Nakon velike prašine podignute u javnosti, novi zakon o doprinosima poslan je na doradu. Međutim, izgleda da bitka za poduzetničke slobode još nije gotova jer Marić ne odustaje od svoga prijedloga. Sad tvrdi da smo pogrešno interpretirali da on želi nametnuti visinu poduzetničke minimalne plaće, a on je zapravo mislio samo na osnovicu zbog - poreza i doprinosa.

Naravno, nitko nije ni mislio da on brine za vašu plaću, njemu je bitno samo da vi platite minimalno oko 4.000 kuna državi svaki mjesec bez obzira koliko zaradili, to je jasno. Ali poanta je ista - riječ je o enormnom poskupljenju nameta.

Poduzetnik početnik, onaj tko osniva tvrtku, u velikoj većini slučajeva nema pripremljeno tržište koje jedva čeka njegove usluge, već se mora za njega izboriti. To je jako dobro opisala saborska zastupnica Ivana Ninčević-Lesandrić. A gospodin Marić očekuje da, bez obzira na prihode, svaki poduzetnik mora svaki mjesec plaćati državi minimalno navedeni iznos. Kako će do njega doći - to ga nije briga.

Neki su novinari, očito zbog kroničnog nepoznavanja materije, zaključili kako se poduzetnici bune zato što "ne žele plaćati poreze i doprinose", što je smiješno. Nitko se ne buni radi toga, želimo biti ravnopravni s ostalima, a to znači da plaćamo poreze i doprinose na ono što zaradimo. Ako zaradimo manje od navedene osnovice, onda ne možemo ni platiti porez za toliku zaradu. Marić bi da ljudi plaćaju porez na dohodak za dohodak koji nisu zaradili. Razmislite malo o tome.

Što se tiče doprinosa, u redu. Oni se moraju plaćati svaki mjesec ako želimo da nam idu zdravstveno i mirovinsko osiguranje, ali opet želimo ravnopravnost. Minimalna osnovica za poduzetnike mora biti jednaka minimalnoj osnovici za bilo kojeg zaposlenika. Nemojte mi reći da 4.000 kuna treba koštati mjesečno zdravstvo i staž za nekoga tko ne prihoduje više od 7.000 kuna i tko nijedno ni drugo vjerojatno neće koristiti! Usput, misli li itko na to od čega će ljudi živjeti?

Stvari postaju jasnije ako u obzir uzmemo i potpore za samozapošljavanje koje isplaćuje Hrvatski zavod za zapošljavanje novcem iz EU fondova. Riječ je o bespovratnoj jednokratnoj naknadi od 55.000 kuna za nezaposlene koji pokrenu vlastiti posao i zadovolje postavljene uvjete. Država sada poskupljuje svoj paušalni namet (jer kako inače nazvati gotovo 4.000 kuna koje će svaki poduzetnik morati paušalno plaćati državi svakog mjeseca?) koji će na godišnjoj razini iznositi skoro 50.000 kuna. Tako da je Marić mudro osmislio način da baš te potpore iz EU fondova izvuče u državnu blagajnu.

Ljudi padnu na mamac da se samozaposle i dobiju 55.000 kuna, a onda im država u prvoj godini rada taj skoro cijeli iznos izbije iz džepa. Kreativnost birokrata zna biti stvarno zapanjujuća kad je riječ o umjetnosti izbijanja novca iz džepova građana. Nanjušili su oni gdje bi moglo biti novca.

Lani je oko 3.500 nezaposlenih iskoristilo potporu za samozapošljavanje, a ove godine očekuje se da će ih biti oko četiri i pol tisuće.

Ali ovakva politika mogla bi se vratiti vlastodršcima kao bumerang. Znanstveno je dokazano da povećavanje nameta i regulacija nad poduzetništvom ima negativan utjecaj na samozapošljavanje i osnivanje malih poduzeća. Preporučujem gospodinu Mariću i svima ostalima koji su zainteresirani da prouče ovo istraživanje profesora sa Sveučilišta u Londonu iz 2010. godine o utjecaju opsega države, poreza i korupcije na poduzetništvo, ili barem neka pročitaju sažetak koji kaže:

Istražujemo koje su to institucionalne karakteristike koje će najviše utjecati na odluku pojedinca da postane poduzetnik. Usredotočili smo se na veličinu vlade, slobodu od korupcije i tržišne slobode, definirane kao klaster varijabli vezanih za zaštitu imovinskih prava i regulacije. Te veze provjeravamo kombinacijom institucionalnih pokazatelja na razini svake od promatranih 47 zemalja s podacima iz ankete Globalnog poduzetničkog monitora. Naši rezultati ukazuju na to da se poduzetnički unos odnosi suprotno na veličinu države (što je veći opseg države, manje je interesa za poduzetništvo), a slabije na indeks korupcije. Skup institucionalnih pokazatelja koji predstavljaju tržišne slobode značajan je samo u nekim specifikacijama. Sloboda od korupcije bitno je povezana s poduzetničkim duhom, osobito kada se iz uzorka uklone najbogatije zemlje, ali za razliku od opsega vlade, rezultati korupcije nisu potvrđeni modelima s fiksnim efektima na razini svake države.

U samom istraživanju, konkretno kad je riječ o nametima na poduzetništvo, zaključeno je sljedeće:

Došli smo do čvrstog negativnog odnosa između opsega države i poduzetništva. Slično kao i u ranijim istraživanjima (Parker 2004, Henrekson 2005, Koellinger i Minniti 2009), tvrdimo da velika socijalna država uz visoku razinu poreza smanjuje poduzetničke inicijative i ulazak novih poduzetnika na tržište. To ima široke implikacije na cjelokupni gospodarski razvoj zemlje, u smislu veće ekonomske nejednakosti stanovništva, mogućnosti monopola i povećanja korupcije u privatnom i javnom sektoru.

Hrvatska je na Indeksu ekonomske slobode 92. u svijetu, nama treba popuštanje državnih regulacija i smanjenje nameta na poduzetništvo. Poduzetničke slobode su, podsjećam, prema Ustavu RH "temelj hrvatskog gospodarstva". Je li došlo vrijeme da se zakoni pišu u skladu s Ustavom?