Mario Nakić
2.4.2018.
Mario Nakić
Hoće li Hrvati sjebati i Irsku?
Pročitano 3619 puta. Ocijenjeno 110 puta. Ukupna ocjena: 4
Hoće li Hrvati sjebati i Irsku?
Na Facebook stranici Život u Dublinu, popularnoj među Hrvatima koji su otišli ili tek planiraju otići živjeti u Irsku, kao i u nekim iseljeničkim grupama, objavljen je letak inicijative za proglašenje stanovanja ljudskim pravom u Irskoj. Letak poziva na prosvjed u Dublinu zbog previsokih cijena najma stanova u tom gradu.

"I počelo je!! Demonstracija! Zbog nenormalnog stanja ogromnih cijena stanova, kuca! Neki dan sam na radiu cula da je Dublin postao skuplji od Londona. Visoko je na ljestvici najskupljih gradova za zivot.
Cijena dvosobnog stana (trosobni po HR standardu) je od 1600-3000e mjesecno. A kuce iste velicine, 60 godina stare se prodaju za 350 000e-500 000e.", napisala je autorica stranice Život u Dublinu.

Kao što vjerojatno znate, ja sam veliki pobornik imigracije (i zbog toga sam omražen u nekim krugovima). Moji argumenti za imigraciju nemaju veze s ideologijom niti emocijama, nego čistom ekonomijom i masom pozitivnih primjera iz povijesti. Činjenica je da su Irci višestruko profitirali puštanjem imigranata u svoju zemlju - jeftina radna snaga izvana u pravilu služi kao generator ekonomskog rasta i to u kombinaciji s pametnom politikom niske javne potrošnje i niskih poreza dovodi do blagostanja za cijelo društvo.

Međutim, imigracija sa sobom nosi nužno i negativne nuspojave. Tako je, primjerice, SAD danas relativno nesigurna zemlja s visokom stopom kriminala u odnosu na ostatak razvijenog svijeta. Amerikanci, naime, već desetljećima puštaju ilegalne imigrante u državu i sva politička vodstva, iako neće priznati, im gledaju kroz prste - zato što znaju da je to "boostanje" njihovog gospodarstva. Ilegalci se ne mogu prijaviti za socijalnu pomoć, znači da moraju ili raditi bilo što ili će se baviti kriminalom. Veći dio se u pravilu odlučuje da radi najgore poslove, koje domaće stanovništvo ne želi, za iznimno niske plaće. To omogućuje niže cijene proizvoda i usluga za ostatak društva, ali i povećava produktivnost. Netko će reći da je to iskorištavanje, ali bio bi u krivu jer je i takav posao useljeniku bolji od bilo čega što je mogao raditi u zemlji iz koje je došao. Osim toga, velika većina njih se tijekom vremena usavrši, stvori poznanstva i nađe bolji posao. Zato Americi stalno trebaju novi "ilegalci".

Ali manji dio imigranata se ipak odlučuje baviti kriminalom, što itekako utječe na ukupnu sigurnost u zemlji. Američki političari to dobro znaju, ali jednostavna cost-benefit analiza kaže da je relativno visoka stopa kriminala isplativa cijena za gospodarski rast i blagostanje većeg dijela stanovništva.

Članice EU su potpuno otvorile granice međusobno, tako da je lako iz siromašnijih dijelova Unije sasvim zakonito preseliti i postati građanin bogatije članice EU u kojoj ljudi lakše dolaze do prilika i više zarađuju. Tako je Irska, zemlja koja je još prije 6 godina bila gospodarski ispod razine na kojoj je Hrvatska sada, postala obećana zemlja i za mnoge Hrvate. Irska je tijekom svoga ekonomskog booma, koji još uvijek traje, primila stotine tisuća Mađara, Bugara, Rumunja, Estonaca, Litvanaca, Poljaka, Hrvata i drugih, mahom stanovnika nekadašnjih komunističkih država. Ovo je jako bitno za nastavak priče.

Nitko ne sumnja da su upravo imigranti jedan od glavnih generatora rasta irskog gospodarstva. Ali ako uzmemo u obzir činjenicu da su ti imigranti došli iz zemalja u kojima je marksizam već 100 godina najatraktivnija filozofija i ključni dio mentalnog sklopa, može se pretpostaviti da će Irci prije ili kasnije osjetiti negativne nuspojave svoje imigracije.


Vidim da velika većina hrvatskih emigranata nema blagog pojma zbog čega su otišli iz Hrvatske. Oni okrivljuju hrvatske poslodavce za nisku plaću smatrajući da ovdašnji poslodavci zarađuju velike pare preko leđa radnika što je naprosto netočno jer irski poduzetnici ostvaruju deseterostruko veću dobit od hrvatskih. Naši emigranti ne shvaćaju da su njihove mogućnosti u Irskoj veće zato što Irska ima politiku koja im to omogućava. Irska država ima najnižu javnu potrošnju u Europskoj uniji, što omogućava nisko oporezivanje rada i dobiti, a to opet dovodi do privatnih ulaganja, otvaranja radnih mjesta i rasta radničkih plaća. Država koja se ne miješa puno u tržište, koja ne uzima puno radniku ni poslodavcu, daje im slobodu pa poduzetni pojedinci lakše pokreću poslove, a kad im krene onda trebaju i pomoć u radnoj snazi pa zapošljavaju. Zbog njihove konkurencije na tržištu radnici imaju veći izbor kod zapošljavanja, a to dovodi do rasta plaća. As simple as that!

Mnogi Hrvati teško mogu shvatiti ekonomski zakon ponude i potražnje pa im gore opisano nikako nije razumljivo. Iz istog razloga ne mogu shvatiti ni zašto su cijene nekretnina i njihovog najma u Dublinu toliko skuplje nego u Zagrebu. Cijene određuje tržište! Očito je Dublin jako privlačan za useljenike, očito je potražnja za stanovima daleko veća od ponude pa je prirodno i da će cijene rasti. Država vam tu ne može nikako pomoći, eventualno može uzeti više od vaše plaće i onda tim novcem izgraditi javne zgrade u koje bi vas smjestila. Međutim, to bi privuklo još više takvih useljenika i nikada ne bi bilo dovoljno prostora za sve. Onda bi država morala JOŠ VIŠE uzeti od vaše plaće da udomi i njih. Želite li to? Shvaćate li koliko je to besmisleno jer i sami možete više uzeti iz svoje plaće i platiti smještaj po želji, za takve akcije vam ne treba država kao posrednik.

Hrvati se na Facebooku čude zašto su Irci u velikom broju prosvjedovali protiv računa za vodu od 20 eura mjesečno, a "dopuštaju tako visoke cijene stanova". Pa to bi barem trebalo biti jasno, vodu je naplaćivala država i lokalna samouprava putem svojih poduzeća, dakle naplata vode je politička odluka. Cijene stanova su isključivo tržišne i ovise o ponudi i potražnji. Ne može država vama odrediti po kojoj cijeni ćete nekome iznajmljivati svoj prostor pa stoga prosvjed protiv cijena nekretnina i njihovog iznajmljivanja nema baš nikakvog smisla.

Irska je jedna od najbrže rastućih i najprosperitetnijih zemalja u Europi danas, a to je postigla prvenstveno zahvaljujući javnoj štednji. Irska država izdvaja vrlo malo za socijalnu pomoć i to je jedan od glavnih razloga zašto vi, koji ste tamo otišli, imate visoka primanja u odnosu na svoje kolege u Hrvatskoj. Umjesto razbacivanja državnog novca, koji se prikuplja porezima, Irska je uvela relativno visok minimalac i to je za njih socijalna politika. Vjerujem da su irski političari svjesni da minimalac nije realna mjera za rast gospodarstva, oni na to gledaju kao socijalnu mjeru jer su na taj način osigurali da svatko tko radi može platiti smještaj i normalno preživjeti mjesec.

Zahtjevi za "javnim stanovima", ljudskim pravima koja uključuju tuđi rad i usluge, vode direktno u socijalizam, a to dokazano znači siromaštvo i bijedu. Irska bi mogla na kraju, nažalost, platiti visoku cijenu prihvaćanja imigranata iz ex-komunističkih zemalja jer oni će sve više tražiti od države da provodi politike na koje su navikli u svojim rodnim zemljama. Ali upravo zbog tih politika iz svojih rodnih zemalja su i otišli u Irsku, a da toga nisu ni svjesni.

Postoje realni i objektivni razlozi zašto inače iznimno liberalna Švicarska ima striktna ograničenja na useljavanje i uvoz radnika kao i na dobivanje državljanstva. U demokratskom društvu, pogotovo takvom poput Švicarske gdje narod redovito donosi sve bitne odluke direktno na referendumima, imigracija većeg broja ljudi s drugačijim navikama i mentalnim sklopom vrlo brzo bi mogla upropastiti njihov prosperitet i kompletnu gospodarsku politiku. Da je Švicarska prihvatila milijun Hrvata, Rumunja, Poljaka, Bugara i sl., vjeruje li itko da bi onda odbacili na referendumu uvođenje minimalca, UBI-ja i produživanje godišnjeg odmora? Jasno da ne bi. Balkanci bi Švicarsku vrlo brzo pretvorili u Hrvatsku ili Bugarsku. A to bi se, nažalost, kroz 10-ak godina moglo dogoditi Irskoj.

Sviđa ti se članak? Počasti autora kavom!
VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
SVIJET
O AUTORU
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa.
BIG LAJK!
Srđan Ćuk - General Woo
Reforma je kad si sam platiš "besplatni" grah...i to nedjeljom u nekom restoranu gdje ljudi rade i zarađuju za život.

Izvor: Facebook
NAŠISTI
PRATITE LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA:



IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA