Tehnološka revolucija – predvođena napretkom u robotici i generativnoj umjetnoj inteligenciji (AI) – spremna je preoblikovati industrije, redefinirati radne uloge i izazvati tradicionalna tržišta rada. Dok razorni potencijal ovih inovacija izaziva zabrinutost oko raširenog premještanja poslova, dokazi upućuju na nijansiraniju stvarnost: ove tehnologije mogu nadopuniti ljudski rad, stvoriti nove prilike za zapošljavanje i povećati produktivnost. Oslanjajući se na uvide iz nedavnih istraživanja, ovaj članak istražuje višestruki utjecaj robotike i generativne umjetne inteligencije na tržište rada, naglašavajući njihove prednosti.

Pojava robotike i umjetne inteligencije potaknula je strahove od masovnog otpuštanja radnih mjesta. Automatizacija, naposljetku, briljira u zadacima koje su nekoć obavljali ljudi - od ponavljajućih proizvodnih procesa do napredne analize podataka. Ipak, suvremena istraživanja dovode u pitanje deterministički stav da tehnologija masovno uništava radna mjesta.

Primjerice, u studiji "Uništavaju li roboti stvarno radna mjesta? Dokazi iz Europe" Davida Klenerta i njegovih kolega (2023.), autori pružaju sveobuhvatnu analizu međudjelovanja automatizacije i zapošljavanja u europskim gospodarstvima. Njihovi zaključci otkrivaju da industrije s visokim stopama usvajanja robota imaju veći broj zaposlenih, a roboti također ne smanjuju udio niskokvalificiranih zaposlenika. Štoviše, studija naglašava da je implementacija industrijskih robota u korelaciji s povećanjem produktivnosti, što zauzvrat potiče gospodarski rast i stvaranje novih industrija. Ove industrije stvaraju uloge koje često kompenziraju gubitke uzrokovane automatizacijom.

Slično tome, istraživanje "Roboti, alati i poslovi: dokazi s brazilskog tržišta rada" ekonomista Gustava De Souze i Haishija Lija pokazuje dinamičan odnos između robotike i zapošljavanja. Iako su istraživači primijetili da je usvajanje robota smanjilo zapošljavanje niskokvalificiranih radnika, također su primijetili da radna mjesta stvorena jeftinijim alatima nadoknađuju gubitak zaposlenosti. Njihova analiza pokazuje da je automatizacija pokrenula smanjenje cijene radne snage koja nadopunjuje alate, pri čemu je povećanje uvoza alata od 1 posto povećalo zapošljavanje niskokvalificiranih radnika za 0,26 posto i povećalo njihove plaće za 0,06 posto, bez ikakvog utjecaja na elitne radnike. To nam pokazuje kako tehnološko usvajanje može imati izravan, pozitivan učinak na niskokvalificirane radnike stvaranjem prilika i poboljšanjem plaća.

Nadalje, robotika i generativna umjetna inteligencija ne odnose se samo na zamjenu – oni su alati koji povećavaju ljudske sposobnosti. Ova se perspektiva posebno očitava u zdravstvu, gdje tehnološka integracija ima transformativni potencijal. U studiji "Robots and Labor in Nursing Homes" autora Yong Suk Lee, Toshiaki Lizuka i Karen Eggleston, istražuje se kako roboti revolucionariziraju skrb za starije osobe. Roboti dizajnirani za fizičku pomoć - poput podizanja pacijenata ili dostave zaliha - smanjuju fizičko opterećenje osoblja. To omogućuje njegovateljima da se usredotoče na zadatke veće vrijednosti poput emocionalne podrške i medicinske skrbi, čime se poboljšava kvaliteta skrbi za klijente.

Studija također naglašava da roboti u zdravstvenim ustanovama ublažavaju nedostatak radne snage, posebno u regijama koje se suočavaju sa starenjem stanovništva. Umjesto da zamjenjuju medicinske sestre ili njegovatelje, roboti nadopunjuju njihov posao, omogućujući ustanovama da učinkovitije funkcioniraju, a zaposlenicima da se uključe u smislene, manje naporne uloge. Ova integracija naglašava kako automatizacija može koegzistirati s ljudskim radom u rješavanju kritičnih društvenih izazova.

Generativni AI—sustavi sposobni za proizvodnju sadržaja poput teksta, slika i koda predstavljaju još jedan prelazak granice tehnološkog napretka. Istraživanje Erika Brynjolfssona i njegovih kolega "Generative AI at Work" ilustrira kako ovi sustavi povećavaju produktivnost u raznim industrijama. Generativni AI alati, kao što su ChatGPT ili DALL-E, pojednostavljuju zadatke koji uključuju stvaranje sadržaja, interakciju s korisnicima i analizu podataka. Automatizirajući ponavljajuće ili svakodnevne aspekte kreativnog rada, ovi alati omogućuju profesionalcima da se usredotoče na aktivnosti visoke vrijednosti.

Generativna umjetna inteligencija u prosjeku povećava produktivnost za 14 posto, uz značajne dobitke za niskokvalificirane zaposlenike čija se produktivnost poboljšava za 34 posto. Na primjer, u marketingu i oglašavanju, generativna umjetna inteligencija pomaže u stvaranju nacrta kampanja, analizi podataka o potrošačima i personalizaciji sadržaja u velikom broju. Slično tome, u razvoju softvera, generatori koda vođeni umjetnom inteligencijom ubrzavaju proces programiranja, omogućujući programerima da daju prioritet rješavanju složenih problema. Ove učinkovitosti ne samo da povećavaju učinak, već i oslobađaju ljudske radnike da se uključe u inovativne i strateške pothvate.

Brynjolfssonovo istraživanje dodatno naglašava demokratizacijski potencijal generativne umjetne inteligencije. Smanjujući prepreke ulasku na zadatke koji zahtijevaju specijalizirano znanje ili kreativnost, AI osnažuje pojedince i mala poduzeća da se natječu u domenama kojima tradicionalno dominiraju veće tvrtke. Ova demokratizacija potiče ekonomsku uključenost i potiče poduzetničku aktivnost.

Unatoč svojim prednostima, usvajanje robotike i umjetne inteligencije izaziva zabrinutost zbog povećanja nejednakosti u plaćama. Izvješće "Umjetna inteligencija i nejednakost plaća", koje je objavio OECD, detaljno ispituje ovo pitanje. U studiji su autori zaključili da iako automatizacija potaknuta umjetnom inteligencijom ima potencijal povećati razlike u prihodima istiskujući radnike s nižim plaćama prema dnu, ciljane politike i inicijative za usavršavanje mogu ublažiti te učinke.

Međutim, nakon testiranja hipoteze, autori su otkrili da izloženost umjetnoj inteligenciji ne povećava nejednakost plaća unutar zanimanja. Umjesto toga, usvajanje umjetne inteligencije učinilo je radnike produktivnijima, što je smanjilo razlike u plaćama povećanjem rezultata na svim razinama vještina. Ovi rezultati naglašavaju ulogu tehnologije u promicanju učinkovitosti bez neproporcionalnog favoriziranja određenih skupina radnika.

Jedan od najoptimističnijih aspekata robotike i umjetne inteligencije leži u njihovom potencijalu za stvaranje potpuno novih industrija i kategorija poslova. Kao što se vidi u europskom i brazilskom kontekstu, usvajanje tehnologije pokreće potražnju za ulogama u proizvodnji, održavanju i programiranju robota. Dodatno, integracija generativne umjetne inteligencije potiče rast u područjima kao što su etika umjetne inteligencije, privatnost podataka i revizija algoritama.

Ove nove tehnologije također potiču interdisciplinarne inovacije. Na primjer, napredak u robotici pokretanoj umjetnom inteligencijom katalizirao je razvoj u područjima kao što su biotehnologija, obnovljiva energija i istraživanje svemira. Ovi sektori ne zahtijevaju samo tehničku stručnost, već se oslanjaju i na vještine iz društvenih znanosti, dizajna i humanističkih znanosti, stvarajući različite mogućnosti zapošljavanja.

Revolucija u robotici i generativnoj umjetnoj inteligenciji predstavlja i rizike i prilike. Iako ove tehnologije mogu poremetiti tradicionalna tržišta rada, njihov potencijal za povećanje produktivnosti, stvaranje novih uloga i rješavanje društvenih potreba je golem. Kao što pokazuju istraživanja koja obuhvaćaju Europu, Brazil i šire, neto učinak automatizacije ovisi o tome kako se društva prilagođavaju. Davanjem prioriteta obrazovanju, poticanjem inovacija i osiguravanjem jednostavnog pristupa, možemo iskoristiti transformativnu snagu robotike i umjetne inteligencije za izgradnju produktivnije i prosperitetnije budućnosti.

--------

Članak je originalno objavljen na stranicama Misesovog instituta
Autor: Lipton Matthews, poslovni analitičar i istraživač
Prijevod: Mario Nakić