Mario Nakić
20.6.2018.
Mario Nakić
Treba li Hrvatska pustiti imigrante iz Velike Kladuše?
Pročitano 6181 puta. Ocijenjeno 71 puta. Ukupna ocjena: 5
Treba li Hrvatska pustiti imigrante iz Velike Kladuše?
Znate li koja zemlja, ako ne računamo mikrodržave i gradove-države, ima najveći udio stranaca/imigranata u ukupnom stanovništvu u Europi? Probajte pogoditi, vjerujem da neće biti lako. Mislite na Švedsku? Švedska je dosta dugo imala potpuno otvorene granice za ulazak imigranata iz zemalja trećeg svijeta, ali ne, nije Švedska šampion imigracije. Mislite na Njemačku koja je u nekoliko valova nakon 2. svjetskog rata sve do danas primila milijune ljudi s Balkana, Bliskog istoka i iz Afrike? Opet krivo!

Točan odgovor je Švicarska. Da, "ona" Švicarska poznata po strogoj imigrantskoj politici i kvotama za ulazak radne snage. Svaki četvrti stanovnik Švicarske je - stranac. Svi su oni imigranti iz drugih država, došli su trajno zbog posla, ali uvjeti za švicarsko državljanstvo su vrlo rigorozni pa ljudi rade godinama, a neki i desetljećima dok ih ne ostvare i postanu Švicarci s pravom glasa.

Za tako strogi zakon o državljanstvu postoji vrlo snažan temelj. Švicarska prakticira direktnu demokraciju u kojoj stanovništvo na referendumima donosi većinu zakona i propisa na lokalnoj, kantonskoj i nacionalnoj razini. Stoga žele biti sigurni da su se useljenici integrirali u njihovo društvo, prihvatili temeljne vrijednosti na kojima švicarska nacija počiva prije nego dobiju pravo da sudjeluju u donošenju zakona.

Ali u isto vrijeme, Švicarska prednjači u imigraciji. Ne naglo, ne u velikim valovima poput Njemačke, ali svake godine udio imigranata se sigurno povećava. U isto vrijeme, Švicarska prosperira. Opet, ako nećemo ubrajati mikrodržave, Švicarska je zemlja s najbogatijim stanovništvom (per capita). Protivnici imigracije će sada biti na aparatima - Švicarska ima najnižu stopu kriminala u svijetu. Kako to, a priča se da imigranti povećavaju kriminal?

Jednostavno, u Švicarskoj imigracija nije nametnuta izvana niti do nje dolazi zbog pritiska ljevičara, zbog birokrata iz Bruxellesa (Švicarska nije u EU) niti zbog socijalne države, a bogami ni zbog spašavanja posrnulog mirovinskog sustava. U Švicarskoj imigraciju uvjetuje zakon tržišta. Gospodarstvo konstantno raste, otvaraju se nova radna mjesta i švicarska burza rada nije dovoljan bazen za sve poslove koji se nude na tržištu. Poslodavci stoga traže od vlade svake godine povećavanje kvota na uvoz radne snage, a švicarska vlada onda pušta u zemlju upravo radnike s traženim kvalifikacijama, tako da automatski dobiva novu aktivnu radnu snagu koja odmah počinje raditi i privređivati. U Švicarskoj ne možete koristiti usluge zdravstva niti se prijaviti za bilo kakvu socijalnu pomoć ako niste bili zaposleni! Možda je to odgovor na pitanje zašto toliki imigranti iz Afrike i s Bliskog istoka naviru prema Njemačkoj i Švedskoj, a zaobilaze Švicarsku u širokom luku iako je Švicarska bogatija od obje navedene zemlje.

Švicarska je super primjer kako imigracija treba izgledati. Nije ni čudo da prema istraživanjima švicarski imigranti, iako su većinom stranci bez prava glasa, izražavaju svoje zadovoljstvo životom i radom u toj zemlji. To je primjer dobre, pametne i kvalitetne imigrantske politike.

A sad se vratimo u Hrvatsku. Mi smo ovih dana suočeni s još jednom velikom imigrantskom krizom. Oko 6.000 imigranata uglavnom iz Pakistana, Iraka i Nigerije nalazi se u Velikoj Kladuši, BiH, blizu hrvatske granice. Nemaju nikakve dokumente i zna se samo da žele ući u EU. Mnogi lijevi političari, aktivisti i novinari vrište ovih dana kako trebamo pomoći tim ljudima i pustiti ih da uđu u Hrvatsku.





Video: Al Jazeera Balkans

Mislim da će se svaki normalan čovjek složiti s konstatacijom da tim ljudima treba pomoći. Vidio sam dosta komentara desničara koji se zgražaju nad činjenicom da je policija kod imigranata prilikom njihovog pokušaja ilegalnog prelaska granice zaplijenila veći broj noževa. U tome ne vidim ništa sporno. Pogotovo mi je smiješno kad se nad tim zgražaju ljudi koji sebe nazivaju libertarijancima, koji obično podržavaju slobodu posjedovanja i nošenja oružja. Ako želite tu slobodu za sebe, zašto je ne bi mogli imati i oni? Pogotovo u njihovim okolnostima, mislim da je nošenje oružja sasvim opravdano.

Ono što je meni ipak upalo u oči, to je činjenica da su se oni međusobno u Velikoj Kladuši tukli i boli noževima, barem neki od njih. Tako je barem izvijestio Index (koji je čak i to pokušao romantizirati objašnjenjem kako su "toliko očajni da su se potukli i boli noževima"). Pokušavam si zamisliti moralne akrobacije koje novinar mora napraviti da bi opravdao njihove međusobne okršaje. Ali, ne smijemo generalizirati. Nisu "svi" među njima nasilni, samo je žalosno što ljevičari gledaju na njih kao jedinstveni kolektiv, odbijaju bilo kakvu selekciju i žele uvaliti nasilnike skupa s potencijalnim poštenim radnicima koji bi mogli biti od koristi za cijelu zajednicu.

Međutim, postavlja se pitanje zašto svi vjeruju da bi njihovo puštanje u Hrvatsku za te ljude bilo od bilo kakve pomoći. Njihov cilj sigurno nije Hrvatska, ali Slovenija, Mađarska i Austrija ih sigurno neće pustiti kod sebe. To znači, kad bismo ih pustili u Hrvatsku, oni bi tu ostali protiv svoje volje.

Budimo realni, bit će onako kako birokrati iz Bruxellesa odluče. Iako Hrvatska ima suverenitet da odlučuje o vlastitim granicama i imigraciji, Andrej Plenković i njegova vlada nisu tip vlade koja bi išta napravila na svoju ruku. Svejedno, zamislimo na trenutak da birokrati poslušaju naše lijeve novinare i aktiviste pa zapovijede Plenkoviću da pusti te ljude u Hrvatsku. Što sada?

Ti ljudi ne znaju hrvatski, a čini mi se da većina njih ne govori dobro ni engleski jezik. Ove činjenice već same po sebi značajno ograničavaju mogućnosti zaposlenja. Oni bi bili smješteni vjerojatno u nekom improviziranom kampu gdje bi im država osigurala nekakav socijalni minimum. To sigurno ne bi bili uvjeti kakve su oni poželjeli kad su se odlučili na toliki put. Naši novinari ih uporno nazivaju izbjeglicama i to "ratnim izbjeglicama", ali takve kvalifikacije padaju na svakom logičkom testu. U Nigeriji i Pakistanu nema rata, a ni u Iraku se u zadnje vrijeme ne ratuje previše. Nisu to ratne izbjeglice jer kad ljudi bježe od ratnog razaranja, idu u prvo najbliže sigurno mjesto, a ne na drugi dio svijeta, i onda čekaju da opasnost prođe kako bi se mogli vratiti u svoj dom.

Mogu razumjeti da oni žele živjeti u bogatijem društvu s više mogućnosti, ali opet je čudno da za svoje destinacije biraju upravo države koje nude najveće socijalne pogodnosti, a ne one koje nude najveće poslovne mogućnosti.

U svakom slučaju, Hrvatska nije baš njihova zemlja iz snova i u to bi se ubrzo i sami uvjerili. Nakon nekoliko mjeseci postali bi nezadovoljni poput bilo kojeg Hrvata koji ovdje živi od socijalne pomoći ili plaće kojom nije zadovoljan. Kad ovolika masa ljudi, okupljena na jednom prostoru, postane nezadovoljna, onda nastaju problemi. I za njih, ali i za obližnje stanovništvo. Ne želim ni pomisliti kakvi bi se sve problemi izrodili s kojima bi se ljudi morali suočavati, to ne želim ni imigrantima ni nama.

Druga stvar koja mi je zapela za oko, novinari podsjećaju kako Hrvatska treba imigrante iz ekonomskih razloga, što je potpuno točno, ali nikome od tolikih pobornika njihovog useljavanja u RH nije palo na pamet da se raspita i provjeri o njihovim radnim preferencijama. Što mi znamo o toj masi ljudi koje bismo trebali trajno udomiti? Jesu li oni željni i voljni raditi? Kakve su im kvalifikacije? Hoće li biti zaposlivi i korisni našem tržištu rada?

Vjerujem da među njima ima i onih koji bi bili jako korisni našem gospodarstvu, ali nitko od nas ne zna koliko je takvih ljudi koji bi mogli raditi kao konobari, zidari, tehničari ili bilo koje poslove u branšama gdje kod nas kronično nedostaje radne snage. Zašto ih nijedan novinar ili aktivist nije pitao što su završili, što žele raditi, što znaju itd. pa da naprave nekakav popis?

Evo vam prijedlog. Raspitajte se u HGK, HUP-u ili Ministarstvu rada koje kvalifikacije su tražene. I onda dođite među te imigrante i provjerite ima li među njima ljudi s takvim kvalifikacijama voljnih raditi i zarađivati u Hrvatskoj. Ako takvih ima, super! Dovedite ih odmah skupa s njihovim obiteljima! Oni će brzo naći posao i moći će se lako smjestiti, za to će se sigurno pobrinuti poslodavci i možda uz državnu pomoć. TAKVA imigracija nam treba. Siguran sam da bi takav pristup problemu omekšao barem 90% sadašnjih protivnika imigracije u Hrvatskoj, a onaj ostatak koji bi se i dalje protivio je ionako ekstremistički i nebitan.

Dakle, odgovor na pitanje iz naslova nije jednostavan. U načelu, ljudima treba pomoći, ali pustiti u Hrvatsku treba samo one među njima koji izraze želju ostati baš u Hrvatskoj, koji izraze želju raditi i pošteno zarađivati za svoj život i obitelj i koji posjeduju bar osnovna znanja i vještine potrebne našem tržištu rada. Moramo napraviti selekciju, jer ako se na jedan toliko veliki kolektiv gleda isključivo s pozitivnim ili isključivo s negativnim predznakom, onda je potpuno sigurno da ćemo pogriješiti.

 

Sviđa ti se članak? Počasti autora kavom!
O AUTORU
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa.
BIG LAJK!
Srđan Ćuk - General Woo
Reforma je kad si sam platiš "besplatni" grah...i to nedjeljom u nekom restoranu gdje ljudi rade i zarađuju za život.

Izvor: Facebook
NAŠISTI
PRATITE LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA:



IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA