Nešto pozitivno se događa čak i kod nas. U društvu koje je još nedavno bilo potpuno zaslijepljeno ulogom države i vjerom da je ona tu da riješi sve naše probleme, da će nam svima biti bolje ako samo budemo pokorni i poslušni državnom autoritetu, da su političari tu kako bi radili u javnom, odnosno našem interesu i sličnim floskulama, narod polako počinje shvaćati neke stvari koje bi u normalnim okolnostima i negdje s drukčijom ekonomskom tradicijom bile potpuno razumljive same po sebi.

Na primjer, razlika između neto i bruto plaće. Nedavno istraživanje portala MojPosao pokazalo je da čak 74% Hrvata želi primati bruto plaću, a zatim je u anketi Tportala preko 90 posto čitatelja odgovorilo da su za isplatu bruto plaće.

Ovo je zbilja velik pomak jer, siguran sam, na isto pitanje još prije dvije-tri godine većina bi odgovorila suprotno. Ovo je rezultat kvalitetnog rada aktivista u udruzi Lipa te još nekih pojedinaca, ali i razočaranja građana u državu i sustav. Trebalo je proći 27 godina da ljudi shvate kako država nije dobar gospodar te da ne raspolaže dobro njihovom imovinom koju uplaćuju u doprinose, poreze, prirez itd.

Primanje bruto plaće promijenilo bi mnogo toga. U ovom trenutku, kad radniku prije isplate neto plaće poslodavac odbija doprinose i poreze, radnik zna samo onaj iznos koji primi na račun. Za prosječnog radnika je stoga priča o poreznoj represiji potpuno nezanimljiva niti može kod njega imati bilo kakvog odjeka, budući da smatra kako to nije njegova briga. Kad primi manju plaću, za to će okriviti poslodavca. Isto kao i kod PDV-a, prosječni građanin, potrošač, se neće previše buniti što plaća drugi najviši PDV u Europi kad on nema osjećaj da ga zapravo plaća, nego će za visoke cijene, u koje je ugrađen taj previsoki PDV, kriviti prodavača.

S druge strane, građani su itekako osjetljivi na porez na nekretnine zato što znaju da bi ga oni osobno plaćali. Nema veze što oni zapravo plaćaju i porez na dohodak i prirez i PDV, to su sve nameti koje oni ne moraju fizički uplaćivati pa o njima i ne razmišljaju, na to gledaju kao neku višu silu na koju ne mogu utjecati nikako, ali protiv poreza na nekretnine će se pobuniti jer to osjećaju kao pravi namet. Slična stvar je i kod RTV pretplate, koju također građani fizički plaćaju pa su na svaki rast itekako osjetljivi.

Kad bi radnici primali bruto plaću, pa kad bi onda oni morali od te bruto plaće isplaćivati sami sebi doprinose i poreze, onda bi postali osjetljivi na sve namete. Onda bi počeli razmišljati o tome; koliko novca uplaćuju svaki mjesec, kako se taj novac troši itd. I ubrzo bi shvatili koliko ih država pljačka, shvatili bi da nemaju izbora i da su nameti previsoki. Počeli bi zbrajati koliko uplaćuju za zdravstvo, a da im to osnovno zdravstveno osiguranje zapravo ništa ne vrijedi. Shvatili bi koliko bi mogli uštedjeti i koliko bi vrhunskih operacija mogli priuštiti kad bi isti taj iznos svaki mjesec štedjeli u banci ili na neki drugi način. Shvatili bi koliko nam kronično nedostaje izbor i to bi počeli tražiti sve glasnije.

Bruto plaća nije ništa novo u dobrom dijelu zapadnog svijeta. Poslodavci u mnogim zapadnim zemljama, kao što su Kanada, SAD, Švicarska, Irska i sl. nisu dužni uplaćivati doprinose ni porez za radnike, to svaki radnik radi nakon što primi bruto plaću. I onda, poreze mora platiti, a doprinose uglavnom po želji (osnovno je u većini zemalja obavezno, ali ono je stvarno mizerno u odnosu na bruto plaću), a za doprinose imaju širok izbor privatnih fondova na tržištu ili mogu izabrati da će sami štedjeti novac po njihovoj volji. Mahom su u tim zemljama porezi izrazito niski, što potvrđuje moju tezu da građani više gledaju na poreznu represiju ako sami uplaćuju svoje poreze.

Ja bih predložio još korak dalje, pa da se radnicima omogući, ako žele, da bruto plaću primaju na ruke. Jer ovako nas država prisiljava da radimo s bankama (koje, naravno, naplaćuju svaku transakciju, pa i mjesečno vođenje računa, što znači da smo u minusu čak i ako ne koristimo nikakve bankovne usluge osim računa koji moramo otvoriti kad se zaposlimo jer nas država na to prisiljava - kužite ludost u tome?). Dakle, mijenjajte zakon, bruto plaću radniku i to na ruke!

Zato je bruto plaća super ideja i zato je dobro što veći dio Hrvata shvaća da je to super ideja. Sad bi neka politička stranka trebala to percipirati i u svom programu ponuditi da će, ako dobije vlast, promijeniti zakon tako da radnici primaju bruto plaću. To bi bilo kojoj političkoj opciji bio pun pogodak, s obzirom da velika većina građana to želi. Tako se mijenjaju stvari, a bit će dobro ako se zbog ovakvih pitanja budu mijenjale i vlasti. Jer to su bitna pitanja.