital i investicije. U Hrvatskoj je 2016. poslovalo 106.221 mikro, malih i srednjih poduzeća, koja su sudjelovala 54% u ukupnom prihodu gospodarskih subjekata, 69,2% u zaposlenosti i 50,2% u izvozu RH, a svi ti pokazatelji rastu iz godine u godinu. U isto vrijeme je udio zaposlenih u Agrokoru manji od 2,5% u ukupnom broju zaposlenih, a Agrokoru se cijelu 2017. posvetila posebna pozornost i za njega skrojio posebni zakon. Naša država očigledno ima poremećene prioritete, jer 2,5% zaposlenih tretira kao nacionalno blago a 69,2% sasvim ignorira. Ustvari, bilo bi dobro da ignorira, ona aktivno ugrožava poslovanje mikro, malih i srednjih poduzetnika kroz porezni teror, preveliku regulaciju, birokratsku nesposobnost i slično, i tako ugrožava poslove 69,2% zaposlenih u RH.

U Hrvatskoj se ništa ne događa ako političke strukture ne vide svoju korist, tako ni u ekonomiji. Agrokor je bio paradržavna kompanija po uzoru na velike sustave iz doba Jugoslavije, toliko da se jedan kat u Agrokorovom tornju kolokvijalno nazivao „Sabor“ jer su prezimena na svim vratima bila ista kao u tadašnjem i nekadašnjim sazivima Sabora. Iako su se za spašavanje Agrokora koristile parole kao „sistemski rizik“, „gospodarska stabilnost“ i „socijalna osjetljivost“ mislim da je svima do sada jasno da je primarni motiv bio politički, a to je spašavanje političkih struktura povezanih s njim te je konsenzus svih političara po tom pitanju sasvim jasan dokaz da su svi imali „prste u pekmezu“. To je najracionalnije objašnjenje zašto su se oko Agrokora aktivirali toliki resursi, iako zapošljava razmjerno mali udio zaposlenih u Hrvatskoj. Mikro, mali i srednji poduzetnici se ne mogu nadati takvom tretmanu jer jednostavno nisu bitni s političke strane, nisu dovoljno povezani s političkom aristokracijom i stoga su državi sasvim nebitni, iako zapošljavaju skoro 70% radnika. Da imamo efikasno i slobodno tržište, onda bi mikro, mali i srednji poduzetnici lako „upili“ radnu snagu koja bi izgubila posao propašću Agrokora, ali za to je trebalo uspostaviti neke preduvjete koji opet ne odgovaraju politički-birokratskoj aristokraciji, kao smanjivanje poreznog opterećenja rada i poslovanja, deregulacija, fleksibilizacija tržišta rada i racionalizacija javnog sektora. Ali kako sam rekao, sve to bi politički bilo skupo te potencijalno dovelo do gubitka glasova za onoga koji bi to proveo.

U društvu čak i ne postoji dovoljno velika kritična masa koja bi prihvatila te reforme, kao što smo vidjeli na primjeru monetizacije autocesta kada su upravo političko-birokratske strukture manipulacijom javnog mnijenja uvjerile građane u nešto što je i dugoročno i kratkoročno protivno njihovim interesima.

Ako izuzmemo „sistemski rizik“, koji nitko od zagovornika nije znao izračunati, a Liberal je od početka pisao kako je prenaglašen i da se stvorila pretjerana panika oko njega, u čemu nismo bili sami jer su i nezavisni ekonomski analitičari poput Velimira Šonje otvoreno govorili o istoj problematici prenaglašavanja i stvaranja pretjerane panike oko „sistemskog rizika“ koji je realno bio jako malen, glavno opravdanje lex Agrokora je bilo da i druge države s puno razvijenijim tržišnim gospodarstvom imaju slična zakonska rješenja za takve probleme. Tako su neki ekonomski stručnjaci povezivali lex Agrokor i Chapter 11 u SAD-u, što je sasvim promašeno. Chapter 11 je dio Zakona o bankrotu koji dozvoljava reorganizaciju prema zakonskom okviru, a dozvoljen je za sve kompanije, korporacije, partnerstva i pojedince, tj. za sve pravne i fizičke osobe. Chapter 11 onemogućuje naplatu dugova od dužnika i daje mu određen vremenski period da reorganizira poslovanje, ali dužnik ostaje u kontroli svog poslovanja. Da bi se spriječile malverzacije kao izvlačenje sredstava od kojih bi se kreditori naplatili, uspostavlja se sudski nadzor nad cijelim procesom. Također, dužnik može tražiti nove izvore financiranja i dalje se zaduživati tako što novim kreditorima daje prvenstvo naplate, novim kreditorima se dugovi vraćaju prije nego starim kreditorima.

Znači, radi se o sasvim drugačijem zakonodavnom okviru od lex Agrokora i svi ekonomski stručnjaci koji rade poveznice između dva sustava su ili neinformirani ili namjerno šire dezinformacije. Prvo, razlika je što lex Agrokor ovlašćuje državu da uspostavi povjerenika koji će de facto upravljati kompanijom, a Chapter 11 ne predviđa da ni država ni sudovi ulaze u upravljanje određenim poslovnim subjektom te je vlasnik sasvim slobodan određivati smjer poslovanja pod nadzorom suda zbog sprječavanja iznošenja vrijednosti od koje bi se kreditori mogli naplatiti. Druga razlika je u tome što je lex Agrokor ograničen na velike poslovne subjekte s više od pet tisuća zaposlenih, a Chapter 11 je predviđen za sve fizičke i pravne osobe bez obzira na veličinu i druge kriterije.

Iako možda dvije razlike zvuče malo, one su toliko suštinske da se nikako ne može govoriti o sličnim zakonodavnim rješenjima. Chapter 11 ne favorizira ekonomske subjekte prema veličini i time ne narušava jednak pravni položaj svih subjekata na tržištu, što lex Agrokor radi i to protuustavno. Chapter 11 ne oduzima pravo upravljanja od vlasnika i daje ga državi, što lex Agrokor radi i stoga lex Agrokor predstavlja jedan oblik „meke“ nacionalizacije. Radi se o dva suštinski različita pristupa, Chapter 11 je sasvim dobar i nužan pravni okvir za efikasno funkcioniranje tržišne ekonomije, a Lex Agrokor je državno intervencionistički zakonski okvir koji sa slobodnim tržištem nema puno veze i nastao je kao kompromisno rješenje između nacionalizacije i neuplitanja države u tržišne mehanizme. Nemojmo imati iluzije, puna nacionalizacija bi se vrlo vjerojatno provela da Hrvatska nije članica Europske unije, a prema pravilima EU nacionalizacija nije dopuštena, stoga se išlo u lex Agrokor koji je de facto jedan način „mekane“ nacionalizacije.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.