Denis Vlašić
19.7.2018.
Denis Vlašić
Biciklizam, navijačka euforija i pravda koja je spora, ali dostižna
Pročitano 1970 puta. Ocijenjeno 38 puta. Ukupna ocjena: 5
Biciklizam, navijačka euforija i pravda koja je spora, ali dostižna
Na krilima nove i bolje Hrvatske koju zazivamo ovih dana pali su milijuni komentara, a i pokoja svađa na društvenim mrežama. Naše jedinstvo trajalo je do prve pjesme, kako i priliči ljudima koji su debelo nakon rata zabrazdili u ideološkim podjelama i praznim floskulama dvadesetog stoljeća.

Zemlja u koju se kunemo, a možda je nismo ni zaslužili, i dalje će ostati lijepa, ali prilično neiskorištena u ekonomskome smislu. U moru glupih odluka mi nemamo nikakvu strategiju ni volju da ju zaštitimo i napravimo od nje brend kojemu ne treba svjetsko srebro u nogometu da bi bio prepoznatljiv u svijetu. Shodno tome, odlučili smo ju višestruko devastirati ignoriranjem stručne riječi u svim područjima života, pogotovo onima koji se tiču urbanizma.

Za mene, koji redovito uživam u biciklu, po meni drugom najkorištenijem sportskom rekvizitu nakon lopte, nogometni spektakl će i dalje trajati jer su mi "navijači" ostavili ceste pune stakla što mi pričinjava ogromno nezadovoljstvo. Skupo je i nepotrebno konstantno kupovati gume, ili se na trideset stupnjeva mučiti s promjenom iste. Siguran sam da ste svi patrioti, no rijetko tko od vas je vozio Lobor, Momjan, Pregradu ili Pakrac na nožni pogon, pa se ja osjetim glupo kad vidim veselu ekipicu domoljubnih bacača flaša kojima je nogomet zapravo još jedna prilika da se nagajbaju s ekipom.

Budimo realni, oni ne znaju di je Podgarić, Oroslavlje ili Kotoriba. Poučeni iskustvom, ovaj val optimizma u narodu prvi će uzjahati truli političari i ponuditi brda i doline, u našem primjeru stadion za mase koji će masno koštati. Meni koji sam oprezan prilikom svakog slavlja di se veliča država, to će značiti novu pljačku i daljnje zanemarivanje svih ostalih građanskih potreba, u mom slučaju biciklističke infrastrukture.



Namjerno sam zapeo za biciklizam jer je to moj omiljeni sport, a i najbrže rastuća grana u turizmu kako tvrde neki. Ovaj zeleni oblik rekreacije koji ne zagađuje prirodu i odličan je antistres nakon posla još je uvijek prilično zanemaren i neshvaćen u promociji naše države, iako na svakom koraku možete vidjeti ljude da veselo voze bicikl. Stvari se mijenjaju nabolje, ali samo u glavama individualaca koji su davno digli ruke od pohlepne države i njezine strategije kojoj je cilj samo servisiranje tekućeg poslovanja i održavanje razine trulosti na visokom nivou.

Meni biciklistu jedan od najboljih dokaza takvom ponašanju je naplata karte za bicikl kad idete na trajekt. Znači, umjesto da vas jebivjetri nagrade jer ste odlučili ne zagađivati otok i trudite ga se proći na ekološki najprihvatljivijem vozilu, oni vam naplate skupu kartu i ubiju vam dan. Srećom, balkanska dovitljivost i tome je našla lijek pa ćete u tom slučaju bicikl staviti na neki zidarski kombi i dati radnicima za kavu da glupa država ne ubire vaše teško zarađene šolde.

Ovih dana svi pričaju o potencijalnoj zaradi od turizma i odlično odrađenom marketingu, no rijetko tko spominje našu odgovornost i krivnju da smo državu prepustili u ruke đabalebatorima, kriminalcima i ostaloj klateži koja caruje u svim porama društvenog života. Lagodno smo se poistovjetili s ljudima koji su se mukotrpno znojili da bi osvojili odličje te tako na tren omogućili da val patriotizma u opljačkanoj sredini djeluje iskreno i nepatvoreno.

Nije mi namjera kvariti bilo kome raspoloženje, samo želim ostati čvrsto s nogama na zemlji dok ne vidim prve pozitivne pomake u području ekonomije. Implementacija znanja i tehnologije koja su viđena u dobro uređenim društvima može nas dovesti do odličja i na drugim društvenim područjima i sportovima jer je jasno da mi pojedince za to imamo. Kad jednom postanemo ekonomski jaka sredina, stadion će postati sporedna tema jer će se za njega pobrinuti privatna inicijativa, a ne populistički grebatori.

Nakon lovice zarađene poštenim radom vjerujem da će nam i bacanje flaša prilikom slavlja biti krajnje degutantno ponašanje. Treba se konačno trgnuti i krenuti od sebe, a s takvim ponašanjem onda postajemo pozitivan primjer budućim generacijama kojima u ovo tehnološko doba ratom uzrokovane podjele više ne predstavljaju nikakvu zanimaciju.

I ovu smo priliku upropastili vraćanjem u prošlost što je hvalevrijedna gesta ako želite da nam politiku kroje tudumi koje je stvorio rat i zato masturbiraju na sve teme vezane uz njega. No ipak, samo dva dana nakon slavlja u mojem rodnome gradu, donesena je presuda organizatoru i gradonačelniku, pogađate, riječ je o Varaždinu. Iako se etičar i "gospon" svim snagama trudio ulizati narodu, pravda ga je ipak stigla i nama koji ga nismo birali dala utjehu da u državi postoji zrno razuma.

 

Sviđa ti se članak? Počasti autora kavom!
VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
HRVATSKA
O AUTORU
Denis Vlašić je Varaždinac, zaposlen u privatnom sektoru i veliki ljubitelj biciklizma. Povremeni kolumnist na portalu Varaždinski.hr
NEWSLETTER

Upišite svoju e-mail adresu i primajte naše obavijesti (ne spamamo!).


BIG LAJK!
Saša Cvetojević, poduzetnik
Bitno je da nitko ne ostane bez radnog mjesta. O poslu ionako nitko ne priča.

Izvor: Facebook
NAŠISTI
PRATITE LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA:



IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA