Već je postala tradicija da komemoracija na Dan žrtava Jasenovca bude podijeljena na dvije frakcije, dva različita dana. Riječ je o sitnom politikanstvu zbog kojeg oporba i vladajući ne mogu dogovoriti pa time umanjuju važnost samog događaja, što je vrlo neukusno s obzirom na njegovu prirodu.

Koncentracijski logor u Jasenovcu tijekom NDH vjerojatno je najveća ljaga u povijesti hrvatskog naroda. Riječ je o sustavnom zatiranju ljudskih prava i masovnim ubojstvima koji su se događali pod okriljem kvinslinške tvorevine, tzv. Nezavisne države Hrvatske.

Ta država nije bila nimalo "nezavisna", naime ovisila je direktno o volji nacista, a nije bila baš ni hrvatska budući da se dobar dio Hrvata borio protiv nje, a odrekla se i nekih dijelova svojih teritorija u ime Musolinijeve Italije.

Jasenovac je bio najveći logor u koji su ustaše dovodile Židove, Srbe, Rome, ali i Hrvate i muslimane koji su se protivili ustaškom režimu. Oko broja žrtava povjesničari nisu jedinstveni. Postoji velika razlika između procjena hrvatskih i srpskih znanstvenika. Srbi su preuzeli tezu službenog komunističkog režima po kojoj je u Jasenovcu stradalo "700.000 ljudi, velikom većinom Srba". Neki čak tvrde da je bilo milijun žrtava. Međutim, razum i logika nisu na njihovoj strani.

Evo što je o broju žrtava u Jasenovcu rekao pokojni Slavko Goldstein, Židov i Jugoslaven koji je bio u 2. svjetskom ratu u partizanima i čiji je otac stradao u ustaškom logoru:

"Komunistička vlast veliki je krivac što su brojke žrtava u Jasenovcu dugo bile preuveličavane. Kad su tražili reparacije od Njemačke tvrdili su: 700.000 ubijenih. Kako je ukupni demografski gubitak u Jugoslaviji tijekom rata bio oko milijun ljudi, onda je jasno da ih u Jasenovcu nije moglo biti ubijeno 600 ili 700 tisuća, nego maksimalno sto tisuća. Za uži, znanstveni krug, to je pitanje već tada bilo riješeno."

Ako uzmemo u perspektivu i činjenicu da je u Auschwitzu, najozloglašenijem nacističkom logoru ubijeno ukupno oko 1,1 milijun ljudi, još su nevjerojatnije pretpostavke o 700.000 do milijun stradalih u Jasenovcu. Na stranicama Spomen područja Jasenovac nalazi se popis s oko 80.000 žrtava. Naravno, taj popis vjerojatno nije konačan pa je lako moguće da ih ima i više, ali i 80.000 ljudi je jako, jako velika i strašna brojka.


Sve ovo nisam napisao s ciljem umanjivanja zločina, već upravo suprotno - trebamo znati istinu da se zločini više nikada ne bi ponovili.

Kao što među srpskim intelektualcima postoji težnja da se broj žrtava preuveliča do nevjerojatnih razmjera, tako postoji i u dijelu hrvatske javnosti i nekim intelektualnim i medijskim krugovima težnja da se zločini u Jasenovcu relativiziraju, pa čak i potpuno negiraju. To je posebno opasno jer svaka relativizacija zločina proizlazi iz težnje da se zločini u ime hrvatstva ponove.

Nacisti su po tom pitanju bili vrlo strogi sa svojom filozofijom "krvi i tla". Židov se nije mogao nikako "preobratiti" i postati Nijemac, morao je biti istrijebljen. Tu su politiku preuzeli Ante Pavelić i njegove ustaše.

Zato Jasenovac i druge zločine počinjene u ime NDH hrvatski narod ne smije zaboraviti. To je nešto što se ne može opravdati i moramo nastaviti dokazivati prvo sebi, a onda i svijetu, da smo naučili lekciju iz mračnih dijelova svoje prošlosti.

Moramo toga biti svjesni kako bismo znali koliko daleko nacionalizam može otići i kakve posljedice u svome ekstremnom obliku može imati. Moramo čuvati gorku uspomenu na to vrijeme i činiti sve da nikada više ne dozvolimo da mržnja nad ovim narodom prevlada. Nikada više!