Sudeći po vladajućima, uskoro bi mogli dotaknuti potpuno dno s kojeg bi se onda trebali polako i sigurno uzdizati ako nam svjetski ekonomski trendovi to dozvole jer mi smo stvarno mali i trebamo ekstra vještinu i znanje da bi mogli parirati jakim ekonomijama.
Naime, mišljenja sam da je već svakom tutleku jasno da se vlast oslanja samo i isključivo na porezni teror izranjavanih građana, poduzetnika i radnika. HDZ-ova porezna mašina prilično je uglađen sistem koji čak radi i neke ustupke ekonomiji kako bi mogla još i više zarolati vodu na svoj mlin. Nakon crnih fondova oni su shvatili da vremena više nisu pogodna za takav tip pljačke pa su se okrenuli legitimnoj i legalnoj pljački kroz nove poreze. Stvari su se napokon posložile na mjesto pa tako imamo priliku vidjeti njihovog savršenog dilbera HNS kako im drži ljestve i pritom sebi piše osmrtnicu. Doduše, stranka je to koja uz minimalnu građansku podršku strateški vuče poteze i cementira svoje ljude na izmišljenim i dobro plaćenim pozicijama koje najčešće služe samo za nove regrutacije partijskih poslušnika.
Zapravo je sve onako kako i treba biti. Dio države je izgorio, dio je na zapadu, a nama koji smo ostali uz kokice gledati predstavu "Kako što prije strmopizditi državu" postalo je svejedno pa smo se okrenuli kvalitetnijem provođenju slobodnog vremena i guštanju u prirodnim ljepotama ove zemlje. Dok čekamo propast, kalkuliramo i računamo na ljude koji će se jednom vratiti iz inozemstva sa znanjem i idejama lišenim ideoloških gluparija kojima se naši građani ovih dana bave.
Ovo je država koja je već stoljećima u tranziciji i za koju pojavom interneta konačno vidim neku svjetliju budućnost budući da je on lako dostupan i ne ostavlja nam mogućnost da se izvlačimo na neznanje. Internet obrazuje na dnevnoj bazi pa ga smatram najboljom i najdirektnijom prijetnjom u borbi s tisućama otpornika koji su se uvalili u sustav koji je na njihovu žalost odlaskom radno sposobnog stanovništva sve manji. Sad kad smo vidjeli da su svi isti, pa i velika većina građana, vrijeme je da se zapitamo i krenemo počevši od sebe i svojih razmišljanja koja prečesto leže u dvadesetom stoljeću. Dolaze nove generacije i prijeti nam ozbiljni ćumez ako ih ne utrpamo na vlak za budućnost. Zadnji put kad smo ekonomski dotakli dno skuhali smo rat, a sad bismo se, evo, konačno mogli pogledati u ogledalo, priznati si tko smo, i nastaviti u dobrom tonu koji bi po mojem mišljenju uz društveni konsenzus trebao imati jaki ekonomski predznak pa bi ostalo došlo samo.
Nešto kao Njemačka nakon drugog svjetskog rata.
Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!
Podrži neovisno novinarstvo:
učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.