Hrvatska ljevica ima problem s mizoginijom i seksizmom u vlastitim redovima
Mario Nakić
2.8.2018.
Mario Nakić
Hrvatska ljevica ima problem s mizoginijom i seksizmom u vlastitim redovima
Pročitano 5917 puta. Ocijenjeno 122 puta. Ukupna ocjena: 5
Hrvatska ljevica ima problem s mizoginijom i seksizmom u vlastitim redovima
Kad su tri hrvatske glumice izrazile svoja mišljenja o nastupu Thompsona na dočeku vatrenih, bile su dočekane negativnih reakcija brojnih Thompsonovih fanova. Uslijedila je i hrpa uvreda na njihov račun. Mogu ih razumjeti jer slične stvari sam doživio masu puta od desno orijentirane javnosti, svaki put kad bih napisao nešto što nije u skladu s njihovim strogim "Mi, Hrvati, Thompson = Hrvatska" stavom. I ja sam navikao na uvrede tipa "jugokomunjara", "četnik", "mrzi sve što je hrvatsko" i slično. Mene to osobno ne pogađa, budući da znam koliko su te riječi besmislene.

Ali, kad se napada žene, onda je drugačije. Onda se obavezno u uvrede ukomponiraju seksistički, mizoginični i šovinistički elementi, čisto da budu "začinjene". Mnogi će komentatori, ako im se ne sviđa to što žena kaže, prvo komentirati njezin izgled. Ako nije u top formi, onda je "debela kravetina", "nitko je neće j..." i slično. Ako je starija, onda je "stara kravetina"; ako je mlađa, onda je "kokoš" i "kurvetina koja preko kreveta gradi karijeru" itd. Žene su izložene posebnim uvredama koje su tipične za društvo koje već ima usađen posebni tretman prema ženama. Žene se u našem društvu ili pretjerano uzvisuje (one s kojima se slažemo, koje su "na našoj strani") ili pretjerano ponižava (one s kojima se ne slažemo). U svakom slučaju, činimo sve da ženama bude što više otežan svaki izlazak u javnost.



U obranu hrvatskih glumica - budući da je riječ o ljevičarkama - odmah su stali lijevi portali: Index, Jutarnji, Telegram. Odmah su osudili primitivne desničare, "agresivne nacionaliste", konzervativce koji, eto, valjda prirodno imaju takav stav prema ženama. Pisalo se svašta, pretjerivalo. Za sve su krivi "desni portali" koji su ih na to nahuškali jer su kritizirali izjave poznatih glumica. Pa su tako uvrede odjednom postale "prijetnje". Pročitajte kako je to Jutarnji okarakterizirao:

Vrijeđanje i prijetnje otišli su toliko daleko da je Nataša morala promijeniti i postavke privatnosti na svome Facebooku, a evo što su, između ostaloga, mrzitelji napisali njoj i kolegicama: "Posvuduše i kvazi umjetnice ograničena mozga...", "Drugarice, 'oćete vi nama popušiti?", "Četnikuše", "Hrvatske štrace", "Glumice postale preko madraca, a Oscar se tako ne osvaja"...

Gdje je u tome uredništvo Jutarnjeg lista vidjelo prijetnju, ostaje nepoznanica. Ništa od navedenog nije prijetnja. Dakako, riječ je o gadljivim uvredama i eventualno jednoj kleveti, ali nema prijetnji. Prijetnja je kad vam netko kaže da će vas ubiti, istući, silovati ili bilo kako nauditi. To bi barem novinari trebali znati.

Novinari su se u svojim zgražanjima nad ovim napadima na svoje istomišljenice pozivali na slobodu govora. Ugrožena je sloboda govora, tvrde, ako će svaki istup koji ne odgovara većini biti dočekan salvom uvreda. Pritom su donekle u pravu, ali zaboravljaju da oni baš to rade non stop. Jedina je razlika u tome što oni vide samo pola istine, a na drugu polovicu žmire jer i sami u njoj sudjeluju, i to aktivno.

Otkad je izbacila Titovu bistu iz svoga ureda, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović suočena je s redovitim huškanjem medija čim izađe na ulicu - kakvu je haljinu obukla, koga je zagrlila, kakvu frizuru ima itd. Sve to, naravno, potiče mržnju u komentarima koja je u većini slučajeva motivirana čistim seksizmom i mizoginijom.

Ali da se maknemo od Kolinde, ona je stvarno najmanji problem. Podsjetit ću vas na konzervativku Željku Markić koju lijevi mediji redovito stavljaju na javni linč i stup srama. Kod nje više ne vrijede ona pravila o slobodi govora, dostojanstvu žene, ništa! Pogledajte neke komentare na članak o njoj na Telegramu:



Kao što možete vidjeti, ovdje je riječ o puno masovnijem i možda čak i gorem mizoginičnom napadu na jednu osobu, isključivo zato što je žena. Nijedan od ovih komentara ne bi se mogao primijeniti, niti bi ikome pao na pamet da ga napiše, da je riječ o muškarcu. Nerijetko u takvim stvarima sudjeluju i same žene, što je također normalno kod nas. Odgojene su u takvoj atmosferi da se ženu mora napadati isključivo zbog njenog fizičkog izgleda, mora biti ponižena i zgažena, tako da "konačno zašuti".

Nitko od gore spomenutih medija, naravno, neće stati u njenu obranu. Nitko se neće naći da pita kako smo došli do toga da jedna žena ne smije javno iznositi svoje mišljenje koje nije u skladu s većinom, a da ne bude predmet javnog linča agresivnih ljevičara.

Netko će reći da je Željka Markić za to sama kriva jer zastupa stavove koji su, u najmanju ruku, uvredljivi za mnoge ljude. To je donekle točno, ona javno istupa s vrlo kontroverznim stavovima, ali to ne opravdava one koji na to odgovaraju osobnim uvredama na najnižoj mogućoj razini. To što ona zastupa moguće i pogrešne ili loše stavove ne opravdava mizoginiju i šovinizam s kojim je nakon toga suočena. Osim toga, isto "opravdanje" bi se onda moglo tražiti i za one koji su vrijeđali lijeve glumice nakon što su popljuvale Thompsona.

Glumica Lana Barić je u svome intervjuu za Jutarnji list rekla nešto zanimljivo što valja citirati:

Marko Perković je jedan dobar biznismen koji evo od 1991. ljudima prodaje ono što se traži. Nije on ni nešto posebno darovit, a niti autentičan, ali je pametan i firma dobro radi. Može li on sad stati i reći svojoj kongregaciji – alo ljudi, nemojte tako, ružno je to, ne treba tako, kad je činjenica da njegovi slušatelji generiraju ogromnu količinu mržnje i agresije već godinama i da je to svima normalno. Može, naravno, ali neće, jer šta bi se desilo kad bi ti ljudi postali pismeni i počeli misliti svojom glavom? Pogađate. Propa bi posal.

Sad ću je malo parafrazirati pa upitati hoće li itko od utjecajnijih lijevih političara, novinara, urednika, akademika, glumaca - pozvati svoju publiku, svoje čitatelje, svoje istomišljenike da budu tolerantni i da se nauče ponašati? Da kad napadaju neki sadržaj, ne idu ad hominem, da odbace mizoginične i seksističke argumente na koje su naučeni, da kritiziraju sadržaj, a ne fizički izgled osobe i da pripaze kako se obraćaju ženama. Oni bi to mogli napraviti, kad bi htjeli, ali neće jer mržnja im donosi novac. Posao bi propao.

Kad bismo išli brojati sve seksističke i mizoginične komentare upućene ženama lijevog i ženama desnog svjetonazora, siguran sam da bismo lako došli do rezultata kako su žene desnog svjetonazora izloženije bezobraznim i odvratnim uvredama i klevetama. Hrvatska ljevica ima ozbiljan seksistički problem, samo što to ne žele priznati. Lijevi akademik Sandi Blagonić je nedavno svojom seksističkom objavom na Facebooku to samo potvrdio. Kod ljevice u takvim napadima ne sudjeluje samo "obični puk", nego i predvodnici - istaknuti političari, novinari, akademici.

Što mislite, kako bi Kolinda prošla na izborima da je bila kandidatkinja neke lijeve stranke? Ljevičari bi u tom slučaju glasali za Milana Bandića. SDP, najveća lijeva stranka u Hrvatskoj, nikada nije mogla na najvišu poziciju izabrati ženu. Što mislite, zašto Aleksandra Kolarić ne može ući u drugi krug niti u izborima za gradski odbor SDP-a grada Zagreba?

Ljevica je ta, dakle, koja ima kulturološki i odgojni problem sa seksizmom u vlastitim redovima. To očito nije problem pojedinaca nego cijele ideologije. Da prikriju taj problem, tražit će svaku priliku kako bi optužili drugu stranu za isto ono što oni non-stop rade. Lijevi mediji tako gube vjerodostojnost i postaju jednaki onima koje su godinama optuživali za pristranost i dezinformiranje.

Za kraj ću namjerno citirati jednog ljevičara, deklariranog anarho-sindikalista Noama Chomskog, kojeg sigurno cijene i mnogi intelektualci u lijevim krugovima kod nas. On je rekao:

"Goebbels je bio pobornik slobode govora za mišljenja koja su mu se sviđala. Takav je bio i Staljin. Ako želite biti za slobodu govora, onda trebate biti pobornici slobode govora za ona mišljenja koja prezirete, u protivnom niste pobornici slobode govora."

Ima li takvih, principijelnih ljevičara na našoj sceni? Nema ni u tragovima! Jer da ima, onda bi stali u obranu Željke Markić zbog mizoginičnih i brutalnih napada isto kao što staju u obranu svojih istomišljenica. Onda bi na jednak način osudili i lijeve agresivce i primitivce kao što osuđuju desne.

Mogu samo reći: hvala Bogu što ljevica nema moć u ovoj zemlji i što se veći dio javnosti ne slaže s njihovim narativom. Čak i ako znam da je hrvatska većina previše konzervativna i nije naklonjena liberalnim vrijednostima, dobro je da postoji ravnoteža između većine novinara i većine čitatelja. Jer kad bi se većina čitatelja slagala s njihovim stavovima, brzo bismo dobili društvo jednoumlja, u kojem bi "sloboda govora" vrijedila samo za one koji se s njima slažu, a svi drugi bi išli u zatvor (doslovno, oni pozivaju na zatvaranje svojih neistomišljenika). Svatko s drukčijim mišljenjem bio bi ušutkan jer drukčije stavove oni u pravilu etiketiraju kao govor mržnje. Govor mržnje je rezerviran za desnicu, ljevičari kad mrze to je sloboda govora. To bi, dakle, bio teror kakav smo u ovoj zemlji već doživjeli.

 

Sviđa ti se članak? Počasti autora kavom!
VIŠE IZ RUBRIKE:
LJUDSKA PRAVA
HRVATSKA
O AUTORU
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa.
NEWSLETTER

Upišite svoju e-mail adresu i primajte naše obavijesti (ne spamamo!).


BIG LAJK!
Srđan Ćuk - General Woo
Reforma je kad si sam platiš "besplatni" grah...i to nedjeljom u nekom restoranu gdje ljudi rade i zarađuju za život.

Izvor: Facebook
NAŠISTI
PRATITE LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA:



IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA