Vezani članci:
Povijesni razvoj (proto)globalizacije, 1. dio
Kako i zašto je propala sovjetska ekonomija?
ʼTi si fašist!ʼ - ovakve optužbe nisu ništa novo, evo što se krije iza njih...
Nadajmo se da gospođa s ovim transparentom ne predaje povijest
Zašto se Hrvati ne mogu suočiti s poviješću?
Bruno Leoni i njegova kritika inflacije propisa danas su relevantniji no ikad
Austrijska škola (2): Eugen Böhm von Bawerk - prvi ozbiljni kritičar marksizma
Pogledajte dokumente iz 1930-ih: Hrvatski poduzetnici su i tada imali probleme s komorama i državom
Rock zvijezde, socijalizam i legende koje nikad ne umiru
Stjepan Radić: Liberalizam (1902)
Velimir Terzić - od 'narodnog neprijatelja' do velikana hrvatskog liberalizma
Tko je bio veći: Mises ili Friedman?
Hrvatski povjesničari apeliraju na politiku: Ne ograničavajte slobodu mišljenja!
Romantiziranje masovnog ubojice u hrvatskim medijima
Profesor na Stanfordu otkrio kako smanjiti razliku između bogatih i siromašnih
Franjo Tuđman i slobodno tržište
Socijalizam je suprotstavljen slobodi i pravdi
Ludwig von Mises: Idealna liberalna država vs. nacionalizam
[VIDEO] Nacisti i komunisti zajedno paradiraju u Poljskoj
Slavko Goldstein - 10 izabranih citata
Mit o zlatnim osamdesetima
Ustaše su bili socijalisti, a NDH je promicala korporatizam
Kako je komunizam utjecao na seksualni život mojih roditelja
Ova pitanja o Titu kruže Facebookom, a mi vam donosimo odgovore
Da je Tito živ, ovakvi izdajnici bi završili na Golom otoku
Titoljupci su zadnji koji imaju pravo nekoga prozivati zbog šutnje o pedofiliji
Austrijska škola, 1. dio: Osnivač Carl Menger i subjektivna vrijednost
I stari Rimljani i Grci su ga koristili: Upotreba kanabisa u drevnom svijetu
Nije susjed kriv što je krava crkla
Neki novinari pišu da je Tito prvi dao ženama pravo glasa. Koliko ima istine u tome?
Novo na Liberalu:
Zurovec: Prvo smanjiti državnu potrošnju, a onda osloboditi građane nameta
100 dana Mileijeve vlade: Što je dosad učinio?
Subvencioniranje najma je suluda mjera koja će pomoći samo najmodavcima
Milanović manipulira statistikom o mirovinama i obmanjuje javnost
Plenkovićeva vlada ulupala 199.000 vaših eura u portal koji nikoga ne zanima
Ovaj francuski vizionar iz 19. stoljeća sanjao je današnju Europsku uniju
Rezultati Februarske revolucije: profitirali SDP, Možemo i HDZ, gubitnici Centar i Fokus
Otkud sad oni? Članak Sanje Modrić masovno lajkaju Turci
Zašto Milanović napada ustavne suce koje je sam predložio? Želi ih zastrašiti
Marijana Puljak za saborskom govornicom izvrijeđala hrvatske radnike
Milei ukinuo državnu novinsku agenciju zbog 'širenja propagande'
Odlična vijest: Hrvatska ima uvjerljivo najveći godišnji rast BDP-a u EU
Reklama koja prikazuje obiteljsko nasilje na šaljiv način je neprimjerena - kaže pravobraniteljica Ljubičić
Najveća kupovina glasova u povijesti RH
Ima li smisla da država sufinancira bogataše pri kupovini luksuznih automobila?
Regulacije nisu suprotnost slobodnom tržištu nego njegov sastavni dio
Član predsjedništva Fokusa uhljebio u državnu agenciju 10 stranačkih kolega u 4 mjeseca
Odjeci Februarske revolucije: Lijeva oporba treba zajednički izaći na izbore
Možemo nije suprotnost HDZ-u nego konkurencija
Potpuni debakl medija i crvene revolucije: Sad se vidi koliki im je doseg
Huškanje na imigrante kao politička strategija za prikupljanje glasova
Einstein o slobodi govora, birokraciji i individualizmu
Centar: Vlada od Vujnovca stvara prvog hrvatskog oligarha
Rezultati izbora u Nizozemskoj trebali bi u Europi biti shvaćeni kao grubo buđenje
Novi predsjednik Argentine obećao rezanje potrošnje, ukidanje ministarstva obrazovanja i državne banke
Iranofilija u BiH sve izraženija, mediji se to više i ne trude prikriti
Mediji su iz političkih razloga pokušali zataškati motiv masovnog ubojstva u školi u Nashvilleu
Što kažu obični Palestinci iz Gaze: 'Hamas je kriv za ratove, a mi plaćamo cijenu'
Medijske manipulacije o rezoluciji UN-a i glasanju Hrvatske 'protiv primirja u Gazi'
Tko su zapadni palestinofili? Možemo ih svrstati u tri skupine, ovo su njihove karakteristike

Povijesni revizionizam i gordijski čvor


Piše: Branimir Perković
28.10.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Povijesni revizionizam i gordijski čvor


Piše: Branimir Perković
28.10.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

"Svaki zapis je uništen ili krivotvoren, svaka je knjiga prepravljena, svaka slika preslikana, svaki je kip i ulica preimenovana, svaki je datum promijenjen. I proces se nastavlja iz dana u dan i iz minute u minutu. Povijest se zaustavila. Ništa ne postoji osim beskrajne sadašnjosti u kojoj Partija uvijek ima pravo."
– George Orwell, 1984.


Povijest nije učiteljica života, povijest nije kontinuirani linearni slijed iz jedne uzročno-posljedične veze u drugu, povijest nije upozorenje, povijest nije linearna i egzaktna, nije poštena, nije jednostavna.

Pa što je onda povijest? Ništa, ona jednostavno JE. Ona je gordijski čvor.

Gordijski čvor je izvanredno zapetljan čvor kojim je, prema legendi, frigijski kralj Gordije privezao jaram uz rudo svojih kola. Po proročanstvu onaj tko rasplete čvor, postat će gospodar Azije. Prema predaji, enigmu je riješio Aleksandar Veliki, koji je prvo pokušao naći neki kraj užeta, no kad je uvidio da je to nemoguće, jednostavno je presjekao čvor mačem. Sintagma "gordijski čvor" je sinonim za veliki problem koji se vrlo lako rješava, ali ja bih postavio drugačiju usporedbu, malo kompliciraniju.

Povijest je kao gordijski čvor. Možemo je, naravno, analizirati, proučavati, zapisivati, tumačiti i slično, ali nijedno tumačenje nije ni blizu stopostotnoj istini. Ne pokušavam zagovarati povijesni relativizam, naravno da su određene stvari u povijesti sigurno znane, određeni aspekti uzročno-posljedičnih veza vrlo sigurni, ali oni nikada nisu stopostotno istiniti u smislu da možemo znati baš sve uzroke neke posljedice. Slično je u ekonomiji, u kojoj je, naravno, vremenska analiza jako bitna, gdje se nikada ne mogu obuhvatiti sve varijable koje su mogle imati utjecaj na rezultat. Nijedna ekonomska analiza, predviđanje, model, ne može biti apsolutno istinit jer je nemoguće uključiti sve varijable koje realno imaju utjecaja. Ne samo da je nemoguće prikupiti sve varijable, nego i kada bismo to učinili, to bi zakompliciralo izračun do apsurda. Iako su i povijest i ekonomija takve da ih se ne može nazvati egzaktnim znanostima, ne može se reći da ne sadrže određene nepobitne istine i često se te istine kombiniraju u korist i povijesne i ekonomske analize.

Jedini način na koji se povijest može istinski raspetljati je da se učini ono što je prema predaji učinio Aleksandar Veliki - silom presiječe čvor. A u kontekstu povijesti, to znači povijesni revizionizam, potpuno prekidanje s kompliciranom, kaotičnom, ružnom, traumatičnom povijesti i stvaranje nove verzije povijesti, one koja je lijepa, utješna, „pravedna“, poštena. A to je jako opasno jer, iako nitko ne uči ništa iz povijesti, ipak određena povijesna upozorenja imaju utjecaj na pojedince i društvo.

Može se razumjeti težnja nekih ljudi da izbrišu određene traumatične povijesne događaje, pa i događaje koji ne odgovaraju njihovom pogledu na svijet, ali to je uvijek na štetu samog društva. Zaista, pitanje je etike, treba li „negativne“ povijesne događaje, koji smetaju određenoj grupi ljudi, izbrisati da bi se ta grupa bolje osjećala? Ali, tada se postavlja pitanje gdje stati jer baš svaka grupacija ljudi ima dijelove povijesne činjenice koje želi izbrisati. Treba li ukinuti povijest kao takvu ili potpuno fabricirati nekakvu imaginarnu povijest, a sve u ime nekakve „društvene pravednosti“?

Možda bi pitanje bilo jednostavnije kada bismo ga spustili na mikrorazinu. Kada bi znanost razvila metodu kojom bi se bez rizika moglo brisati određena pamćenja, a znanstvenici su jako blizu toga, bi li to bilo opravdano, etično, dobro? Za društvo ili za pojedinca? Što kada bi svi koji to žele, bez obzira na razlog, htjeli brisati negativna sjećanja? Kada bi htjeli obrisati vlastitu prošlost, a time i prošlost cijelog društva?

Ono što osobu čini osobom, pojedinca pojedincem, su njena iskustva, njena prošlost. Brisanje određenog sjećanja je svjesno brisanje samog sebe iz postojanja jer nisu geni ono što definira osobu, već upravo um, sjećanja, iskustva, znanja, osjećaji. Da su geni ono što definira osobu, tada bi blizanci bili sasvim identične osobnosti, ustvari pojavio bi se paradoks da jedna osoba egzistira u dva tijela. Stoga možemo zaključiti da je osoba um, ne tijelo. A veliki dio uma su njegova sjećanja i iskustva. Brisanjem jednog od tih sjećanja mijenjamo samu osobu i više ne možemo ustvrditi da je to ista osoba. Ako um=osoba, onda izmijenjen um = izmijenjena osoba, a ako izmijenjen um više nije isti um kao prije, onda izmijenjena osoba nije ista osoba kao prije. Naravno, sve ovisi o važnosti i intenzitetu iskustva koje se briše/mijenja, ali kod zaista bitnih događaja brisanje iskustva je ustvari brisanje jedne osobe i zamjena s drugom.

Isto možemo reći i za društvo, možda posebno za društvo. Povijesni revizionizam je ništa drugo nego ekvivalent brisanju sjećanja kod pojedinca. Cilj mu je uvijek promjena društva, promjena njegovih struktura. Pa čak i kada mu to nije cilj, efekt je isti, brisanjem povijesti se sadašnjost i budućnost nepovratno mijenjaju.

Gledajući s površine i jedno i drugo se možda čini kao dobra ideja, ali malo promišljanja pokazuje ogromnu destruktivnost i jednog i drugog. Kako ljudi ipak koliko-toliko uče iz iskustva, pa i društva, brisanje negativnih iskustava može samo izbrisati i lekciju naučenu tim iskustvom te radikalno povećava vjerojatnost ponavljanja iste. Povijest je upravo to, čuvarica naše svijesti, sama svijest društva, osobnost. Njenim brisanjem se briše i informacija/lekcija koja je jednom naučena manje vjerojatno da će se ponoviti (pozitivne) ili više vjerojatno da će se ponoviti (negativne). Je li vrijedno riskirati ponavljanje apsolutno istih pogrešaka iz povijest u ime „osjećaja“? Ili zaboravljanje pozitivnih obrazaca?

Činjenica da je brisanje ili iskrivljavanje povijesti najlakši put do novog društva su shvaćali mnogi - kraljevi, religije, carstva, ideologije. Nacisti su palili nepoželjne knjige, zabranjivali umjetnost, falsificirali povijest i biologiju itd. Manje je poznato da su to radili i komunisti u SSSR-u. Tajne službe SSSR-a su konstantno mijenjale slike, uklanjajući „nepoćudne“, i time mijenjali povijest.

Najradikalniji potez u povijesti je povukao Pol Pot u Kambodži, komunistički vođa koji je proglasio „nultu godinu“. Ideja „nulte godine“ je da kultura i tradicija unutar društva moraju biti potpuno uništene ili odbačene, a nova revolucionarna kultura mora je zamijeniti, počevši od nule. Sve povijesti nacije ili ljudi prije „nulte godine“ smatra se uglavnom nevažnim jer će se idealno očistiti i zamijeniti iz temelja. Rezultat tih napora je bila smrt 1-3 milijuna ljudi ili 25 % Kambođanske populacije. Taj potez je bio najradikalniji pokušaj brisanja povijesti, ali nikako prvi. Prvi pokušaj uspostave „praznog papira“ seže još iz dobra Francuske revolucije, kada je uspostavljen „Francuski revolucionarni kalendar“ povodom ukidanja Francuske Monarhije, a počinjao je s prvom godinom. Iako namjera tog kalendara nije bila izbrisati povijest kao Pol Potov kalendar, nego izbrisati sve monarhističke i vjerske simbole iz kalendara, začetak ideje brisanja povijesti se jasno može iščitati.

Još jedan primjer „brisanja povijesti“ je i Kulturna revolucija u Kini, kojoj je namjera bilo brisanje svih tragova koji se nisu uklapali u komunističku sliku idealnog društva, tj. uništenje svih oblika kapitalizma, tradicije i religije. Revolucija je za cilj imala uništiti „Tri starine“; stare običaje, stare navike i stare ideje. Umjetnost, hramovi, ljudi, ideje - sve je trebalo biti uništeno da bi se stvorio prostor za novu ideologiju Komunističke partije.

Slične inicijative za „korekciju“ povijesti se kontinuirano pojavljuju kroz povijest, u obliku premještanja kipova, izmjene jezika, ukidanja institucija itd. I dok je taj intenzitet ustvari benigan i sam dio razvoja povijesti, jer je ne pokušava mijenjati radikalno, sistemsko uništavanje prošlosti, kao u slučaju Pol Potove Kambodže, Maove Kine, Hitlerove Njemačke, Staljinovog SSSR-a i mnogih drugih, je podvig koji se može provoditi samo vrlo nasilnim metodama, a u konačnici rezultira smrću milijuna ljudi.

Upravo zbog očuvanja povijesti, njenog prepričavanja, čuvanja i arhiviranja, možemo zaključiti da ono što se događa u SAD-u opasno podsjeća na navedene primjere. A povijest jasno pokazuje da takvi radikalni pokušaji brisanja povijesti uvijek završavaju u sukobu i u konačnici smrću milijuna. U SAD-u je pokušaj brisanja povijesti od onih koji je smatraju „uvredljivom“ naišao na otpor onih koji žele očuvati isključivo svoju verziju povijesti. U konačnici je nastala situacija koja je mučna za gledati onima koji žele očuvati povijest i shvaćaju opasnosti koje proizlaze iz povijesnog revizionizma i želje pojedinaca da izbrišu povijest koju oni ne žele prihvatiti jer nije u skladu s njihovim svjetonazorskim postulatima, kao što su radili Pol Pot i Mao, a prisiljeni su podržavati stranu koja na povijest gleda iznimno selektivno i simplificirano, što rade neonacisti i sl.

Povijest treba očuvati, ne zato što je ona učiteljica, ne zato što je plemenita, ne zato što je dobra, nego zato što nas čini onim što jesmo, a društvo koje zaboravi što je i kako je nastalo je osuđeno na ponavljanje istih pogrešaka iz prošlosti. Povijesni revizionizam uvijek vodi u kaos, u smrt ljudi, društva i civilizacije.

U ime čega? U ime subjektivnih osjećaja onih koji tu istu povijest koju žele rušiti nisu u stanju razumjeti, i baš zbog bijesa koji osjećaju radi nedostatka vlastitog razumijevanja bi radije gledali civilizaciju kako gori nego prihvatili prošlost kakva je i gledali u budućnost?

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.