9.10.2018.
PIŠE MARIO NAKIĆ
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa.

VIŠE
ČITATELJI OCIJENILI
5
I one zaslužuju zaštitu temeljnih ljudskih prava!
I one zaslužuju zaštitu temeljnih ljudskih prava!

Nakon izbijanja afere potpredsjednika Sabora i HDZ-a Milijana Brkića koji je navodno odavao tajne informacije optuženima u slučaju "elitne prostitucije" 2011. godine, ponovno se aktualizirala tema o zakonskoj regulaciji seksualnog rada. Kao što vjerojatno znate, prostitucija je u Hrvatskoj zabranjena. Same prostitutke se ne kažnjava teškim kaznama već samo prekršajem, ali se njihove klijente i svodnike obično kažnjava dužim zatvorskim kaznama.

Međunarodna organizacija za ljudska prava Amnesty International pozvala je otvoreno sve zemlje da dekriminaliziraju prostituciju jer je to najbolji način da se pomogne u zaštiti ljudskih prava žena i muškaraca koji se tim poslom bave. Pomalo neočekivano, poziv AI-a je naišao na negativnu reakciju u ljevičarskom Guardianu koji smatra legalizaciju prostitucije "sramotom prema ženama".

Prostitucija u Europi

A kako to imaju riješeno druge zemlje? U većem dijelu Europe prostitucija je legalna. Najstariji zanat prva je legalizirala Švicarska još davne 1943. godine, a uslijedile su Njemačka, Austrija, Nizozemska, Mađarska, Grčka, Turska, Latvija i Malta. To su zemlje u kojima je seksualni rad legalan i zakonom reguliran. U Poljskoj, Rumunjskoj, Grčkoj, Sloveniji, Španjolskoj, Portugalu, Velikoj Britaniji, Češkoj, Slovačkoj, Makedoniji, Estoniji, Belgiji, Luksemburgu, Cipru i Danskoj seksualni rad nije zakonom reguliran, ali je potpuno dekriminaliziran, znači dozvoljen.

Prostitucija je zabranjena u svim zemljama bivše Jugoslavije izuzev Slovenije, zatim u Albaniji, Litvi, Bjelorusiji, Ukrajini, Armeniji, Moldaviji, Rusiji, Gruziji i Azerbajdžanu.

I imamo četvrtu kategoriju, to je novi, takozvani "nordijski model" koji je prije desetak godina uvela Švedska, po kojem prostitutke nisu izvan zakona, ali je kupovina seksualnih usluga kazneno djelo. Taj su model, nakon Švedske, prihvatile Norveška, Finska, Island, Irska, Sjeverna Irska, Francuska i Italija.

Novi Zeland ima manje prostitutki nego Hrvatska. Kako to?

Prema informaciji koju je objavio Večernji list, u Hrvatskoj se prostitucijom bavi 6.700 žena. Usporedimo to s Novim Zelandom koji je 2003. godine potpuno legalizirao seksualni rad. Prema državnim podacima, u Novom Zelandu je aktivno oko 6.000 seksualnih radnika i radnica. Uzmimo u obzir i podatak da u Novom Zelandu živi oko 5 milijuna, a u Hrvatskoj oko 4 milijuna ljudi, pa dobijemo računicu da je u Hrvatskoj jedna prostitutka na 597, a u Novom Zelandu jedna na 833 stanovnika.

Dakle, Novi Zeland, gdje je posve legalno prodavati seksualne usluge na ulici, u bordelima ili kroz escort agencije, gdje se te usluge normalno reklamiraju u medijima i na jumbo plakatima, ima manje prostitutki nego u Hrvatskoj gdje je sve to zakonom zabranjeno. Iz toga možemo zaključiti da oni koji misle kako će nešto nestati ako država to zakonom zabrani očito nemaju pravo.

Novi Zeland sam naveo namjerno, budući da je poznat kao najbolje mjesto za rad seksualnih radnika i radnica. Ukratko, legalno je prodavati i kupovati seksualne usluge dok god su svi akteri punoljetne osobe i dok nema prisile. Legalno je otvaranje bordela ili escort agencija, ali i rad na ulici. Država je osnovala posebnu agenciju koja se brine za stanje zaposlenika u ovom sektoru. Zaposlenici seksualnog sektora imaju i vlastitu udrugu koja je prilično respektabilna i moćna u borbi za njihova prava. Imaju obavezu ići na redovite zdravstvene preglede i posebno ih se ohrabruje da se slobodno obrate policiji koja će im pomoći ako naiđu na bilo kakve probleme u poslu. Novi Zeland je nedavno čak uveo prostituciju među deficitarna zanimanja, odnosno ona s kojima će imigranti imaju prednost ulaska u zemlju ako posjeduju iskustvo i vještine.

Zašto je Novi Zeland proglašen najboljim mjestom za seksualne radnice

Ali kad su uvodili ovaj zakon, koji glasi kao jedan od najliberalnijih u svijetu, vodile su se velike debate. Na kraju je zakon usvojen tijesnom većinom u vrijeme dok su konzervativci imali najviše zastupnika u parlamentu. Za zakon su glasali zastupnici iz svih parlamentarnih stranaka, iako je dio konzervativaca i socijaldemokrata glasao protiv. Zanimljivo, zakon je podržala i Kršćanska udruga žena Novog Zelanda.

Ipak, bilo je i protivnika među feminističkim udrugama. Kritičari su tvrdili da bi legalizacija prostitucije mogla dovesti do ekspanzije ulične prostitucije i zlouporabe kriminalnog miljea. Istraživanje koje su proveli profesori s Cambridgea pet godina kasnije došlo je do zaključka da se crne slutnje nisu obistinile. Broj prostitutki se nakon legalizacije nije povećao, ali preko 80% njih tvrdi da se sada osjećaju sigurnije.

Vlada Novog Zelanda je zatražila i od Visoke škole medicine u Christchurchu na Južnom otoku, da napravi vlastito istraživanje o utjecaju novog zakona. Prema ovom istraživanju, čak 90 posto ispitanika (seksualnih radnica i radnika) je odgovorilo da im je novi zakon omogućio zapošljavanje, 64% sad lakše odbija klijente, a 57% ih sada ima bolje odnose s policijom.

Prostitutke su sada ušle u porezni sustav i plaćaju porez državi poput bilo kojih drugih zaposlenika ili obrtnika ako su samozaposlene, ali s druge strane dobivaju sigurnost zdravstvenog i mirovinskog sustava. Kako piše Open Democracy, predrasude u Novom Zelandu još uvijek postoje i mnoge prostitutke kasnije teže pronalaze posao u nekom drugom zanimanju zbog svoje prošlosti, ali te predrasude polako nestaju.

Propast feminističkog modela

Često slušam kritike nekih ljudi, osobito s lijeva, koji smatraju da to "žene rade protiv svoje volje, prisilno". Oni uglavnom ne bi htjeli da je prostitucija zabranjena, ali bi kažnjavali potražnju, odnosno one koji koriste njihove usluge, kao i svodnike ili menadžere. To nije nova ideja, toga su se sjetili Šveđani koji su prvi uveli takav model. Ideja je bila da će tako suzbiti prostituciju i pomoći prostitutkama da se maknu s ulice i država im u tome "mora pomoći". Riječ je o feminističkoj ideji o "zaštiti prostitutki".

Ali ona već u teoriji pada u vodu jer ne možete zaštititi nijednog radnika ako kriminalizirate potražnju za njegovim proizvodima ili uslugom. To naprosto tako ne ide! Događa se to da cijena usluge padne jer klijenti preuzimaju veći rizik pa prostitutke moraju prodavati svoje usluge u bescijenje. Na taj način im sigurno nećete pomoći da se "maknu s ulice". Druga stvar, što s onim seksualnim radnicama i radnicima koji to baš žele raditi? Prostitutke nisu zadovoljne, kažu: "Molimo vas, nemojte nas više štititi!".

Švedski model je jako popularan u Europi, guraju ga moćni feministički lobiji pa je i Europska komisija predložila zemljama članicama da ga razmotre. Pod pritiskom feminističkih udruga prihvatile su ga dosad sve nordijske zemlje osim Danske, zatim Irska i Sj. Irska, zatim Francuska pa Italija...Ali to je vrlo nesmotreno, s obzirom da ni same prostitutke ne žele takvu "zaštitu". Ljudskopravaške organizacije osuđuju tzv. nordijski model, recimo Amnesty International koji tvrdi da takva regulacija dovodi prostitutke u još veći rizik od nasilja i kriminala, a s druge strane uopće ne postiže svoj cilj - smanjenje ulične prostitucije.

Iako su stručnjakinje sa ženskih studija u svojim radovima tvrdile kako se ulična prostitucija smanjila, riječ je o prostitutkama koje rade legalno. Mnoge su jednostavno prešle u ilegalu jer im se ne isplati plaćati porez kad im je potražnja ionako kriminalizirana, a cijena usluga snižena. Ozbiljnija istraživanja pokazala su da se nasilni kriminal u svijetu prostitucije u nekim zemljama znatno povećao nakon uvođenja nordijskog modela.

Dakle, feminizam je i po ovom pitanju doživio debakl. Kao i svaki put kad ljevica tvrdi da će neku skupinu zaštititi, u pravilu efekti budu suprotni od želja. Još bolje je što se to već u teoriji može vidjeti jer njihove ideje su suprotstavljene zakonima tržišta, ali političari sve češće na njih padaju pa ih ugrožene skupine osjete na svojoj koži.

Što je prostitucija, a što ona nije?

Da ne bude zabune, ovdje ne pričam o kriminalnim radnjama kao što su trafficking, robovlasništvo ili bilo kakve druge prisile. Iako će neki na svaki spomen prostitucije skočiti s navedenim kaznenim djelima, to su sve odvojena djela, već zabranjena zakonom i trebaju se maksilano kažnjavati, ali ta djela nisu prostitucija. Kad pričamo o prostituciji, odnosno seksualnom radu, to znači isključivo dobrovoljni odnos između odraslih osoba. Država s time ne bi trebala imati ništa, osim eventualno uzeti PDV od naplaćene usluge i to je to. Tako to treba biti riješeno, poput mnogih zapadnih zemalja, i u Hrvatskoj.

Ali dok god je prostitucija zakonom zabranjena i prostitutke se kažnjava samo za obavljanje posla koji žele raditi, njihov će rad biti posebno izložen riziku od veza s pravim kriminalcima jer kad prostitutka nema pravnu i policijsku zaštitu poput drugih legalnih radnika u Hrvatskoj, ona je laka meta pljačkaša, ucjenjivača i drugih kriminalaca. Onda mora angažirati svodnika koji će od nje za svoju zaštitu uzimati veliki udio i tako je može iskorištavati. Ako želite pomoći prostitutkama koje su također ljudi s ljudskim pravima, onda se zalažite za potpunu legalizaciju prostitucije. One zaslužuju zaštitu ljudskih prava!

 
Sviđa ti se članak? Počasti autora kavom!
VIŠE IZ RUBRIKE:
LJUDSKA PRAVA
HRVATSKA
O AUTORU
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa.

VIŠE
LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA:
LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA:
NEWSLETTER

Upiši e-mail adresu:
NEWSLETTER

Upiši e-mail adresu: