Budući da je osobna i ekonomska sloboda u potpunosti još uvijek nedostižna, ona nam je cilj i nešto čemu treba težiti. Za prosječne građane, pokazuje se u praksi, zemlje s najvećim stupnjem osobnih i ekonomskih sloboda najbolje i prosperiraju. U svim se državama miješaju utjecaji konzervatizma, socijalizma (progresivizma) i liberalizma. Proveo sam malo istraživanje uključivši sve bitne parametre osobne i ekonomske slobode i napravio listu zemalja s najvećim stupnjem liberalnih vrijednosti.

1. Luksemburg

Ova mala zemlja sa samo pola milijuna stanovnika nalazi se na 19. mjestu najjačih ekonomija svijeta. Luksemburg slovi kao porezni raj, koliko je to moguće pored EU birokrata. Porez na dobit i porez na dohodak su im najniži u Europi, to je privuklo mnoge svjetske kompanije da otvore svoja sjedišta i urede baš kod njih. Utjecalo je i na zapošljavanje pa im je stopa nezaposlenosti konstantno ispod 5 %. PDV u Luksemburgu iznosi 17 posto, ali imaju jako puno iznimaka (hrana, voda, lijekovi...) na koje PDV iznosi samo 3 %. Prosječni stanovnik ove zemlje zarađuje godišnje 38.000 eura neto.

Luksemburg je jak i po pitanju osobnih sloboda. Gay parovi mogu ući u brak potpuno ravnopravno s heteroseksualnim parovima te im je omogućeno posvajanje djece. Luksemburg je legalizirao prostituciju i dekriminalizirao marihuanu. Vladajuća lijeva koalicija lani je postigla dogovor s crkvenim organizacijama nakon čega se crkveni djelatnici više ne financiraju novcem poreznih obveznika, a vjeronauk u školi je zamijenjen etikom. Luksemburg je uz sve i prilično otvoren prema imigrantima, ali se u zadnje vrijeme stanovništvo sve više protivi otvorenoj imigrantskoj politici svoje vlasti.

2. Švicarska

Decentralizirana država u kojoj narod doslovno donosi sve važnije zakone, kako na državnom, tako i na lokalnom nivou. Referendumi su kod njih stvar tradicije, što se pokazalo jako dobrom praksom. To je super način i da budeš oslobođen od političke korupcije. Prakticiraju dugogodišnji mir i gledanje svoga posla. Zadržavaju potpunu samostalnost i neovisnost od svih unija i vojnih saveza, ali trguju odlično s cijelim svijetom.

Švicarska ima nakon Luksemburga najniže poreze u Europi, privatizirano zdravstvo, dekriminaliziranu marihuanu, legaliziranu prostituciju, prilično liberalan zakon o oružju (svaki muškarac nakon služenja kratkog obaveznog vojnog roka zadržava naoružanje za osobnu upotrebu). Gay parovima je omogućeno postizanje legalnog partnerstva (nešto kao u Hrvatskoj), ali bez mogućnosti posvajanja djece.

Švicarska je još 1994., među prvima u svijetu, legalizirala heroin za potrebe odvikavanja teških ovisnika. Taj je zakon pokušala srušiti vladajuća konzervativna stranka na referendumu, ali je dvije trećine glasača odlučilo da ga neće mijenjati. Nažalost, na istom su referendumu odbili i potpunu legalizaciju marihuane koju su predložili liberali.

U Švicarskoj je jako liberalan i zakon o radu. Nema propisane minimalne plaće. Poslodavac može otpustiti radnika bilo kad i iz bilo kojeg razloga, a to je dovelo i do većeg zapošljavanja pa im je stopa nezaposlenosti stalno ispod 6 posto (u nekim dijelovima zemlje i ispod 4 posto). Švicarac u prosjeku zarađuje neto 63.000 eura godišnje. Švicarska je druga u svijetu i prva u Europi po indeksu ekonomske slobode.

Nedostatci: vjerska sloboda jako slaba. Pripremaju zakon kojim će zabraniti i kažnjavati nošenje burke. Švicarsku je dugo vodila konzervativno-liberalna koalicija, ali lani su liberali izgubili na popularnosti, a konzervativci dobili (vjerojatno zbog straha od terorizma) pa su konzervativci samostalno formirali vlast. Narod je nedavno na referendumu čak izglasao da želi da ih vlada prisluškuje i pregledava privatne mailove. Lani su izglasali postrožavanje kriterija za ulazak imigranata pa je jako teško uopće dobiti radnu dozvolu, a kamoli državljanstvo. Kad pričamo o osobnim slobodama, nedostatak je i obavezni vojni rok za muškarce u trajanju od 4 do 5 mjeseci.

3. Sjedinjene Američke Države

SAD su osnovali klasični liberali pa je njihov ustav zapravo svojevrsni liberalni manifest koji može poslužiti i dan-danas kao primjer zaštite ljudskih prava i sloboda. Amerikanci i danas drže do svoga ustava i to je zapravo ono što ih drži pri vrhu ove ljestvice iako je ova zemlja prije 30-ak godina stajala puno bolje. Njihov ustav garantira slobodu govora i to se teško može promijeniti unatoč stalnim pritiscima lijevih progresivaca koji pokušavaju unijeti ograničenja na 1. i 2. amandman. Nema tamo nikakvih zakona koji reguliraju tzv. govor mržnje, to je sve zaštićeno slobodom govora. Pravo posjedovanja i nošenja oružja također je garantirano ustavom. U nekim saveznim državama je potpuno legalizirana marihuana, a u nekima prostitucija. Obama je lani potpisao zakon o legalizaciji homoseksualnih brakova za područje cijele zemlje.

Amerikanci imaju tradicionalno liberalan zakon o radu pa je tamo također lako zaposliti i otpustiti radnika po bilo kakvim uvjetima. Porezi su niski, svi osim korporativnih. Obamina je administracija tijekom zadnjih 8 godina znatno pogoršala stvari za američke poduzetnike unijevši čak 20.000 novih regulacija. To je, uz korporativni porez, dovelo do toga da mnoge tvrtke sele svoje pogone u Europu, Indiju, Kinu i Meksiko. Nedostatak je i novi prisilni zdravstveni porez koji je također uveo Obama s namjerom da poboljša situaciju za siromašne, ali to je naštetilo srednjem sloju. Svejedno, i dalje imaju privatizirano zdravstvo. Crkva im je strogo odvojena od državnih institucija, ali postoji alternativa u mnogim privatnim školama i vrtićima. Amerikanci imaju izbor i prema mnogim istraživanjima najbolji životni standard na svijetu, a to ih drži pri vrhu ove liste.

Nedostatci: Ekonomske slobode su im bitno opale zbog korporatizma. Velike kompanije druže se s politikom i to je postalo očito, a dovelo je i do svjetske ekonomske krize kad su se pojedinci izvlačili bailoutima od novca poreznih obveznika. SAD vodi i ozloglašeni "Rat na droge" još od Nixona 1971. godine, a taj je rat samo povećao nasilje i crno tržište droga. Najveći nedostatak SAD-a danas ipak je problem s njihovim tajnim službama koje krše 5. amandman Ustava prisluškivajući svoje građane bez sudskog naloga, što je nedavno izašlo u javnost. Veliki dio budžeta konstantno izdvajaju za potrebe vojnih intervencija na Bliskom istoku koje su se pokazale neučinkovitima dovevši do povećanja terorizma i migrantske krize u svijetu.

4. Novi Zeland

Novi Zeland je prije 6 godina, dok su imali ljevičare na vlasti, bio u sličnoj poziciji kao Hrvatska danas. Tvrtke su propadale, nestajala su radna mjesta, a ljudi su masovno selili u obližnju Australiju zbog posla. A onda je narod odlučio da mu je dosta i nakon izbora na vlast je došla konzervativno-liberalna koalicija koja je provela reforme (da, prave reforme, one o kojima kod nas samo pričaju).

Masakrirali su porezni sustav i sveli ga na najjednostavniju mjeru. Danas Novozelanđani plaćaju jedinstveni porez koji vrijedi jednako i za radnike i za tvrtke, a ovisno o visini prihoda, podijeljen je u četiri kategorije - od 10 do 45 posto. Uz to imaju i PDV koji iznosi 15 posto. I to je sve! Nema nikakvih drugih nameta. U isto vrijeme su postrožili kriterije za socijalnu pomoć i prepolovili broj korisnika. Uz to su maksimalno pojednostavili radne odnose i izbacili nepotrebne regulacije tako da je ubrzo zemlja procvala i danas Kiwiji više ne odlaze iz svoje zemlje, već ljudi iz cijelog svijeta dolaze raditi kod njih.

To je jako dobar primjer kako se oslobađanjem tržišta može puno toga riješiti. Novi Zeland je ove godine skočio na visoko 3. mjesto na svjetskoj rang listi indeksa ekonomskih sloboda.

Sve LGBT skupine potpuno su zakonom izjednačene s heteroseksualnim parovima još od 2004. godine. Gay i trans parovi mogu sklopiti brak, posvojiti djecu i osnovati obitelj. Novi Zeland je otvoren prema migrantima ako nađete poslodavca ili ako dođete isključivo s nakanom naći posao. Prostitucija je legalna, zakon o oružju je prilično liberalan (bolji nego u susjednoj Australiji), ali nedostatak je zakon o drogama. Sve su droge totalno zabranjene, pa i marihuana.

5. Nizozemska

U Nizozemskoj je na vlasti prilično čudna koalicija između desne liberalne stranke VVD (Narodna stranka slobode i demokracije) i lijevih laburista. Međutim, to prilično dobro funkcionira, a nisu se uspjeli dugo složiti samo po pitanju imigranata. Poznata kao jedna od rijetkih zemalja u svijetu bez korupcije u politici, tolerantna prema imigrantima, ali to se i kod njih u zadnje vrijeme mijenja. Nizozemci tretiraju droge kao zdravstveni, a ne kriminalni problem. Marihuana je dekriminalizirana za osobnu upotrebu, ali je još uvijek uzgoj, proizvodnja i preprodaja droge zabranjena. Prostitucija je legalna kao i gay brak.

Nedostatci: Uslijed progresivnog oporezivanja i regulacija, ekonomija je tijekom zadnjih desetak godina opala. Porez na dohodak ide od 2 do čak 52 posto. PDV je podijeljen u 3 kategorije: 6, 21 i 0 %. Korporativni porez (na dobit) iznosi 20 do 25 %, međutim Nizozemci plaćaju još cijeli niz poreza, od poreza na imovinu, bogatstvo, nasljedstvo itd. Sve skupa dovelo je do toga da prosječna godišnja primanja jednog Nizozemca iznose 26.000 eura što ih stavlja na sredinu liste EU zemalja. Unatoč tome što njihova država progresivno uzima, ona puno i vraća pa se dosta ulaže u edukaciju, znanost i inovacije, što daje dobre rezultate i učinak na gospodarstvo.

U top 10 ušle bi još: Kanada, Norveška, Australija, Japan i Urugvaj.