Ovo je pismo dobrodošlice upućeno mojim studentima prve i druge godine ekonomije kojima objašnjavam zašto bi svatko trebao poznavati bar neke osnove ekonomije.

Za mnoge od vas ovo je prvi put da se sustavno bavite ekonomijom, a najvažnije pitanje koje si sad postavljate vjerojatno je: "Koja je svrha svega ovoga?" Postoji mnogo razloga zašto ste se odlučili da pohađate ovaj predmet, a za neke od vas želja za razumijevanjem ekonomskih pojava možda nije glavni motivacijski čimbenik. To je sasvim u redu. No, kada se odlučite posvetiti dio svog života na studij ekonomije, obično je to radi želje za učenjem. Htio bih s vama podijeliti kako sam postao zainteresiran za ekonomiju.

Negdje u ranim 1990-ima živio sam u bivšoj Jugoslaviji, zemlji rastrganoj ratom i ekstremnim ekonomskim teškoćama. To je bilo i vrijeme jedne od najgorih epizoda hiperinflacije u ljudskoj povijesti. Sjećam se dana kada bi moji roditelji dobili svoje plaće od poslodavca. Ljudi bi trčali u trgovinu da brzo potroše svoju plaću prije nego što bi se cijene udvostručile istog dana. Ako ste čekali više od jednog dana, sve što biste mogli kupiti za mjesečnu plaću bio je možda kilogram šećera.

Bio sam srednjoškolac u to vrijeme i ta situacija me prilično zbunjivala, pogotovo zato što je pad u životnom standardu ljudi u to vrijeme bio očevidan. Htio sam znati zašto se to događa. Kad bih uključio televizor, političari su ponavljali da im je potrebno tiskanje novca kako bi se građanima pomoglo da se uhvate u koštac s brzim porastom cijena. Mnogi od vas već vide da u ovoj priči ima nešto sumnjivo. U to vrijeme ni meni tu nešto nije baš štimalo, ali nisam mogao točno odrediti logičku nedosljednost njihovoj priči. Ni u mom srednjoškolskom programu nije bilo ničega što bi mi moglo pomoći. Volio sam kemiju, fiziku i matematiku, ali nijedna od tih disciplina nije mogla objasniti inflaciju ili zašto ljudi žive tako jadno u mojoj zemlji. Također sam volio umjetnost, povijest, sociologiju i zemljopis, ali ni tu nisam našao nikakva objašnjenja za naše ekonomske teškoće.

Nije porast cijena to što je potaklo političare da tiskaju sve više novca. Kauzalnost ovdje ide u suprotnom smjeru. Želja političara da financiraju propale vladine programe je bila to što je ih je potaknulo da tiskaju sve više novca. Nakon što je tržište bilo preplavljeno novim novcem, potrošači su se počeli nadmetati za ono malo proizvoda što je bilo ponuđeno na prodaju, a to je uzrokovalo porast cijena svega.

Ovo je samo jedno društveno pitanje koje se može značajno razjasniti pomoću ekonomskog načina razmišljanja. Za mnoge od vas ovo će biti jedini tečaj ekonomije koji ćete ikada pohađati. No, u budućnosti ćete odlučivati o važnim gospodarskim pitanjima. Na primjer, neki budući političar može vam reći da će uvođenje trgovinskih ograničenja biti dobro za kanadsko gospodarstvo i on će zatražiti vašu podršku za uvođenje zakona koji ograničavaju trgovinu. Ako vam uspijem pokazati kako koristiti ekonomski način razmišljanja da biste utvrdili hoće li ta, i mnoge druge predložene ekonomske politike, donijeti obećane rezultate, smatrat ću da je moja misija postignuta.