Hrvatska demokratska zajednica je nastala 1990. godine kao narodni pokret za neovisnost Republike Hrvatske. Međutim, stranka se još za vrijeme rata 1990-ih pokazala kao vrlo klijentelistička, već prilikom "rođačke privatizacije" poduzeća koja su dotad bila u državnom vlasništvu. Bez obzira na brojne afere i konstantno odricanje od bivših vođa, do danas su zadržali onaj "domoljubni" predznak kod glasača budući da na toj osnovi domoljublja i dalje pobjeđuju na izborima.

Ovim ću tekstom pokušati dokazati da HDZ danas ne samo da nije domoljubna stranka, već je antidomoljubna. Povlači poteze suprotne interesu hrvatskog naroda i poteze kojima država tone nazad u socijalizam.

1. Nacionalizacija velikih kompanija

Lex Agrokor omogućio je, budimo realni, nacionalizaciju svih kompanija u toj grupaciji i ona će postupno dovesti do propasti koncerna. Neke tvrtke će se vjerojatno privatizirati vrlo jeftino i preživjeti, ali većina Agrokorovih tvrtki je u rukama HDZ-a osuđena na propast. Čak su dio zakona prepisali iz bivše SFRJ. Može li više socijalizma od toga?

Može. Premijer Andrej Plenković želi nacionalizirati i jednu firmu kojoj dobro ide, a to je INA. U zadnje vrijeme se o tome više ne priča, ali ne vjerujem da će HDZ tako lako odustati od nacionalizacije "strateški važne tvrtke". Zašto je strateški važna? Jer zapošljava "tisuće radnika".

Samo se u socijalizmu zapošljavalo radi zapošljavanja i upravo zbog toga sve te tvornice s tisućama zaposlenih nisu imale šanse kad se tržište otvorilo. U socijalizmu je svrha proizvodnje zapošljavanje, a u kapitalizmu profitabilnost.

2. Porez na nekretnine

Porez na nekretnine imaju i mnoge zapadne, slobodnotržišne zemlje, ali u našoj situaciji, gdje gospodarstvo još nije razvijeno i narod nije bogat, uvođenje novih poreza je ravno samoubojstvu.

Sagledajmo to ovako. Imate u svojoj kući velika izdvajanja i kredite, ali smanjene prihode. Što ćete učiniti? Smanjit ćete rashode, zar ne? A naša vlada u toj situaciji povećava rashode i pressing na porezne obveznike. To čak nije socijalistički, to je ludost.

3. Javna potrošnja

HDZ-ova vlada ne smanjuje javnu potrošnju, naprotiv, povećala je broj ministarstava i svojih ureda. Ne reže se ni na čemu, dijele se regresi u javnom sektoru i povećavaju plaće. Dok tisuće ljudi svakog mjeseca napušta zemlju doživotno, naša vlada se ponaša kao pijani milijarder. To je baš socijalistički. Slično se ponašao Chavez prije 8 godina pa pogledajte Venezuelu danas.

4. Domoljub Kujundžić najavljuje nove poreze na imovinu i kapital

Milan Kujundžić se uvijek volio hvaliti svojim domoljubljem i hrvatstvom. Kakav je to domoljub koji bi ogulio svog zemljaka do kože? Kujundžić nedavno u Nedjeljom u 2 kaže: "Ne možemo oporezivati samo rad. Moramo oporezivati i imovinu, kapital". To nije domoljubno, to je socijalistički.

5. Goran Marić o nevidljivoj ruci

Ministar za upravljanje državnom imovinom i glavni "kadrovnik" (onaj koji uhljebljuje, op.a.) u našoj vladi se i u prošlom intervjuu žalio na nepravdu koju čini "skrivena ruka" Adama Smitha, odnosno tržišta. Još jedan HDZ-ovac koji prezire slobodno tržište.

6. Milorad Pupovac i Novosti

HDZ koalira s Miloradom Pupovcem, čovjekom koji više voli bivšu državu nego svoje sunarodnjake. Zato država financira Pupovčev nostalgični pamflet Novosti s 4,5 milijuna kuna godišnje i HDZ to neće dovesti u pitanje iako portal služi isključivo za promicanje socijalizma, Josipa Broza i drugih vrijednosti iz SFRJ.

Zaključak

HDZ nije domoljubna, demokršćanska niti ikako desna stranka. HDZ je socijalistička stranka koja čini sve suprotno onome što bi jedna moderna konzervativna ili demokršćanska stranka u ovom trenutku u Hrvatskoj napravila. U ovakvoj, hrvatskoj situaciji, jedna domoljubna stranka bi otpustila poreze i smanjila javnu potrošnju, dala narodu zraka da može raditi i prosperirati. Ovo što oni rade je put u socijalizam.