Mario Nakić
22.3.2018.
Mario Nakić
Kako nas mediji godinama plaše neoliberalizmom kojeg ovdje nema ni u tragovima
Pročitano 2585 puta. Ocijenjeno 49 puta. Ukupna ocjena: 5
Kako nas mediji godinama plaše neoliberalizmom kojeg ovdje nema ni u tragovima
U jeku ekonomske krize u Hrvatskoj, nakon što je ostatak svijeta iz nje izašao, kod nas se provodila kampanja protiv reformi, mjera štednje i deregulacija. Ta je kampanja išla na ruku tadašnjoj vlasti koja je, baš poput ove sada, na sve moguće načine tražila razloge da ne provede nužne reforme, ne sreže birokraciju i poreze i ukratko - da zadrži status quo. Iz tog razloga u Hrvatskoj je kriza trajala 7 godina (od 2009. do 2016.) i tijekom nje ne u privatnom sektoru izgubljeno 200.000 radnih mjesta.

Veliki obol takvom razvoju događaja dali su novinari i urednici u mainstream medijima šireći demagogiju i plašeći narod baukom "neoliberalizma". Prije nego što prozovem samo neke od njih (jer smatram da zaslužuju biti prozvani, ipak su značajno doprinijeli društvenoj i demografskoj katastrofi kakvoj sada svjedočimo), valja objasniti prije svega što je neoliberalizam i na što se danas taj termin odnosi.

Neoliberalizam ima svoje mjesto u povijesti filozofije, ali korištenje tog termina zadnjih 10-ak godina značajno je drukčije od njegovog izvornog značenja. Tijekom svjetske ekonomske krize 2009-2010, u svijetu su se popularizirali razni autori koji su iskoristili globalni pad gospodarstva za širenje starih antikapitalističkih mitova. Od onoga kako je kapitalizmu došao kraj pa trebamo tražiti "nova rješenja" (ta "nova" rješenja se ipak ne razlikuju ničim od onih koje su Marx i Engels predlagali u svom Manifestu još u 19. stoljeću, toliko o "novostima"), pa do onih kako su "neoliberalizam" i globalizacija doveli do lošeg stanja.

Kad kažu "neoliberalizam", misle na klasični liberalizam, a da toga nisu ni svjesni

Danas, kad su se gospodarstva diljem svijeta oporavila i kad su trendovi pozitivni, jasno je koliko su te bedastoće imale smisla. Međutim, demagozima u našim medijima odlično su poslužile u razdoblju od 2011. do 2016., dakle onom kritičnom razdoblju dok je Hrvatska bila u krizi, a ostatak svijeta se oporavljao, kako bi prestrašili narod i osigurali da ni do kakvih bitnih promjena ne dođe.

Kad pričaju o neoliberalizmu, oni govore o javnoj štednji, smanjenju poreza, deregulaciji gospodarstva i omogućavanju lakše prekogranične trgovine. To su sve politike ekonomskog liberalizma. Otkud im prefiks "neo" koji znači "novo"? To nitko od njih ne zna objasniti, s obzirom da su te politike stare koliko i liberalizam. Još od Adama Smitha i njegove knjige "Bogatstvo naroda" pa do danas, liberali u većoj ili manjoj mjeri predlažu upravo smanjivanje poreza, deregulacije gospodarstva, otvaranje tržišta te veće prekogranične suradnje i trgovinu. To je liberalizam 101, od najstarijih početaka do danas.

Kad čujete da netko u javnom diskursu spominje ʺneoliberalizamʺ, odmah možete znati neke stvari o toj osobi: ili je ekonomski totalno nepismena ili zlonamjerna.


Onaj tko je ekonomski pismen sigurno shvaća da otvaranje tržišta i smanjenje regulacija znači poticanje rasta gospodarstva. Ekonomski pismena osoba, koja vas plaši nekakvim "neoliberalizmom", iz nekog razloga ne želi gospodarski rast društva. Ti razlozi mogu biti privatni interesi (recimo, netko želi osigurati monopol sebi ili nekom prijatelju na tržištu), politički (zadržavanje vlasti) ili ideološki (jednostavno želi povratak u socijalizam). A ima i onih koji možda iskreno žele dobro društvu, ali su glupi i njihovo ograničeno poznavanje temeljnih ekonomskih zakona i povijesti im ne dozvoljava da shvate kakve efekte njihova demagogija može imati na društvo.

"Neoliberalizam truje mentalno zdravlje"
(Dijana Jurasić, Večernji list 25.4.2015.)

Dežurna marksistica u Večernjem listu uspjela je nekako za odluku britanske vlade o državnoj psihoterapiji za 40.000 primatelja socijalne pomoći okriviti - neoliberalizam. Da, dobro ste pročitali. Dakle, država propiše pomoć ljudima u potrebi, a to je znak da, citiram, "surova politika štednje ima duboko uznemiravajući utjecaj na psihološku dobrobit ljudi i emocionalno stanje nacije". Pritom se poziva na britanski Guardian, inače deklarirano pristrani ljevičarski medij, ali omiljeni izvor hrvatskih novinara.

I onda je to usporedila s "neoliberalizmom" u Hrvatskoj! Naravno, našla je sociologe i psihologe koji će bacati drvlje i kamenje po tom famoznom neoliberalizmu koji nas guši:

"Slažem se da je neoliberalizam toksičan za mentalno zdravlje. Moramo stalno imati na umu da je psihološka dobrobit čovjeka-pojedinca istodobno i psihološka dobrobit cijele zajednice. Emocionalno stanje pojedinca reflektira se na emocionalno stanje zajednice. Hrvatska stvarnost posljednjih je desetak godina, a posebice zadnjih godina, definirana povećanjem nejednakosti i siromaštva, ovrhama, izbacivanjem ljudi iz jedinih domova, stalnim osjećajem nesigurnosti – ljudi se pitaju hoće li sutra ostati bez posla, hoće li moći plaćati rate kredita, hoće li moći kupiti kruh."
(prof. dr. Ljiljana Pačić-Turk, psihologinja)

"Neoliberalizam predstavlja dogmatsku ideologiju koja svaki neuspjeh, u ovom slučaju nezaposlenost, smatra nekom vrstom bolesti. To pokazuje kako se danas dovede u pitanje osnovni ideali kršćanske solidarnosti, a i prosvjetiteljstva. Zato se parola: sloboda, jednakost, bratstvo; zamijenila parolom: investicije, troškovi, dobit. To slama ljudske duše jer se teško može podnijeti nametnuti teror uspjeha. Reakcija britanske vlade dokaz je da građane smatra objektom, a ne subjektom politike, što upućuje na krizu demokracije."
(prof. dr. Tihomir Cipek, sociolog)

Zanimljivo je da je dr. Pačić-Turk u pravu kad kaže da nezaposlenost i siromaštvo utječu na zdravlje pojedinca. Pritom je (vjerojatno svjesno i namjerno) zaboravila napomenuti da hrvatska država svojom politikom oporezivanja i širenja javne potrošnje ubija radna mjesta i stvara takvu situaciju. Ako je neoliberalizam "toksičan za mentalno zdravlje", kako kaže, onda bi Hrvati trebali biti mentalno najzdraviji na svijetu. Dok se u Britaniji stvarno provode mjere javne štednje pa se još nekako za loše stanje njihovih primatelja socijalne pomoći može i reći da je rezultat "neoliberalizma" kako ga oni definiraju, u Hrvatskoj nikakvih mjera štednje još nije bilo. Budući da termin "neoliberalizam" svatko od njih koristi s nekom vlastitom definicijom, možda je za nju neoliberalizam povećavanje državne potrošnje i izbjegavanja reformi?

Sindikati podupiru prosvjed protiv neoliberalizma
(Večernji list, 11.5.2012.)

Sindikat poziva svoje članove da se pridruže "globalnom pokretu protiv bezdušnog svjetskog poretka u kojem sva moć i vlast pripadaju izrazito uskom krugu najbogatijih dok je ostatak svijeta prisiljen živjeti po njihovu diktatu. Prosvjedom žele pokazati neslaganje sa smjerom kojim svjetski poredak ide."

Kad zdravstvo ubija: Lekcije iz neoliberalne Bugarske
(Index, 29.4.2014.)

Index u posljednje vrijeme podupire liberalnu politiku nižih poreza, manje javne potrošnje i slično (sve ono što su još donedavno na Indexu nazivali neoliberalizmom), ali bojim se da je prekasno. Kad je trebalo provesti takve reforme, onda su pjevali drugu pjesmu. Ne tako davno, prije manje od 4 godine, objavljivali su ovakve ideološke pamflete koje su po potrebi prenosili s radikalnih ljevičarskih blogova (ovaj je sa stranice Bilten.org, a autorica je Marija Ivančeva).

Za nju neoliberalizam ne buja samo u Hrvatskoj, nego i u Bugarskoj. Da, dobro ste pročitali njihov naslov - neoliberalna Bugarska! Kako bi još malo utjerala Hrvatima strah u kosti od strašnog privatnog zdravstva, napisala je tekst o stanovitoj stanovnici Bugarske Dobrinki Krumovoj koja je umrla "zato što je nijedna privatna bolnica nije htjela primiti".

Istinitost ove vijesti je nemoguće provjeriti. Ako upišete u Google "Dobrinka Krumova" dat će vam taj tekst s Indexa, original iz Biltena i tekst na jednom rumunjskom radikalno lijevom portalu čija je autorica - opet Marija Ivančeva. Dakle, o tom događaju, koji ne zvuči nimalo neinteresantno, na internetu su objavljena tri teksta i sva tri potpisuje ista autorica.

E, sad. Da se to stvarno dogodilo i da je žena zbilja umrla zbog pohlepnih privatnika koji joj nisu htjeli pružiti prvu pomoć, zar to ne bi bila zanimljiva vijest jednom Guardianu? Ili bilo kojem lijevo orijentiranom portalu u Europi i Americi? Da baš nikome to nije bilo zanimljivo osim Indexu? Već to, samo po sebi, baca sumnju u istinitost ove priče.

Ali, pretpostavimo na trenutak da je točna i da je žena stvarno umrla zbog "neoliberalizma". Ne znam po čemu je to gore od našeg državnog zdravstva gdje ljudi umiru čekajući na red u bolnici - doslovno!

Realnost neoliberalizma u Hrvatskoj
(Dimitrije Birač, Index, 25.3.2014.)

Stanoviti Dimitrije Birač u komentaru na Indexu prije četiri godine napisao je prilično bolesnu filozofsko-kvaziekonomsku analizu hrvatskog gospodarstva kako bi pokušao dokazati da u Hrvatskoj vlada neoliberalizam. Pritom spominje nekakav "neoliberalizam iz udžbenika" (kojih udžbenika??) i kaže da je ovaj koji mi imamo u mnogočemu drugačiji. Pazite ove računice:

"U javnosti se gradi dojam da je hrvatska država preglomazna, neučinkovita i da ima preveliki utjecaj na privredu, na tržište te, konačno, da koči privatnu inicijativu. Problem je u tome što takav dojam promašuje poantu. Suština neoliberalizma nije u veličini državne administracije ili birokracije, pogotovo ne u zemljama periferije, nego u prisutnosti kapitala i privatnog vlasništva. Pogledamo li hrvatsku stvarnost, vidimo da je država najmanji vlasnik aktivnih pravnih osoba, sa samo 0.7%! Velikih, gotovo 82% aktivnih pravnih osoba je u privatnom vlasništvu. Kada pogledamo državno i privatno vlasništvo kroz šest djelatnosti koje smo odabrali, dobivamo sljedeće činjenice: u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu država je vlasnik 0.5%, a privatnici 72.8% aktivnih pravnih osoba. U prerađivačkoj industriji, dakle jednoj od najvažnijih industrijskih grana, država je vlasnik 0.7%, a privatni kapital 95%. Što se tiče građevinarstva, tu država stoji još lošije i ima 0.6%, a privatni kapital čak 97.8% vlasništva. U trgovini na veliko i malo 97.7% aktivnih pravnih osoba je u privatnom vlasništvu, a tek 0.2% u državnom. U prijevozu i skladištenju država je vlasnik sa 1.3%, a privatni kapital 95.7%. Ipak, u opskrbi vodom, gospodarenjem otpadom i sanacijom okoliša država ima nešto veće vlasništvo, 3.2%, ali privatnici imaju 95%. Dalje, privatni poduzetnici u ukupnom broju poduzetnika, osim što imaju udio od 98%, također prednjače i po broju zaposlenih – 74.4%, ukupnoj bruto dobiti – 59.1%, u ukupnim investicijama – 70.8% itd."

Po njemu je, dakle, neoliberalizam ono kad je vlasništvo nad sredstvima proizvodnje većinom privatno. I to je loše, pogotovo, pazite, ovih 70% privatnih investicija. To bi možda trebala biti država?

Neoliberalizam - nevidljivi neprijatelj kojeg treba prepoznati
(Logično, 3.9.2017.)

Ovo je tekst novijeg datuma. Hrpa besmislica. Spominje se nekakva "ekonomska teorija", ali ne spominje se nijedan njen predstavnik, nijedan konkretan primjer. Desničari su ljuti zbog globalizacije i otvaranja granica, to je sve što se može iz ovoga zaključiti. Demokracija i napredak su im mrski također. Sve to, skupa s globalizacijom, zove se fašizam 21. stoljeća. Eto, i to smo naučili.

"Ljudi govore da neoliberalizam ima strategiju… Nema je. Ona je samo ‘uzmi novac i bježi'"
(Dnevno, 30.11.2012.)

Nakon gostovanja u Nedjeljom u 2, knjigovođa koji je preko noći postao vrsni ekonomski analitičar objasnio je i za Dnevno kako nas taj famozni "neoliberalizam" vodi direktno u fašizam:

"Sad zamislite sljedeće. Imate petnaest tisuća radnih mjesta. Za ta radna mjesta može se natjecati oko 200 do 217 tisuća ljudi koji su kvalificirani za njih. I sad, možda će vam grozno zvučati, zamislite Auschwitz. Tisuće i tisuće nevinih ljudi i dođe 'velikodušni stražar' i pred tisuću ljudi iznese 10 kruhova i kaže: 'Tko brži, njegovo'. To je osnovna poanta. Liberalizam je povijesno gledano imao nekih pozitivnih konotacija. Ali ovo što se sad radi poprima elemente ekonomskog fašizma: mali broj radnih mjesta za koja se natječe veliki broj ljudi, do međusobnog fizičkog istrebljenja. Dakle, samo oni koji će biti najjači moći će dobiti ta radna mjesta. Kad ih dobiju, radit će za minimalne nadnice jer na svaki glas protesta, negodovanja, odgovor je: 'Vidiš koliko ih je na ulici?' To je jako jednostavan sistem, u kojem je, nažalost, Hrvatska sada."

Aleksandar Stanković (HRT)

Iako je danas već gotovo svakome jasno da su priče o neoliberalizmu u Hrvatskoj kao priče o Snjeguljici, ima i onih koji to još uvijek nisu shvatili. Jedan od takvih je Aco Stanković, voditelj HRT-ove emisije Nedjeljom u 2, koji je nedavno svome gostu, bivšem ministru Mrsiću, rekao da je njegov tadašnji šef, bivši premijer Zoran Milanović "neoliberal".

Zoran Milanović neoliberal? Misli li Stanković na onog Zokija koji je izjavio da mu je knjiga "Kapital u 21. stoljeću" Thomasa Pikettyja "među najboljim knjigama koje je u životu pročitao". Za one koji ne znaju tko je Piketty i o čemu se radi u spomenutoj knjizi (a Stanković očito ne zna) - Piketty je s pravom nazvan Marxom 21. stoljeća, postavio je tezu da "država nešto mora d'uradi" jer je sve veći udio siromašnog stanovništva koje nema nikakve mogućnosti jer sitna manjina drži sve resurse. Naravno, Pikettyjevu tezu opovrgnula je znanost, ali to nije spriječilo tadašnju hrvatsku vlast da ga dovede u Zagreb i da se s njim fotkaju. Piketty je pozivao na progresivno oporezivanje bogatstva. Je li to "neoliberalizam"?

Misli li Stanković da je Milanović neoliberal zato što nije htio smanjiti poreze, deregulirati gospodarstvo i smanjiti javnu potrošnju? Ne, druže Aco, Milanović nema nikakve veze s liberalizmom, znači nema ni s onime što vi nazivate "neoliberalizam".

U svakom slučaju, ovo su samo neki u moru primjera. Svih ovih godina prodaju nam maglu, plaše nas reformama i javnom štednjom iako neki od njih sigurno znaju da samo liberalne politike u ekonomiji mogu dovesti do rasta gospodarstva. Plašili su nas da slučajno ne bismo živjeli bolje. Postigli su svoj cilj. A sad cvile što ljudi odlaze, opet nije dobro jer uskoro neće imati tko plaćati poreze i puniti vječito gladnu njihovu majku Državu. Ali, o tome ću drugi put. Bitno je da smo se sačuvali od te grozne pošasti neoliberalizma.

Sviđa ti se članak? Počasti autora kavom!
VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
HRVATSKA
O AUTORU
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa.
NEWSLETTER

Upišite svoju e-mail adresu i primajte naše obavijesti (ne spamamo!).


BIG LAJK!
Srđan Ćuk - General Woo
Reforma je kad si sam platiš "besplatni" grah...i to nedjeljom u nekom restoranu gdje ljudi rade i zarađuju za život.

Izvor: Facebook
NAŠISTI
PRATITE LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA:



IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA