Branimir Perković
8.7.2018.
Branimir Perković
Zašto Skandinavcima većinom ne smeta financiranje velike i skupe države
Pročitano 4657 puta. Ocijenjeno 52 puta. Ukupna ocjena: 5
Zašto Skandinavcima većinom ne smeta financiranje velike i skupe države
"Socijalizam dobro funkcionira u skandinavskim državama", može se često čuti od ljevičarskih intelektualaca i političara. U svakoj raspravi o održivosti/neodrživosti socijalizma, kada se pobiju svi teoretski i empirijski argumenti socijalista, na kraju se dođe do takve izjave.

Baš taj argument je pokazatelj nerazumijevanja onoga tko ga koristi jer se radi o potpunom nerazumijevanju pojmova ili o namjernoj logičkoj pogreški u argumentaciji da bi se omekšala granica između dva pojma (socijalizam i kapitalizam) kako bi se jedan od pojmova (socijalizam) prikazao boljim nego što jest.

Skandinavske zemlje nemaju veze sa socijalizmom, što se može potkrijepiti s puno suhoparnih podataka, ali možemo ih suziti na dvije činjenice koja ruše tezu o "socijalističkoj Skandinaviji". Prva je činjenica da socijalističke stranke nisu jedine koje pobjeđuju na izborima. Dapače, konzervativci su dosta jaki diljem cijele Skandinavije i često su u koaliciji s liberalima (u Norveškoj i Danskoj je takva koalicija na vlasti). Centristi su trenutno najjača politička opcija u Finskoj, a ispred socijaldemokrata su nacionalisti i liberal-konzervativci. Situacija je slična u Švedskoj, Norveškoj i Danskoj te ni u jednoj državi socijaldemokrati nemaju dovoljnu političku snagu da se ne izmjenjuju često s konzervativcima, liberalima i centristima na vlasti. Radikalno lijeve političke opcije su potpuno marginalne, u ovom trenutku puno manja opasnost političkom establishmentu od radikalno desnih političkih opcija. Valja naglasiti i da su te socijaldemokratske stranke prilično protržišne i vjerojatno bi ih u Hrvatskoj političkoj konstelaciji mediji proglašavali "tržišnim talibanima", "apologetima krupnog kapitala" te sličnim epitetima.

Problem političke stvarnosti u Hrvatskoj je taj što ne postoji politička opcija koja nije ekonomski socijalistička i diskurs o ekonomiji se svodi ne to da socijalisti optužuju jedni druge da nisu dovoljno veliki socijalisti. U zemljama gdje postoji stvarna političko-ekonomska heterogenost, kao što su skandinavske, čak i socijaldemokrati izgledaju kao ekonomski liberalne opcije iz perspektive Hrvatske. Kako pokušavamo biti veći katolici od pape, tako i pokušavamo biti veći socijalisti od skandinavskih socijalista.

Ekonomske politike su jako široka tema i bilo bi preopširno svaku ekonomsku temu posebno raščlanjivati te uspoređivati "skandinavski socijalizam" i "hrvatski kapitalizam", ali postoje agregatni pokazatelji koji sažimaju sve ekonomske politike u jednu sveobuhvatnu ocjenu ekonomske slobode i ekonomske konkurentnosti.

Prema Indeksu ekonomske slobode, zbirnoj ocjeni ekonomskih i tržišnih sloboda, sve skandinavske zemlje spadaju u kategoriju "Većinom slobodna gospodarstva" (svijetlo plava boja). Danska i Švedska su čak slobodnija gospodarstva od SAD-a, države koju baš oni koji propovijedaju tezu o "skandinavskom socijalizmu" smatraju bastionom tržišnog fundamentalizma. Čudno kako ta utočišta „socijalizma koji funkcionira“ postaju utočišta slobodnog tržišta čim se udaljimo od kvazi-filozofskih naklapanja crvene buržoazije i promotrimo empirijske podatke.

Čile je još jedna država za koju socijalisti kažu da ju je uništila "ideologija tržišta", iako se radi o daleko najbogatijoj državi u Južnoj Americi, a ustvari ima manje slobodno tržište od Danske i Švedske. Nepristran promatrač bi odmah primijetio dosta jaku korelaciju između veće ekonomske slobode i društvenog blagostanja, za što možemo upotrijebiti i druge pokazatelje kao HDI (Indeks ljudskog razvoja), ali socijaliste zanima narativ, a ne empirijski podaci.

Posebno je smiješna teza o "neoliberalnom kapitalizmu" koji hara Hrvatskom i socio-ekonomski ju uništava, jer se Hrvatska nalazi u samom dnu kategorije "Umjereno slobodna gospodarstva" te je nekoliko krivih političkih odluka dijeli od toga da postane "Većinom neslobodno gospodarstvo". Od zemalja EU samo je Grčka lošije rangirana od Hrvatske. Misli netko da je slučajnost što upravo Hrvatska i Grčka ostvaruju najslabiji gospodarski rast, a prestižu ih zemlje koje su radikalno oslobodile gospodarstvo od državno-političkih okova?

Indeks ekonomskih sloboda 2018:



Ekonomska sloboda se odražava na opću konkurentnost gospodarstva pa su zbog toga sve skandinavske zemlje u top 15 najkonkurentnijih gospodarstava dok se Hrvatska na 75. mjestu bori s lavovima „ideologije tržišta“ kao što su Albanija i Armenija. Ali zaozbiljno, čak te zemlje imaju slobodnije tržišno gospodarstvo od Hrvatske, Albanija po indeksu ekonomske slobode zauzima 65. mjesto, a Armenija 44. U usporedbi s Hrvatskom koja je tek 92. zemlja po slobodi gospodarstva zaista se radi o lavovima „ideologije tržišta“.

Indeks konkurentnosti 2018:



Ali zašto skandinavske zemlje, koje kao što vidimo ne možemo ni izbliza nazvati "socijalističkim" jer se radi o zemljama s najslobodnijim tržištima na svijetu, imaju toliko velika davanja za socijalnu državu i zbog čega njihovi građani u tome ne vide problem?

Prvo valja reći da s obzirom na razvijenost Hrvatska ima puno veću socijalnu državu, a za to skupo plaća velikim javnim dugom te visokim poreznim opterećenjem, što opet kao učinak smanjuje konkurentnost i mogućnost za gospodarski rast. Jednostavno se zemlje kao Hrvatska ne mogu ponašati kao skandinavske zemlje, jer one za to jednostavno nemaju financijskih mogućnosti, tj. mogu, ali to će skupo platiti gospodarskim zaostajanjem, visokim javnim dugom, niskim mirovinama i na kraju demografskim odumiranjem. I skandinavske države su prvo oslobodile kreativni potencijal svog stanovništva da slobodnom tržištu ostvari višak vrijednosti pa su tek onda uveli jaku socijalnu državu, i to samo kao "safety net", tj. kao osiguranje od neplaniranih okolnosti, a ne kao „hammock“ (mreža za ležanje) koja se može koristiti za doživotno parazitiranje na radu drugih.

Uz to, ili možda baš zbog te suštinske razlike u konceptima socijalne države, skandinavske zemlje imaju puno efikasniji javni sektor od Hrvatske. Na anketna pitanja o tome što najviše otežava poslovanje u Hrvatskoj najčešći odgovori su:

- neefikasna državna birokracija
- nestabilne politike (stalne promjene zakona)
- porezni sistem
- korupcija
- porezno opterećenje.

Jasno je da su najveći ekonomski problemi Hrvatske proizlaze upravo iz neefikasnosti države. A tu „državu“ građani jako skupo plaćaju, puno više od građana skandinavskih država s obzirom na bogatstvo. Istodobno je efikasnost tih javnih institucija u Hrvatskoj jako loša, među najnižima U SVIJETU. Javne institucije u skandinavskim državama su najefikasnije na svijetu pa su njihovi građani spremni platiti visoku cijenu za njihovo financiranje. Jednostavno rečeno, Skandinavci rado plaćaju javne usluge jer dobivaju najbolju uslugu u svijetu od tih javnih institucija. S druge strane građani RH plaćaju razmjerno višu cijenu za javne institucije (s obzirom na bogatstvo), a dobivaju među najgorim uslugama u svijetu.

Razlog tomu je što su skandinavske države prvo postale bogate pa tek onda gradili javne institucije i socijalnu državu, a Hrvatska je najprije uvela veliku socijalnu državu i brojne javne institucije. Problem s Hrvatskim konceptom izgradnje socijalne države je u tome što je neodrživ. Prvo treba stvoriti bogatstvo da bi ga se redistribuiralo a ako se krene odmah s redistribucijom onda se ograničava stvaranje bogatstva. Socijalna država je skupa a Hrvatska se ponaša kao neodgovorno i troši prije nego što je zaradila dok su skandinavske države imale sasvim suprotan razvojni put stvaranja socijalne države, prvo su se obogatile pa onda trošile. To je tijekom vremena stvorilo i razliku u kvaliteti socijalnih institucija, jer su skandinavske države morala svojim bogatim građanima opravdati svrsishodnost javnih institucija podizanjem njihove efikasnosti.

Hrvatska država ne mora ništa dokazivati jer njeni građani nisu dovoljno bogati da bi tražili kvalitetu institucija, a dobar dio njih i ovisi o tim institucijama za preživljavanje jer hrvatska socijalna država ne djeluje po principu „safety net“ nego po principu „hammock“ (mreža za ležanje), a građani ne koriste socijalnu državu kao osiguranje i mogućnost da imaju vremena opet „ustati na noge“ nego kao doživotni bankomat.

Najveći problemi za poslovanje:


Indeks efikasnosti javnih institucija:


Zbog toga je Hrvatska tek 102. od 137. zemalja po indeksu efikasnosti javnih institucija, a posebno loša u podsegmentima „Nedopušteni utjecaj“ i „Radna performansa javnog sektora“. U ovom zadnjem je PREDZADNJA U SVIJETU, gora od svih osim Venezuele.



Iz svega navedenog proizlazi da Skandinavci imaju dobar razlog za plaćanje svoje socijalne države i javnog sektora. Zašto ne bi, najefikasniji je u svijetu, nema korupcije, ne može se zloupotrebljavati za cjeloživotno parazitiranje, a oni si to mogu priuštiti. S druge strane ne postoji razlog zbog kojeg bi građani RH plaćali svoj korumpiran, neefikasan i konceptualno loš javni sektor.

Skandinavci su se prvo obogatili pa onda gradili javne institucije i socijalnu državu, trošili su kada su zaradili. Hrvatsku koncept izgradnje javnih institucija i socijalne države je doveo do toga da loša država koči bilo kakav gospodarsku napredak pa Hrvati troše novac koji nemaju, što se ogleda u relativno visokom poreznom opterećenju, neodrživosti mirovinskog sustava i visokom javnom dugu.

 

Sviđa ti se članak? Počasti autora kavom!
VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
SVIJET
O AUTORU
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
BIG LAJK!
MARKO VUČETIĆ, saborski zastupnik
Agrokor se spašavao da bi se sačuvalo nekoliko desetaka tisuća radnih mjesta. Sad se, nekom drugom logikom, najnovijim zakonskim prijedlozima može mirno, bez suvišnih osjećaja, uništiti nekoliko desetaka tisuća radnih mjesta u malom i srednjem poduzetništvu.

Izvor: Facebook
NAŠISTI
PRATITE LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA:



IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA