Mises - prvi antifašist među zapadnim intelektualcima
Liberal.hr
10.7.2017.
Liberal.hr
Mises - prvi antifašist među zapadnim intelektualcima
Pročitano 3006 puta. Ocijenjeno 1 puta. Ukupna ocjena: 5
Mises - prvi antifašist među zapadnim intelektualcima
Jedan od predstavnika klasičnog liberalizma, austrijski ekonomist i teoretičar Ludwig von Mises, poznat je prvenstveno po snažnoj obrani slobodnog tržišta u njegovoj najpoznatijoj knjizi "Ljudska akcija" i po opetovanom raskrinkavanju svake fantazije o dobrim namjerama i ciljevima socijalizma (u mnogim djelima). Međutim, Mises se protivio i drugim totalitarnim režimima i autoritarnim sistemima. Malo je poznato da je on bio prvi intelektualac na Zapadu koji je javno kritizirao Musolinijev režim.

Benito Musolini bio je dugo član Talijanske socijalističke stranke i podupirao je Socijalističku internacionalu. Tijekom 1. svjetskog rata je izbačen iz nje, da bi se ubrzo odrekao socijalizma i okrenuo nacionalizmu osnovavši Nacionalnu fašističku stranku. Postao je najmlađi talijanski premijer 1922. godine i u početku je vladao u skladu s Ustavom, da bi 1925. godine ukinuo demokratski poredak i proglasio "Diktaturu vođe". Zabranio je sindikate i sve oporbene stranke, pogotovo socijaliste, a s njima se razračunavao državnim represivnim aparatom. Budući da je socijalistička Internacionala provodila nasilne revolucije, mnogi zapadni intelektualci gledali su na Musolinijev režim u počeku kao nešto "opravdano" ili bolje od komunizma.

Mises nije mogao šutjeti. Godine 1927. dok je još radio na Sveučilištu u Beču, u svojoj knjizi "Liberalismus" (Liberalizam) piše kako je fašizam u Italiji postao popularan među narodom kao odgovor na nasilnu i ubilačku prirodu Treće internacionale, međutim, piše dalje, "velika i prijeteća opasnost unutarnje politike fašizma leži u vjeri u odlučnu moć nasilja" te objašnjava kako bi "ideje trebale biti oružje, a ne nasilje" jer "liberalizam pretpostavlja da samo slobodno tržište ideja može učinkovito pobijediti socijalizam" i dodaje:

"Toliko o unutarnjoj politici fašizma. Njegova vanjska politika, koja se bazira na toliko puta razbijenom principu prisilnih međunarodnih odnosa, može samo dati krila neprekidnoj seriji ratova...Da bismo zadržali i poboljšali trenutni ekonomski napredak, mir među narodima mora biti osiguran. Ali, narodi ne mogu živjeti u miru kad je osnovna pretpostavka ideologije koja kod njih vlada - vjera da jedna nacija može osigurati svoje mjesto u zajednici nacija samo silom.

Ne može se poreći da je fašizam, kao i neki slični pokreti protiv diktature establišmenta, imao dobre namjere i da je njihova intervencija u jednom trenutku spasila europsku civilizaciju. Time si je već osigurao mjesto u povijesti. Ali, dok je takva politika donijela spas u jednom trenutku, to nije vrsta politike koja bi mogla obećati trajni uspjeh."


Treba naglasiti još jednom da je to bila 1927. godina, prije strahota fašizma i njemačkog nacizma u 1930-ima kad su svi normalni intelektualci na Zapadu počeli osuđivati fašizam odnosno nacizam u Italiji i Njemačkoj. Mises je prvi dobro primijetio kako Musolinijeva vanjska politika mora dovesti do ratova, a kritizirao je i njegov način obračunavanja s neistomišljenicima.

Mises je nekoliko godina kasnije, budući da je bio Židov, prešao raditi u Ženevu kako bi izbjegao nacističku okupaciju Beča koja se mogla naslutiti. Pred Drugi svjetski rat se preselio u New York. Tijekom rata je pisao i o nacizmu te je posebno kritizirao nacionalizam u ekonomiji koji "vodi do sukoba među narodima". Vjerovao je da samo slobodno trgovanje među narodima, bez ikakvih državnih tarifa i drugih prepreka na granici, može biti preduvjet trajnog mira i prosperiteta. Napisao je da je "slobodno tržište jedina alternativa Fuhrerovim načinima".



U knjizi "Svemoguća vlada: nastanak totalne države i totalnog rata" posvetio je cijelo poglavlje nacionalsocijalizmu i razvoju nacizma u Njemačkoj. Opisuje nacizam kao ekonomski socijalizam koji je zavijen u posebnu vrstu nacionalizma, onu koja teži "Lebensraumu" - životnom prostoru koji mu nikada nije dostatan. Objašnjava kako postoji bitna razlika između "modernog nacionalizma" i patriotizma (domoljublja), a ona je prvenstveno u tome što nacionalisti žele diskriminirati strance u ekonomskoj sferi. Pa tako diskriminiraju uvoznu robu, stavljaju na nju posebne poreze, a u konačnici dovode do međunacionalnih sukoba.

"Liberali su također pravi domoljubi, ali mi težimo nacionalnom prosperitetu koji se može postići samo kroz slobodno trgovanje među pojedincima u istom narodu kao i među pojedincima iz različitih naroda. Po tome se razlikujemo od nacionalista. Liberali preporučuju slobodno tržište na međunarodnoj razini i međunarodnu podjelu rada i kapitala, dobru volju i mir među nacijama, ali ne na račun drugih nacija, baš zato da bi naša nacija bila sretna."


VIŠE IZ RUBRIKE:
ZANIMLJIVOSTI
NEWSLETTER

Upišite svoju e-mail adresu i primajte naše obavijesti (ne spamamo!).


BIG LAJK!
Srđan Ćuk - General Woo
Reforma je kad si sam platiš "besplatni" grah...i to nedjeljom u nekom restoranu gdje ljudi rade i zarađuju za život.

Izvor: Facebook
NAŠISTI
PRATITE LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA:



IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA