Piše: M.N.
Izvor: Reason
14.1.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Piše: M.N.
Izvor: Reason
14.1.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 4
Prema riječima dužnosnika Demokratske stranke, američki predsjednik Donald Trump je u razgovoru sa zakonodavcima o imigrantskoj politici koristio izraz shithole (u slobodnom prijevodu: vukojebina) da bi opisao zemlje trećeg svijeta iz kojih bi htio vidjeti manje imigranata nego dosad. Među zemljama o kojima su razgovarali su Haiti i neke afričke države. Trump je kasnije na Twitteru napisao da nije iskoristio tu riječ, ali ne poriče da je koristio "grube izraze" na tom sastanku.
Ova je vijest, sasvim razumljivo, izazvala šok u američkim i svjetskim medijima. Neke su države uputile prosvjedne note Bijeloj kući, a javno mnijenje diljem svijeta je podijeljeno. Kao i obično, američki ljevičari se zgražaju nad rječnikom svoga predsjednika, a njegovi glasači ga opravdavaju jer je "samo rekao istinu".
Bilo to istina ili ne, činjenica da čelnik najmoćnije svjetske sile koristi posprdne izraze govoreći o zemljama u razvoju ne ide na ponos ni njemu ni njegovim fanovima. Takve stvari se u ozbiljnoj diplomaciji ne bi smjele događati. Na taj način uvrijedio je desetke milijuna ljudi koji žive u tim zemljama. One možda mogu izgledati kao vukojebine jednom multimilijarderu u Bijeloj kući, ali za milijune njegovih građana standard nije puno bolji od prosječnih stanovnika tih "vukojebina".
Tate Watkins, ekonomist i novinar iz Centra za istraživanje o privatnom vlasništvu i okolišu (PERC) napisao je tekst, objavljen u časopisu Reason, u kojem opisuje razloge zbog kojih je Haiti danas "vukojebina" i ispada da je Amerika u tome odigrala ključnu ulogu:
Osam godina nakon što je potres bacio Haiti na koljena, većina Amerikanaca vidi ovu zemlju vrlo slično onome kako ju je Trump opisao iako mnogi to ne žele priznati. Tipično američko razumijevanje Haitija ne ide puno dalje od nadnaslova svjetskog tiska: "najsiromašnija zemlja zapadne hemisfere". Bez sumnje, postoji siromaštvo u Haitiju. Prosječni ekonomski output stanovnika je 820 američkih dolara godišnje. Za usporedbu, u susjednoj Dominikanskoj Republici output po stanovniku iznosi 6.000 dolara.
Proveo sam gotovo četiri godine radeći u Haitiju, prvo kao ekonomski novinar, a onda kao menadžer u tvrtki za uzgoj kave. Kao što sam opisao u knjizi "Haićanska kava raste na drveću", više od pola Haićana je pothranjeno. Samo 25% ih ima pristup wc-u. Više od polovine odraslih je nepismeno. Novac koji šalju članovi obitelji iz dijaspore u Haiti čini čak četvrtinu ekonomije. Ekonomist Michael Clemens je došao do zaključka da "80 posto Haićana koji uspiju pobjeći siromaštvu ne čine to kod kuće nego odlaskom u SAD". Samo 20% stanovnika Haitija prima stabilnu plaću. Ostali uglavnom rade na crno ili uopće ne rade.
Danas, ako pogledate popis zemalja koje uzgajaju kavu, možda nećete ni pronaći Haiti. To je šokantno s obzirom da je prije nešto više od 200 godina kolonija koja je prethodila Haitiju bila najveći svjetski proizvođač kave. Priča o tome kako je sićušno mjesto koje je nekoć prodavalo polovinu ukupne količine kave u svijetu palo s tog popisa, zahtijeva opsežan rad. Ali trenutna situacija u zemlji ima mnogo više veze s američkom vladom nego svakodnevnim Haićanima.
Da bude jasno, država u Haitiju i njezini vođe trajno su uništili vlastiti narod. Ali povijest Haitija također uključuje Sjedinjene Države koje su u početku odbile priznati ili trgovati s drugom slobodnom republikom u Novom svijetu - prvom slobodnom crnom republikom, gdje se dogodila uspješna revolucija dotadašnjih robova. Uključuje dva desetljeća okupacije američkih marinaca, vrijeme kada su se slobodni Haićani pretvorili u bande i ubijali za pokušaj bijega. Uključuje stotine milijuna dolara za pomoć diktaturi oca i sina čija je vladavina tijekom tri desetljeća uništila gospodarstvo zemlje i ubila tisuće građana. Uključuje i slavinu za pomoć u inozemstvu kroz koju novac i dalje curi, unatoč korupciji i lošim poticajima koje stvara. Liberalnija politika imigracije učinit će daleko više pomoći običnim Haićanima od slanja novčane pomoći državi.
Za prosječne Haićane, život u SAD-u gdje obično dobiju posao kao pomoćni radnici, spremačice u hotelu ili berači voća često je puno bolji i unosniji od gotovo bilo koje mogućnosti u Haitiju. Oko 80 posto od pola milijuna i više Haićana koji žive u SAD-u radno su sposobni. Osam od 10 njih koji imaju više od 25 godina, ima završenu srednju školu, što znači da su bolje obrazovani od prosječnog imigranta i tek nešto slabije od rođenih Amerikanaca.
Clemens je nazvao haićansku imigraciju u SAD-u "najuspješniji program smanjenja siromaštva". On i njegov kolega ekonomist Lant Pritchett procijenili su da niskokvalificirani radnik s Haitija može povećati svoju zaradu šesterostruko useljavanjem u Sjedinjene Države. Koherentni sustav useljavanja omogućit će poslodavcima da zaposle spremne radnike s Haitija, kako bi popunili niše u sektoru usluga, na gradilištima i gdje god im je bilo potrebno. To bi također olakšalo visokokvalificiranim ili poduzetničkim stranim državljanima da više ulažu u SAD bez obzira otkud dolaze.
Frantz Duval, glavni urednik najvećeg dnevnog lista na Haitiju, reagirao je na Trumpovu izjavu komentarom u kojem je nazvao svoju domovinu zemljom koja "zaslužuje bolje od nas". Nakon 200 godina politike s mješavinom rasizma i lažne pomoći, Haiti zasigurno zaslužuje bolje i od Washingtona.