Danas na zapadu možemo naići vrlo često na niz predrasuda prema svim religijama. Neke od tih predrasuda imaju temelje u realnosti ili povijesti, a neke su potpuno promašene. Ljudi su općenito skloni strahu od drukčijih pa im često pridaju negativne karakteristike kako bi opravdali taj strah i pomirili vlastitu savjest. Najviše je predrasuda prema islamu na koji se gleda kao nekakvu nazadnu civilizaciju, inferiornu u svakom pogledu u odnosu na Zapad. Koliko u tome ima povijesne istine? Jako malo ili ništa.

Čitatelj nam je ukazao na jednu zanimljivu stranicu iz susjedne Bosne i Hercegovine - Dialogos.ba - koja se bavi filozofijom islama. Ima dobrih tekstova iz samog Kurana i iz djela najvećih muslimanskih učenjaka, a meni su posebno zapeli za oko tekstovi o ekonomiji. Nije čudno što su se i islamski filozofi bavili ekonomskim pitanjima, ekonomija je sastavni dio života i neizbježna za prosperitet i napredak svakog društva. Veliki islamski filozofi dobro su shvaćali da što slobodnije tržište vodi do društvenog prosperiteta.

Islam je u svojoj srži usko vezan za slobodno tržište. Osnivač islama Muhammad osnovao je u Medini prvu bescarinsku tržnicu za koju je rekao:

"Ovo je vaša tržnica. Ne osnivajte odjeljke u njoj i ne namećite poreze."

Primjer iz Kurana, kad su zbog porasta cijena ljudi tražili od Poslanika (Muhammada) da ih fiksira, on je odbio to učiniti objasnivši svoj stav riječima:

"Allah, dž.s., daje u izobilju ili u nestašici: On je Gospodar i stvarni stvaratelj cijena. Želio bih da se vratim Njemu ne učinivši nikakvu nepravdu nikome ni u krvi ni imovini."

Veliki islamski učenjak Ibn Taymiyyah iz 13. stoljeća ovu je odluku Poslanika tumačio time da je porast cijena bio uzrokovan tržišnim snagama, a ne zbog nedostatka robe na tržištu. Ibn Taymiyyah je imao jasan stav da se cijene na slobodnom tržištu formiraju silama ponude i potražnje:

"Do porasta ili pada cijena ne dolazi uvijek uslijed nepravednosti nekih pojedinaca. Ponekad je razlog nedostatak proizvodnje ili opadanje uvoza tražene robe. Tako cijene rastu ukoliko se povećava želja za njima. S druge strane, ukoliko ima sve više robe na raspolaganju, a želja za njom se smanjuje, onda cijene opadaju. Ova oskudica ili obilje ne mora biti uzrokovana djelovanjem pojedinaca; do toga može doći uslijed uzroka koji nemaju veze s nepravdom, a ponekad može imati uzrok koji je povezan s nepravdom. Svemogući Bog je taj koji stvara želje u srcima ljudi."

Iz ovoga se može zaključiti da je Ibn Taymiyyah živio u vrijeme kad su ljudi tražili intervencije u tržište okrivljujući trgovce i proizvođače za previsoke cijene pa je imao potrebu objasniti kako i zašto dolazi do rasta ili pada cijena. Naveo je školske ekonomske razloge o ponudi i potražnji.

Ibn Taymiyyah se u svojim djelima dosta bavio problematikom ponude i potražnje educirajući vjernike o funkcioniranju slobodnog tržišta. Naveo je dva izvora ponude: lokalnu proizvodnju i uvoz, ali svemu je izvor Allah, prema tome svjetovne vlasti se ne smiju petljati u ono što Allah odredi. Pisao je i o opasnosti državnog fiksiranja cijena jer je bio svjestan da ponuda može presušiti ukoliko neki autoritet nametne netržišne cijene, a to dovodi do siromaštva.

Naveo je i faktore koji utječu na potražnju, pa prema tome i na cijenu: ljudska želja - koja ovisi o ponudi određene robe na tržištu i o broju onih koji traže tu robu. Što je broj onih koji je žele veći, to će cijena više rasti, ali i potražnja. Na visinu cijene, također je primijetio, utječe i količina novca u opticaju. Što je novca više u opticaju, rast će i cijene roba i usluga.

Kupoprodaju određene robe ili usluge Taymiyyah je shvaćao kao win-win situaciju u kojoj su obje strane na dobitku: "Činjenica je da je svrha ugovora uzajamno posjedovanje obje strane...Cijena onoga što je dostupno je niža od onoga što nije."

Već smo objavili intervju sa švedskim znanstvenikom iranskog porijekla Nimom Sanandajiem koji objašnjava kako je kapitalizam nastao na Bliskom istoku. Stoga nije ni čudo da su veliki islamski učenjaci često bili pobornici slobodnog tržišta. Strah pojedinaca u SAD-u i Europi da bi muslimani mogli nametnuti svoje "nezapadne vrijednosti" nije utemeljena. Puno je više sličnosti između kršćanske i muslimanske civilizacije nego što mnogi misle.