Nakon priznanja Vatikana da su redovnice natjerane da pobacuju nakon što su ih svećenici i biskupi pretvorili u seksualne robinje, Crkva više nije u poziciji davati moralne lekcije ženama o tome što smiju, a što ne smiju činiti sa svojim tijelom.

Papa Franjo je nedavno priznao kako Katolička crkva ima ozbiljan problem u svojim redovima, a riječ je o tretmanu žena unutar Crkve. Priznao je da su neki svećenici i biskupi seksualno iskorištavali časne sestre, a u nekim slučajevima su ih čak tretirali kao seksualno roblje. Rekao je da se Crkva pokušava suočiti s tim problemom koji se "još uvijek događa".

U studenom prošle godine svjetska organizacija časnih sestara Katoličke crkve javno je izašla protiv "kulture šutnje i diskrecije" koja ih je sprječavala da progovore o tim problemima. Papa je na povijesnoj turneji po Bliskom istoku progovorio o tome, priznavši da Crkva ima probleme koji "leže u društvu koji vidi žene kao drugu klasu". Rekao je da su u Crkvi svjesni problema.

O čemu je točno pričao? BBC navodi neke poznate primjere koji su izašli u javnost. Crkva St. Jean u Francuskoj je priznala 2013. da su se neki svećenici odnosili "neprimjereno" prema nekim časnim sestrama. Prošle godine u Indiji je biskup uhićen zbog navodnog silovanja časne sestre 13 puta između 2014. i 2016. godine. Optužbe redovnica u Čileu, koje tvrde da su ih svećenici silovali, dovele su do pokretanja istrage prošle godine. Časne sestre su maknute iz službe nakon prijava. AP je lani izvijestio o slučajevima seksualnog iskorištavanja u crkvama u Italiji i Africi.

Početkom veljače vatikanski časopis za žene Women Church World osudio je seksualna zlostavljanja, tvrdeći kako su neke redovnice bile prisiljene pobaciti djecu svećenika, a to katoličanstvo strogo zabranjuje. Glavna urednica Lucetta Scaraffia rekla je da papino priznanje "može biti od pomoći", ali je upozorila da Crkva "mora djelovati".

"Ako Crkva nastavi žmiriti na skandale...uvjeti potlačenih žena u Crkvi se nikada neće poboljšati", napisala je dodavši kako je globalni feministički pokret #MeToo pomogao crkvenim ženama da lakše progovore o problemima.

To nas dovodi do aktualnog pitanja u Hrvatskoj, a to je novi zakon o reguliranju pobačaja. Iz crkvenih krugova čuli smo pozive na državnu zabranu pobačaja, a konzervativni komentator Mate Mijić je išao tako daleko da tvrdi kako političar koji ne glasa za zabranu pobačaja ne može biti katolik i Crkva bi mu trebala uskratiti sakramente.

Jennifer Wright, urednica portala Bazaar, ukazala je na problem koji Katolička crkva očito ima s tretmanom žena u svojim redovima i zaključila da ta institucija definitivno ne može biti mjerodavna ijednoj ženi govoriti što da učini sa svojim tijelom.

"Otkako je otkriveno da su redovnice prisiljene abortirati nakon što su tretirane kao seksualno roblje, Crkva nije u poziciji držati lekcije o tome što žene trebaju, a što ne smiju činiti sa svojim tijelima."

Wright je podsjetila također kako pozicija protiv pobačaja nije nešto što je Crkva "oduvijek držala", kao što danas neki tvrde. Nigdje u Bibliji ne piše eksplicitno ništa protiv pobačaja zato što su se u to vrijeme pobačaji normalno izvodili. Irish Times je objavio tekst o povijesti crkvenog tretmana pobačaja. Rani katolici nisu smatrali fetus zasebnom osobom. Postojala je kratka zabrana kontracepcije između 1588. i 1591. godine i to je to. Papa Gregory XIV. je 1591. proglasio da fetus dobiva dušu oko 24. tjedna. Tek je 1869. godine Crkva proglasila da ljudsko biće ima dušu od začeća. Ako gledamo povijest kršćanstva, to je vrlo, vrlo nova ideja koja definitivno ne datira iz vremena Isusa Krista:

"Dakle, kad ljudi poput kardinala Dolana govore o dubokom zlu pobačaja, to nije temeljno crkveno učenje. To je relativno nova spoznaja. I opetovano raspravljanje sada o tome izgleda gotovo kao da pokušavaju odvratiti pozornost od nečega. Kao, na primjer, od onih časnih sestara koje su držane kao seksualne robinje, iskorištavane od strane biskupa i svećenika. Natjerane na pobačaj."