Predsjednik udruge Lipa iznio je u 7 točaka razloge zašto država ne bi trebala više financirati dubioze Uljanik grupe.

U javnosti se pojavila informacija kako novi strateški partner Uljanika, tvrtka Brodosplit, traži od države novih 10,4 milijarde kuna za restrukturiranje. U Vladi se ozbiljno raspravlja o tom prijedlogu, a evo kako ga je na Facebooku komentirao Davor Huić, predsjednik Lipe - udruge poreznih obveznika:

Dakle, ideja da država s 10 milijardi kuna sudjeluje u takozvanom restrukturiranju Uljanik grupe, na prvi pogled i bez ikakve detaljnije argumentacije, izgleda potpuno suludo. Pa ipak, živimo u zemlji u kojoj neki ozbiljni i utjecajni ljudi (članovi vlade i tako) razmišljaju upravo o tome, pa možda nije naodmet navesti par razloga zašto je ta ideja jako, jako loša.

1. To bi gotovo sigurno sjebalo javne financije u ovoj godini. Radi se o ogromnoj cifri, nekih 7-8 posto proračuna, i jasno je da takav izvanredni izdatak ne može proći bez teških poremećaja – ili povećanja poreza, ili rezova u drugim resorima (yeah, right), ili povećanjem deficita. Nijedna od tih varijanti nije dobra i stoga bi bilo pametno izbjeći tako nešto.

2. U brodogradnju smo do sada uložili već ogromne novce (više od 30 milijardi kuna), ali i dalje nemamo apsolutno nikakvih studija opravdanosti intenzivnog subvencioniranja te industrije. Svako malo raznorazni "stručnjaci" spominju multiplikativan efekt pa pričaju o porezima koje radnici plaćaju i slično, ali sve je to anegdotalno, otrpilike i tako dalje. Ne postoji, ili barem ja ne znam da postoji, neka ozbiljna studija koja bi sumirala te direktne i indirektne benefite (izvoz, BDP, zapošljavanje, porezi), usporedila ih sa troškovima i pokazala da se takva ulaganja isplate. Gledano ovako površno i bez analize, brodogradnja izgleda kao industrija u kojoj bez teških gubitaka i državne pomoći ne možeš uspjeti. Podaci za produktivnost su zastrašujući – jedan radnik u proizvoljno izabranom korejskom brodogradilištu ima output koji je 11 puta veći od rad radnika Uljanik grupe. To su razlike u produktivnosti koje su strukturne, i tu nikakve milijarde javnog novca neće pomoći.

3. Vlada nije provela istragu o tome što se stvarno dogodilo u Uljaniku i koji su razlozi za propast – jesu li strukturni, nesposobnost uprave, ili je bilo mežebit i kriminala tamo. Naprosto je nevjerojatno da uništiš toliko milijarde i da je sve bilo "čisto". U najmanju ruku je sporno je li ugovaranje izgradnje brodova po cijeni koja je niža od cijene proizvodnje posve legalno, jer je to de facto svjesno nanošenje štete trgovačkom društvu što je kazneno djelo.

4. Vlada nije provela reviziju svojih procedura, poput pravila za dodjelu jamstava i garancija trgovačkim društvima, sustav nadzora takvih garancija. To je nekakav minimum minimuma koji bi čovjek očekivao – da se iz kolosalnog fijaska izvuku barem neke pouke za ubuduće. Nego ne, idemo u novu avanturu kao da ništa nije bilo.

5. Oportunitetni trošak - svaki put kad vlada gleda gdje bi potrošila neku kunu, trebala bi svoju namjeru staviti u kontekst drugih mogućnosti koje se za taj novac mogu napraviti. Pitanje je – imamo li nešto pametnije na što bismo mogli potrošiti 10 milijardi kuna? Što bi bilo kada bismo smanjili proračun i rasteretili gospodarstvo za tih 10 milijardi? Koliko bi to potaklo potrošnju i investicije i dovelo do otvaranja novih radnih mjesta? Što ako bismo uložili u edukaciju te novce? Kupili tablet svakom djetetu u Hrvatskoj, financirali reedukaciju, dali dio novca institutima, otvorili linije jeftinijeg kapitala efikasnim firmama. Kada bismo umjesto propalom Uljaniku 10 milijardi dali Plivi, Ericssonu i drugim uspješnim firmama – bi li to bilo pametnije od ovoga sada? Zanimljivo je da se za 10 milijardi otprilike može kupiti cijeli Fincantieri, talijansko državno brodogradilište koje se sada spominje kao strateški partner za spas Uljanika. Ne bi li to bilo pametnije "ulaganje" od pokrivanja Uljanikovih dubioza?

6. Moralni hazard – koja je poruka svim drugim muljatorima, lopivima i nesposobnjakovićima koju vlada šalje ovim potezom. Poruka je – radite i dalje što vam je volja, kradite, muljajte, dogovarajte ispod cijene, kreirajte gubitke a mi ćemo doći na kraju i pokriti sve vaše pizdarije novcima poreznih obveznika.

7. Poruka poreznim obveznicima, baš kao što je se vrlo precizno izrazio drug Debeljak – "vi ste budale"!