Branimir Perković
7.5.2017.
Branimir Perković
Analiza: Kako je politička nestabilnost utjecala na hrvatsku ekonomiju?
Pročitano 4279 puta. Ocijenjeno 6 puta. Ukupna ocjena: 3
Analiza: Kako je politička nestabilnost utjecala na hrvatsku ekonomiju?
Stara kletva „Dabogda živio u zanimljiva vremena“ se ispunila svima nama u Hrvatskoj. Iako je situacija jako zanimljiva još od parlamentarnih izbora u studenom 2015. godine, zadnjih dana je toliko napeto da ljudi umjesto trilera, sapunica i komedija, gledaju Sabor RH, koji im pruža sve navedeno u jednome.

Okidač za sve je bio Most, tj. ne toliko Most, koliko razbijanje dosadašnjeg političkog duopola dviju koalicija. Ostalo je povijest. Orešković, Karamarko, Milanović, Plenković...Naučili smo ta imena kao imena članova vlastite obitelji. Toliko se o politici i političkim akterima slušalo i govorilo da se stječe dojam da sve vrti oko politike i da politika sve diktira, te samim time ako nema političke stabilnosti, nema nikakve stabilnosti. Situacija je većinom obratna. Kada postoji politička stabilnost, većinom nema nikakve druge stabilnosti.

Borba se primarno odvija između HDZ-a i Mosta, dvoje ljubavnika koji se nalaze u prisilnoj vezi te se stalno sastaju, rastaju, okupljaju, prekidaju. U toj borbi pada puno teških riječi te raznovrsni argumenti i kontraargumenti. Jedan od glavnih argumenata HDZ-a je taj da bez političke stabilnosti nema ni gospodarske stabilnosti. Zadnjih dana je to postao argument svih onih koji u nedostatku političke hrabrosti, političke mudrosti, zbog partikularnih interesa, spašavanja čelnika Agrokora zaduženog za strateške investicije i financije koji ništa nije znao i financijama u Agrokoru, ili čistog oportunizma, podržavaju HDZ-ovu vladu i ministra Marića. U takvoj situaciji se stvaraju Frankenstein savezništva kao između Brune Esih, Hasanbegovića i Glasnovića s Pupovcem i Sauchom te Pupovca i Sauche s HDZ-om, a sve za spas ministra Marića, Vlade, a vjerojatno preko toga i Agrokora tj. svih politički podobnih pojedinaca uključenih u Agrokor.

Ipak, navodi o tome kako politička nestabilnost znači i gospodarsku nestabilnost se pokazuju kao sasvim promašeni, a relativno širok vremenski rok od studenog 2015. do danas, koliko je trajalo razdoblje političke nestabilnosti, daje dovoljno prostora za sagledavanje dugoročnih makroekonomskih pokazatelja.

Prva slika jasno pokazuje da politička nestabilnost nije imala negativnog utjecaja na rast BDP. Dapače, rast BDP-a se ubrzava. U prvom kvartalu 2015. hrvatsko gospodarstvo sramežljivo počinje izlaziti iz krize i do zadnjeg kvartala 2015. dostiže stopu rasta od 2,8%. Ta stopa ostaje stabilna kroz cijelu politički turbulentnu 2016. godine i doseže gotovo 3%. Iako su razni katastrofičari predviđali da će krize u Agrokoru srušiti Hrvatsko gospodarstvo, i to se koristilo kao argument za državnu intervenciju, prvi kvartal 2017. godine, koji je bio politički posebno buran baš zbog Agrokora, stopa rasta na godišnjoj razini iznosi 3,4%. Jasno da BDP ne pokazuje cijelu sliku gospodarstva, ali je s razlogom standardna mjera rasta gospodarstva jer vrlo dobro korelira s poboljšanjem drugih pokazatelja. U izračun BDP-a ulaze državna potrošnja, osobna potrošnja, investicije te neto izvoz, a time prati sve glavne indikatore rasta gospodarstva.


Izvor: TradingEconomics.com + Državni zavod za statistiku
(za uvećani pregled klikni na sliku)


Druga slika (ispod) prikazuje kretanje indeksa prometa trgovine na malo. Kao bazna godina je uzeta 2010. To znači da se rast ili pad prometa u trgovini na malo gleda prema njenoj razini u 2010. godini, tj. ako se indeks spusti ispod 100 to znači da je trgovina na malo smanjila u odnosu na 2010. (stanovništvo kupuje manje proizvoda), a ako se podigne iznad 100 onda je trgovina na malo u tom razdoblju veća od razine iz 2010. (stanovništvo kupuje više proizvoda). Vidljiv je pad sve do kraja 2015. godine, kada je politička nestabilnost i počela, te od rujna 2015. kontinuirani rast iznad 100, što znači da su prvi put od 2010. do 2015. ljudi počeli kupovati više proizvoda nego što su kupovali u siječnju 2010. godine.


Izvor: Državni zavod za statistiku
(za uvećani pregled klikni na sliku)


Treća slika (ispod) prikazuje postotak javnog duga RH u BDP-u. Savršeno je jasno da se Hrvatska enormno zaduživala u vrijeme krize te je dug od 39.6% BDP-a u 2008. dosegao alarmantne razine od 86.7% u 2015. godini. Javni dug od 86,7% BDP-a znači da je Hrvatska dužna 86,7% svega što proizvede u godinu dana, uključujući robu i usluge. To je bila politika kupovanja vremena i odlaganja krajnje potrebnih reformi da bi se restrukturiralo gospodarstvo, tj. tipično prebacivanje sadašnjih problema na buduće generacije. I to je bilo razdoblje relativne političke stabilnosti. Ulaskom u razdoblje političke nestabilnosti pred kraj 2015. godine, ulazimo i u razdoblje postupnog pada javnog duga u BDP-u, koji je na kraju 2016. pao na 84,2%.


Izvor: TradingEconomics.com + HNB
(za uvećani pregled klikni na sliku)


Četvrta slika prikazuje broj zaposlenih u RH, što je bolji indikator od broja nezaposlenih jer on najbolje pokazuje porast zapošljavanja u nekoj zemlji i povećanja gospodarske aktivnosti. Broj nezaposlenih je upitan indikator jer na njega dugoročno utječe i pozitivan/negativan prirodni priraštaj stanovništva (više umrlih od rođenih), a posebno je varljiv kada postoji trend velikog iseljavanja iz zemlje koji umjetno smanjuje stopu nezaposlenosti jer nezaposleni sele u zemlje u kojima mogu pronaći zaposlenje i time smanjuju broj nezaposlenih u zemlji iz koje odlaze. Treba imati na umu da Hrvatska ima jako izraženu sezonsku komponentu u gotovo svim gospodarskim pokazateljima, tj. u ljetnim mjesecima svi pokazatelji izgledaju bolje zbog turizma. Isto se događa i s brojem zaposlenih, koji naglo raste u ljetnim mjesecima zbog potreba sezonskog zapošljavanja. Crna linija na grafikonu prikazuje trend, tj. opća razvojna tendencija pojave, u ovom slučaju broja zaposlenih. Analizom pojava pomoću trenda želi se otkriti zakonitosti razvoja pojave te na temelju uočene zakonitosti daljnja kretanja i opći razvoj pojave, u ovom slučaju broja zaposlenih. Trend prikazan na grafikonu je uzlazan, što znači da se broj zaposlenih u RH od drugog tromjesečja 2014. do prvog tromjesečja 2017. povećavao.


Izvor: TradingEconomics.com
(za uvećani pregled klikni na sliku)


Navedeni pokazatelji su samo dio brojnih dokaza koji pokazuju da hrvatsko gospodarstvo napreduje usprkos, ili možda zbog, političke nestabilnosti. Hrvatski rast prije krize je bio postavljen na krivim temeljima, na velikim infrastrukturnim projektima, zaduživanju, nerealno visokoj osobnoj potrošnji financiranu inozemnim priljevom kapitala, nekretninskom boom-u te lako dostupnim kreditima. To je bio tipični rast baziran na rentijerskoj poziciji, turističkom i nekretninskom sektoru koji je osiguravao veliki priljev deviza i megalomanskim državnim investicijama u izgradnju prometne infrastrukture financiranu zaduživanjem koja je pumpala državnu potrošnju u izračunu BDP-a i time kratkoročno dizala stope rasta. Hrvatska zbog toga ostaje u recesiji jako dugo, puno dulje od ostalih zemalja, jer gospodarsko rast na taj način više nije bio moguć, a vlade su se zaduživale po enormnim svotama da bi stvorili privid održavanja pred-kriznog nerealnog standarda. Iako je politika bila nesposobna za to, gospodarstvo polako uviđa da je potrebno potpuno restrukturiranje i nova razvojna paradigma, ta se od oslanjanja na unutrašnje tržište i državne infrastrukturne projekte polako preorijentiraju na izvoz. Robni izvoz je porastao s 56,2 milijarde kuna u 2008. na 76,1 milijardu kuna u 2015. dok je istodobno uvoz s 134,5 pao na 123,7 milijardi kuna (Izvor: DZS). Hrvatska još uvijek izvozom pokriva samo 62,52% uvoza, ali to je puno bolje od 41,78% pokrivenosti koliko je bilo 2008.

Ukratko, svi gospodarsko pokazatelji jasno pokazuju da politička nestabilnost nije negativno djelovala gospodarstvo te da se bez utjecaja politike ono polako restrukturira iz rentijerskog u izvozno. Situacija oko Agrokora je sama po sebi veliki poticaj za nastavak tog restrukturiranja i evidentno je da politika taj proces želi zaustaviti. Razlog je jednostavan, a to je da je Agrokor klijentelistička kompanija koja svoj nastanak, svoj nastavak, svoju monopolističku poziciju, svoj privilegiran položaj i svoje loše poslovne prakse, duguje politici i s politikom je tijesno povezan jer političarima služi kao mjesto za zaposlenje svojih članova i članova obitelji te izvlačenje novca iz gospodarstva posredstvom Agrokorove „too connected to fail“ mreže. Međutim, Agrokor nije previše povezan, strane rejting agencije ne misle da će propast Agrokora stvoriti velike strukturalne probleme za državu i gospodarstvo pa Agrokor treba prepustiti tržišnim, a ne političkim silama.

Ne bojte se, nećete gladovati bez stabilnosti Vlade i Sabora i ne slušajte HDZ apologete koji ni sami ne vjeruju u što govore, ali moraju raditi prema naputku iz centralnog komiteta, mislim središnjice HDZ-a, da bi jednoga dana oni sami bili uhljebljeni u nekakvu državnu agenciju na posao izmišljen za njih.




Sviđa ti se članak? Počasti autora kavom!
VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
HRVATSKA
O AUTORU
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
BIG LAJK!
Saša Cvetojević, poduzetnik
Bitno je da nitko ne ostane bez radnog mjesta. O poslu ionako nitko ne priča.

Izvor: Facebook
NAŠISTI
PRATITE LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA:



IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA