Grubišić u Otvorenom spomenuo vaučerizaciju školstva; to je isprovociralo voditelja i Ribića

U emisiji Otvoreno HRT-a sinoć su, između ostalih, gostovali sindikalist Vilim Ribić i ekonomski stručnjak Andrej Grubišić. Bilo je posebno zanimljivo kad je Grubišić spomenuo slobodu izbora, što je izazvalo burne reakcije voditelja Mislava Togonala i Ribića.

"Mi smo se pretvorili u pravom smislu riječi ne u socijalnu nego u socijalističku državu", rekao je Grubišić. "Iz onih temeljnih funkcija države - policija, sudstvo, diplomacija, vojska i još neke možda infrastrukturne stvari - država je na sebe u punom smislu riječi preuzela..."

Tu ga je Togonal prvi put prekinuo: "Čekajte, što nije obrazovanje jedna od temeljnih funkcija države svuda u svijetu?"

"Nije svuda", odgovorio mu je Grubišić. "To bi trebala biti individualna odgovornost pojedinca i obitelji, a mi smo se doveli do toga da je država na sebe preuzela vaše obrazovanje, vaše zdravlje odnosno pružanje zdravstvene usluge i osiguranje vaše mirovine."

"Učitelji bi htjeli imati veće plaće, što je legitimno. Neki od njih trebaju imati plaću od 15 ili 20 tisuća kuna, nekima treba biti kakva je sada, a neki bi trebali dobiti otkaz jer nisu dobri performeri. Oni koji su dobri su taoci ovog sustava. Zašto? Jer ne postoji stvarno tržište za njihove usluge. Ti ljudi imaju u hrvatskim okolnostima relativno ograničenu mogućnost promjene radnog mjesta van svoje profesije. Mogu otići u drugu školu ili drugo mjesto, ali neće dobiti značajno drugačije uvjete."

Ribić je na to replicirao kako bi to bilo dobro, ali "nije moguće i ne postoji nigdje u svijetu".

"Da biste to postigli, morali bismo privatizirati školstvo, a to je protivno hrvatskom društvu i protivno prirodi. Građani su protiv toga i vlada koja bi to pokušala ne bi se dobro provela", rekao je Ribić.

Grubišić je kritizirao i "indoktrinaciju da stupanj akademske stručne spreme treba određivati visinu nečijeg primanja", što nema nikakve logike jer onda bi, kako kaže, svi najbogatiji ljudi svijeta bili akademici.

Voditelj Togonal ga je cinično pitao želi li on "amerikanizirati" Hrvatsku, što je iznimno glupo zapažanje. U većem dijelu SAD-a ne postoji izbor obrazovanja za porezne obveznike. Ono o čemu Grubišić govori nije provedeno u Americi nego u Švedskoj - ona je 1990-ih provela vaučerizaciju školstva, uvela privatne bolnice u javni zdravstveni sustav i liberalizirala mirovinsko osiguranje.

Osim neinformiranosti voditelja o ovoj temi, možda je zanimljivije to što on plaši građane nekakvom "amerikanizacijom" kao da je najgora stvar na svijetu ugledati se u jednu od najbogatijih zemalja. Hrvatska ne napreduje, druge je zemlje prestižu, uključujući one za koje smo još donedavno smatrali da su jako siromašne. U toj situaciji, mi se i dalje sprdamo Amerikancima i plašimo sami sebe "samo da ne postanemo kao Amerika". Ima nešto jako tužno u tome.

Grubišić mu je objasnio da nije spomenuo nikakvu privatizaciju nego slobodu izbora - da porezni obveznici mogu birati u koju će školu upisati svoje dijete, svejedno je li ona državna ili privatna. Objasnio mu je da je za vaučerski sustav kao u mnogim drugim državama.

Na to je Ribić odgovorio kako je Europska unija protiv vaučerizacije, što opet nije točno. Slobodu izbora u školstvu imaju Švedska, Irska, Nizozemska i dijelovi Belgije. To su sve članice Europske unije i Bruxelles se u njihovo obrazovanje uopće ne miješa.

Ribić je kroz cijelu emisiju provlačio suludu tezu da se povećanjem plaća u javnom sektoru može zaustaviti iseljavanje. To nema veze sa zdravim razumom. Prvo, broj javnih službenika u Hrvatskoj raste, ne smanjuje se. Među iseljenicima je najmanje onih koji su otišli iz javnog sektora. I ako netko ode iz javnog sektora, vrlo brzo mu se nađu dvije zamjene.

Stvarnost je zapravo suprotna. Povećanje plaća u javnom sektoru, koje je veće od rasta BDP-a, dovest će do rasta cijena koje privatni sektor neće moći pratiti, što će dovesti do pada kupovne moći i životnog standarda za veći dio hrvatskog stavnovništva. A slab životni standard je jedan od glavnih razloga zašto ljudi iseljavaju. To znači da povećanje plaća javnog sektora može samo povećati, a ne smanjiti ili zaustaviti iseljavanje iz Hrvatske.

Mahao je podacima koji pokazuju da su tijekom proteklih 10 godina među zemljama Nove Europe plaće u javnom sektoru u Hrvatskoj rasle sporije od prosjeka. To je točno, ali je riječ o manipulaciji. Naime, nije prilagodio rast plaća javnog sektora s rastom BDP-a. Da je to učinio, vidjelo bi se da su sve druge države povećavale javni sektor u skladu s rastom gospodarstva, samo je Hrvatska povećavala plaće javnog sektora više od rasta gospodarstva. A to će se sada nastaviti još većim intenzitetom.

Grubišić je na kraju dao odličnu dijagnozu stanja:

"Za prosvjetare i zdravstvene djelatnike najviše će učiniti liberalizacija. Nikakvi sindikalisti niti providnost partijskih vođa. Sloboda izbora plus novac u džepu poreznih obveznika, koji je sada u državnoj blagajni, može za najveći broj ljudi učiniti najviše dobroga što se može napraviti.

Ovo su nekakve mikrodiskusije, takvih je bilo, takvih će i biti. Jedina konstanta je da kaskamo i zaostajemo za svima iz bivšeg socijalističkog sustava, a državna potrošnja i javni sektor ne jenjava."